Oluja, tragedija, opomena

Neću da zaboravim i neću da oprostim

10
2548

Oluja je deo velike nacionalne tragedije koja je zadesila Srbe, iz koje Srbi nisu izvukli pouku i  koja još uvek traje i čija veličina je posledica međunarodnih interesa, ustaških aspiracija i  pogrešne politike Republike Srbije.

Oluja je deo prljavog, okrutnog i, u osnovi primitivnog, progona Srba kao civilizovanog i državotvornog naroda Hrvatske, sprovedena od strane ustaške Hrvatske potpomognute međunarodnom zajednicom (pre svega Nemačkom i Amerikom). Oluja je nastavak genocidnog ustaškog plana započetog 1941. godine koji traje neprekidno do danas.

Međunarodni interesi (pre svega Nemački) su presudili  raspadu druge Jugoslavije. Ustaška ostrašćenost je, potpomognuta besomučnom propagandom i vojnom pomoći i podrškom međunarodne zajednice, iskočila ispod skuta komunizma, zgrabila noževe i veoma odlučno i organizovano pristupila realizaciji svoje nacionalne vizije o Hrvatskoj kao državi Hrvata. Okuražena saznanjem da nijedan njihov poduhvat u proterivanju i uništavanju Srba neće biti osuđen, pristupa temeljnom organizovanju čišćenju Srba, državotvornog naroda ravnopravnog sa Hrvatima, koji imaju Ustavom Hrvatske zagarantovana ista politička i građanska prava i slobode kao i Hrvati.

Od početka je bilo jasno da Srbi imaju tri mogućnosti ili se prikloniti Hrvatima kao građani drugog reda (i to samo pod uslovom da nisu moćni i bogati i da nisu upali u oko nekom Hrvatu kome je bilo jednostavnije da ih pokolje i samo preuzme njihovu imovinu) ili otići ili biti ubijen.

U prilog interesa Hrvastke. nehotično je radila i nesposobna srpska vlast sa Slobodanom Miloševićem na čelu koji, za razliku od Hrvata, nisu imali ni nacionalnu viziju, ni vojnu i nacionalnu strategiju, niti su uradili objektivnu analizu međunarodne situacije, niti su definisali potrebu raspforomiranja JNA, kao špijunske i kadrovski nepouzdane organizacije, i prioritetno organizovali formiranje nove srpske vojske.

Međunarodna zajednica (na čelu sa Nemačkom i Amerikom) je pokrenula, i vodila, borbu protiv Srba kao većinskog naroda Jugoslavije i u okviru te borbe perfidno, uz pomoć opasne i dobro osmišljene propagande, sprovodila svoj plan slabljenja Srba kroz akcije koje su razdvajale Srbe u matici i Srbe preko Drine. Na Srbe u matici se utiče; podstrekivanjem masa na proteste koje su vodili podučeni plaćenici zapada a navodno protiv aktuelne vlasti i potpunog odricanja od – i akcija i samih Srba preko Drine. A Srbi u Srbiji ne shvataju da pate od nedostatka ne samo  empatije za svoje sunarodnike nego i, što je najbitnije, nedostatku svesnosti o činjenici da se radi o istom narodu i da bitka koja se odvija protiv tih prekodrinskih Srba treba da se shvati kao bikta za spas svih Srba i da se tiče celog srpskog naroda.

Istovremeno Milošević, umesto povezivanja Srba, kroz lošu procenu situacije, čini političku i stratešku grešku prihvatanjem Vensovog plana u novembru 1991. godine (kojim se definiše povlačenje jedinica JNA, dolazak UNPROFORA, Srbija postaje garant stabilnosti). On smenjuje Babića koji se suprotstavio tom planu, (smatrajući da su, u momentu kada Nemačka, početkom 1992. godine priznaje Hrvatsku kao samostalnu državu, Srbi u Krajini prepušteni sebi) postavlja Hadžića i Martića i kasnije Mikulića, poslušnike preko kojih stvara konfuziju i haos u vojsci SK.

Da Vas podsetimo:  Svetionik – rat

Milošević je, prihvatanjem Vensovog plana, prepustio Srbe u Krajini međunarodnoj zajednici koja je spremala njihovu egzekuciju i progon. Nikada nije priznao grešku.

Dok su se Srbi u Bosni pokazali organizovani, čvrsti i nepokolebljivi u borbi za svoja vekovna ognjišta i na kraju za svoje živote, Srbi u Krajini, vezani za odluke i volju Miloševića, pokazuju neefikasnost i propuste u organizovanju vojske Krajine. Teško uspevaju da organizuju vojne pripreme za dugoročnu borbu, obuku vojnog i dobrovoljačkog kadra, kao i teritorijalne odbrane a strašne posledice će imati i odsustvo psihološke pripreme samog naroda na žrtvovanje i shvatanje da niko drugi osim njih samih neće zaštiti interese Srba, jer je narod uljuljkivan pričama Miloševićeih predstavnika da im Hrvati ne mogu ništa učiniti dok su pod zaštitom UNPROFORA.

Milošević je preko svojih pulena Hadžića, Martića, Mikulića i nekih generala pravio haos pritiscima na vojsku da se u akcijama oslanjaju na  snage UNPROFORA koje su, pak, činile sve da parališu srpsku vojsku ograničavanjem dejstva srpskim brigadama i odavanjem njenih pozicija Hrvatima kojima je kasnije omogućavano da izvode nesmetana dejstva. Negde sam pročitala mišljenje jednog vojnika da je UNPROFOR suštinski samo legalizovao akcije hrvatske vojske.

Uz nadljudske napore u sve češćim borbama sa Hrvatima, traje i neprestana borba protiv kriminala i šverca (pod vodstvom Srpske dobrovoljačke garde, a švercovalo se od robe do oružja, i sve se neretko odvijalo pod znakom Crvenog krsta i humanitarnim znakom UNPROFORA, podnošenje maltretiranja, pa čak i ubistava, pripadnika vojske od strane raznih tigrova, vukova i ostalih paravojnih grupacija, a nedostatak discipline, uz sve navedeno, uništava moral dobrovoljaca koji postaju apatični, napuštaju ratište, odbijaju da ratuju izvan svog okruga, odbijaju da ratuju noću i sli…

Za vreme opštih smutnji koje je proizveo Milošević i nezainteresovanosti Srba u Srbiji, Hrvati se naoružavaju uz pomoć Nemaca, Austrijanaca i Mađara. Njihove akcije su imale naziv “spržena zemlja a UNPROFOR ne sprečava bitke već obilazi područje posle napada Hrvata i izveštava :

– nakon operacije Medački džep u saopštenju za štampu, general Žan Kot, 19.09.29913. (  dokumenti na sajtu Veritasa)  navodi -: “ Nisam našao znakova života ni ljudi ,ni životinja u nekoliko sela kroz koje smo prošli. RAZARANJE JE POTPUNO, SISTEMATSKO I NAMERNO.” I kanadski major Krejg King je izjavio “Hrvatski vojnici su napuštajući okupirana krajinska sela ubijali nedužne meštane i uništavali njihovu imovinu..” I bunari sa pitkom vodom su zagađivani uljem ili mrtvim životinjama.

Da Vas podsetimo:  Kako su naprednjaci ubili Sajam (knjiga)

Međutim, preko takvih činjenica međunarodna javnost prelazi i Hrvatska nikad nije kažnjena za svoje zločine, a ljudski i materijalni gubici RSK su mnogo veći u vremenu zaštite UNPROFORA nego dok te zaštite nije bilo.

Republika Srpska Krajina nije bila zvanično priznata ali se uvažavalo njeno postojanje. I umesto da se spoji sa Republikom Srpskom njeni predstavnici se oslanjaju na smutnu politiku Miloševića koji ih prepušta  međunarodnim snagama  koje imaju za cilj uništenje i progon Srba.

Čak i sam čin navodne “kapitulacije” usled akcije Oluje (za koju su, prema nekim izvorima, saznali 10 sati pre njenog početka) nije se zvanično dogodio već svedoci govore o izdaji  Miloševiću naklonjenog  generala.

Sve u svemu 1995. počinje hrvatski psiho rat – najpre žestoko granatiraju mesto, pa ostave vremensku pauzu da bi se uspaničeno stanovništvo na brzinu pokupilo i pobeglo a onda ulaze u prazno mesto… U avgustu 1995, godine tone čelika iz ustaških haubica  padaju na Knin, Liku, Kordun, Baniju. Preuzimaju se agresivno, u dimu i vatri, srpski Knin, srpska Petrinja, srpska Glina srpski Vojnić, srpski Vrgin most, srpska Kostajnica, srpski Dvor, srpska Lika,srpski Kordun i srpska Banija .

Za to vreme NATO avioni pomažu, nadgledaju i Hrvatima odaju srpske položaje uništivši usput  kompletne radarske  sisteme, navigacione sisteme i raketne sisteme RSK .

Sve je nestalo brzo. Uz saradnju “civilizovanog” sveta koje sa mirom i nezainteresovanošću prati stradanja 200 000 Srba .

Prenatrpani traktori, kamioni, automobili, opterećeni zavežljajima sa nešto malo najneophodnije imovine. Ostavljeno je sve ono što su njihovi preci stolećima gradili i stvarali. Ćebad i zavežljaji,  izgubljena lica umornih staraca, uplašenih roditelja i uplakane i začuđene i snene dece. I neopisiv strah i želja da se stigne do te Srbije, neprekidno svesni da se nalaze sa jedne strane na nišanu muslimana a sa druge na meti hrvatskih aviona i ustaških haubica i noževa.

I ceo svet posmatra taj jad i tugu, kolonu civila sa grčem na licu, suzama u očima i bolom u srcu za napuštenim ognjištem, domom i životom na dedovini, i niko ne reaguje već drže palačeve okrenut na dole, dok se 200 000 pripadnika jednog civilizovanog naroda kreće u haotičnoj koloni  svesni da vode bitku za goli život.

Svaki normalan čovek mora da oseti bes kad shvati da su tu nemoćnu kolonu očajnih ljudi hrvatski smradovi gađali avionskim bombama i topovskim projektilima dok su se međunarodne snage, koje su bile u obavezi da zaštite goloruko stanovništvo, samo sklonile sa puta. Otvorenog i životinjskog uništenja Srba.

Oni koje Hrvati nisu pobili i oni kojima je srce izdržalo stižu do Srbije (a među onima kojima srce nije izdržalo je i moja baka Marija). Hladne na augustovskoj vrelini i čemerne Srbije. Nema dočeka, nema organizacije, nema samilosti, nema empatije… Duplo naplaćivana voda ili hrana i zatvorene rampe i putokazi u kom smeru da idu… E Srbi moji, sve što nam se danas dešava je posledica izdaje roda svog i Judinog karaktera.

Da Vas podsetimo:  Rast, zarada i inflacija

Jer tada, još tada smo izgubili budućnost i zakuvali sve što nam se događa danas. Međunarodna zajednica je pokazala da smo, iako civilizovan narod, potpuno politički i nacionalno nezreli. I još uvek sa nama manipuliše istim sredstvima, još svojim uticajem čini da na vlasti budu saradnici Slobodana Miloševića, uvećani agentima stranih službi kojima manipuliše u skladu sa svojim potrebama, a deo plaćenika i političkih idiota koji svojim sumanutim stavovima o preuzimanju krivice umanjuju ne samo žrtve Srba nego opravdavaju pokolje i progone ustaša i perfidnost međunarodne zajednice u uništavanju njihovog naroda koje se sprovodi i danas preko otimanja dela teritorije i poklanjanja Šiptarima kao nacionalnoj manjini.

Nikakve sličnosti između Srba u Republici Srpskoj i Šiptara na Kosovu i Metohiji nema. Srbi su u Bosni i Hercegovini (kao što su bili i u Hrvatskoj  jedan od tri ravnopravna, konstitutivna naroda a Šiptari na Kosovu i Metohiji su uvek bili samo nacionalna manjina i kao takvi i mogu da imaju prava manjina a  ne naroda.

Danas nakon više od dvadeset godina, većina Srba u Srbiji ne shvata da je Oluja tragedija celog naroda. Na obeležavanju tužnog događaja političari aktuelne vlasti skupljaju političke poene ali čak ni tada ne uspevaju da sakriju da ih ne zanima suština problema i da im nije stalo.

Primedbu gospodina Dragana Sekulovića izbeglog iz Zadra u maju 1991. Godine (predsednika izbegličkog udruženja Centra za komunikaciju Pravda, govoreći o akciji “kristalna noć“ kada je u jednom danu iz Zadra proterano 10.000 Srba,)  da srpskom patrijarhu Irineju nije mesto na komemoraciji jer je pre nekoliko godina rekao da on ne zna da li su Srbi proterani ili nisu, smatram više nego opravdanom .

„Da li takav čovek sme da bude patrijarh i šta će on na odavanju pomena žrtvama Oluje u Veterniku kod Novog sada. On je sramota za čitavu Srbiju“ kazao je Sekulović .

Ako nije stalo vlasti, patrijarhu srpskom, šta mi Srbi možemo da očekujemo od budućnosti osim nekih novih Oluja.

Nikada mi neće biti jasno zašto su Srbi odustali od sebe? Dok se druge nacije oformljuju i organizuju, Srbi nekim izrodima među njima dozvoljavaju da im uništavaju i ubijaju i veru i nacionalno dostojanstvo i integritet.

Quo vadis, Srbijo?

Sofija Lelić

p.s.

I još nešto. Neću da zaboravim i neću da oprostim Hrvatima. Ne zanimaju me njihova izvinjenja niti glumljenje pokušaja pokretanja krivičnih postupaka.  Hoću da se povrati ono što je  srpsko i hoću da odgovaraju, pred Međunarodnim sudom  za etničko čišćenje.

10 KOMENTARA

  1. Hrvatska pod zaštitom EU i dalje radi budale od Srbije, Republike Srpske, BH-Federacije, Crne Gore i Makedonije. Kao vraćaju stanje na staro ali NIJE tako, razlika ipak postoji jer se nekadašnjih 90 kuna naknade plaćalo po kamionu dok će se po najnovijoj Tolušićevoj odluci plaćati po VRSTI voća i povrća u kamionu kako je to ministar i pri prvim izmjenama planirao napraviti. Ako navedene zemlje imaju i malo dostojanstva ne smiju pristati na tu i ni na koju drugu izmjenu inače samo dokazuju kolonijalnu podređenost Hrvatskoj.

  2. Hm,hmm..zar to ne behu, neke “ banovine“.. Hm,hmm..pa,danasnjca je “ zbijanje srba „, opisano u kucaj “ udruzenje starosedelaca srbije „.. A,sto se tice Arsenika III Carnojevica na Kosovu, I iseljavanju Srba,Zbog vega su Turci pobili 80.000 Srba…itd ( dnevnik,zapisi Arsenija III)

  3. После хашке, Милошевић се сад пржи на тихој ватри пакла, за све оне изневерене и упропашћене животе, сузе и страдања. Наравно, он не би могао ништа да уради без оних који су извршавали, али и међу њима је било доста оних који су веровали да ради за добро свих Срба. И то зашто ни босански Срби нису помогли је вероватно највише његово масло. У време напада, војска РСК је имала горива за мање од 24 сата пуног дејства, а он је цинично поручивао да се држе пет дана, по чему ће он (Србија) да реагује. Евакуација цивила који су наредили његови људи у деловима Крајине, била је последње подмукло и сигурно средство да се растури и сама војска. Донекле разумем реакцију босанских Срба, јер они који су крв лили за своју земљу, нису могли имати разумевања за бежанију и напуштање свега свог. А што се тиче тог куда иде Србија, мисим да народ прво треба да рашчисти с тим ко је, да изгради и обнови што му је комунизам као народу порушио. После тога, одговор ће доћи сам по себи.

    • Koliko je meni poznato Milošević je naredio Karadžiću da vojska Srpske ne interveniše. Mladić je bio protiv toga i čak je nekoliko dana pre Oluje bio na teritoriji Krajine. Sve što je tamo video potvrdilo je ono što je prethodno čuo, i veoma razočaran i neraspoložen samo je na kraju rekao – pozdravite sve političare.

      • Не знам да ли је могао да нареди али сам сигуран да је употребио сав свој утицај да Крајишницима нико не помогне. Читао сам да је Туђман дао ВРС гориво, с којим је и она били у очајној ситуацији (углавном због Милошевићевих санкција), да се не мешају. То је могло да иде само преко Милошевића. Али то је само шаргарепа, или део шаргарепе. Сигуран сам да је Милошевић, у име запада, босанским Србима испоручио конкретне претње о томе шта ће им се догодити ако помогну Крајишницима. И наравно, да од Србије не очекују никакву подршку. За мене, издаја Срба било где ван Србије је и издаја Србије. Једном кад народ почне да делује у складу с тим, биће на путу оздрављења (јер тренутно је толико слуђен и разнарођен да не види ни издају саме Србије). Како рече Пекић у „Како упокојити вампира“, част не зависи од тога одакле долазимо, него куда идемо.

        • Hm,hmm..sto se tice sargarepe, Francek si je dal,casnu pionirsku,kocosu Radovanu,da mu nece preseci naftu iz Broda,ako ne ucestvuje u od brani RSK,a Slobini kupci I dileri naftu su se slozili

      • Ништа велико. Почнимо од тога што је физички ликвидирао српску националну елиту, и заменио је послушничком комунистичком тј. антисрпском, поделио Србе на четири републике, једну од тих република од већински српске православне претворио у већинску муслиманску, Србију изделио на покрајине од којих је потом направио републике у републици, смањио удео Срба на Космету од трећине на шестину, заступао нацинално „остварење“ свих других нација – укључујући и оне које је сам креирао као црногорску и муслиманску – на штету Срба, следећи своју (изворно, Коминтерне) политику против „великосрпског (буржоаског) хегемонизма“ од самог свог оснивања 1924, део чега је било одређење да је једина српска земља ужа Србија, а остатак, укључујући и земље где су Срби били већина вековима, „несрпске“ (на пример, на 4. земаљској конференцији КПЈ у Љубљани прокламовано је да је стварање краљевине СХС било „окупација Хрватске, Далмације, Словеније, Црне Горе, Косова – које су комунисти одувек видели као албанско -, Македоније и Војводине од стране српских трупа“). То није све, али је довољно за почетак. Комунисти су друге нације збијали, чак и измишљали, а српску разбијали. Ако теби и таквима нешто тако очигледно није јасно, то је само зато што немате снаге да себи признате да је ваше животно убеђење, ма како искрено, било у служби непријатеља вашег народа.

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime