Oni se ne stide, to je neki novi soj ljudi bez stida i srama

2
371

HRONIKA VREMENA U KOME ŽIVIMO

ISTINITA PRIČA….

Piše: Rajko Roki Dvizac

Stana je bila šef računovodstva u jednoj velikoj trgovinskoj firmi. Sve važno i nevažno je prelazilo preko njenih ruku. Na nju i njeno znanje se oslanjao kako direktor (partijski), tako i radnici. Za svakog je imala osmeh i razumevanje. Ništa joj nije bilo teško da uradi. Uvažavali su je i poštovali. Sve je kod nje funkcionisalo kao švajcarski sat…

A onda se raspala zemlja u kojoj je rođena, u kojoj je živela i vredno radila. Ubrzo su pristigli neki nepoznati čudni i nepismeni ljudi. Partijski direktor se tiho povukao i otišao u penziju. Godinu dana kasnije promenio je partijsku knjižicu i otvorio privatnu firmu. Iz bivše firme pozvao je samo nekoliko radnika. Stana mu je bila nepotrebna u novom biznisu.

Na njegovo mesto došao je, gle čuda, prinudni direktor. I on je imao knjižicu. Ne crvenu partijsku, već novokompovanu stranačku. Umesto da održi do tada vrlo uspešnu trgovinsku firmu, on je sve radio kako bi je uništio. Jednu po jednu prodavnicu je zatvarao i prodavao…

Stanu i njeno znanje je po svaku cenu izbegavao. Trebalo mu je 6 meseci pa da je smeni sa funkcije. Na njeno mesto postavio je mladu, lepu devojku bez ijednog dana radnog staža?! Sada je njegova misija išla kao po loju. Do kraja godine nekada velika uspešna trgovinska firma otišla je pod stečaj. Radnici su otpuštani masovno. I Stana se našla među njima. Do penzije joj je ostalo nešto više od godinu dana. Dočekala ju je na Birou za nezaposlene. Njena stručnost i znanje nikom iz nove vlasti nije bilo potrebno.

A onda je otišla u penziju…

Penzija mala, jedva sastavlja kraj sa krajem. Životarila je tako dve godine. Muka ju je naterala da se ponovo zaposli. Njene godine i znanje učinili su je nepodobnom. Prestala je da traži posao u svojoj struci. Preko veze, ej i za to joj je trebala veza – zaposlila se kao čistačica. Čisti dva solitera.

Da Vas podsetimo:  "MUČENICI" SE SLAVE, ALI NE SLEDE!

Jednog dana dok je savesno obavljala svoj novi posao na vratima solitera pojavio se njen bivši direktor, sada “cenjeni biznismen”. Bilo mu je neprijatno kad ju je sreo. Stani nije.

– Ne, nije me sramota druže direktore što radim kao čistačica – rekla mu je Stana. – Sramota me je što me je moja rođena država ovako ponizila. Znam da se oni ne stide, to je neki novi soj ljudi bez stida i srama. Ja sam drugačije vaspitana.

Direktor pocrvene, poče da muca, da prosipa prazne reči koje ništa ne znače. Stana je samo čutke slušala oslonjena na metlu. A onda je uz osmeh rekla:

– Ma ne sekirajte se zbog mene. Valjda je tako moralo biti. Znate šta mi je jedino žao i krivo?

-Šta? – promuca direktor.

-Što kad sutra umrem, ljudi će reći eno umrla je čistačica a ne ono što sam ceo svoj radni vek bila,šef računovodstva najveće trgovinske firme u našem kraju – odgovori Stana i po prvi put okrenu glavu da sakrije suzu.

https://politicki.rs/

2 KOMENTARA

    • Sta ce nam strucnost i znanje????Lecimo se putem Googla, informisemo putem mobilnog telefona….Sve znamo i imamo pravo da se informisemo. DEMOKRATIJA, kako to gordo zvuci.

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime