Tlo u Hrvatskoj još podrhtava. Ni ova nesreća nije međutim potisnula hrvatski šovinizam. Naprotiv, trus je pokrenuo novo nadahnuće, kao da Srbi imaju božansku moć pomeranja tektonskih ploča pa su čitavu Baniju pomerili dvadeset santimetara na istok, bliže sebi a na pakost Hrvatima?!
Paralelno, „drugosrbijanci“, ljudi „širokih shvatanja“, „nacionalno neopterećeni“, bljuju vatru na onaj deo naroda koji ne deli njihova široka shvatanja i nacionalnu neopterećenost, niti ima trunku razumevanja za uvrede koje stižu s onu stranu granice i razuma. U mnoštvu jednako odvratnih autošovinističkih uzleta, izdvajamo jedno anonimno srceparatelno sočinjenije:
Braćo, Srbi, stoko. Od mržnje koja vam isijava ispod jagodica prstiju i tog ludačkog sjaja u očima koji vas krasi dok postavljate maliciozne komentare i karikature, ne znam kako možete da se nadate tom carstvu nebeskom koje vam kao mučenicima i pravednicima, kako se obično nazivate.
Tajanstveni autor nastavlja pun gorčine i pubertetskog patosa:
Svaki ljudski život koji se ugasi, pogotovo dečiji, vredan je suze i knedle u grlu. Ta deca ništa nisu kriva, a ova danas, čiju smrt ismevate i smatrate nekom pravdom, nisu bila ni rođena u godinama za koje se hvatate kao pijani plota.
Odbijam da poverujem da normalan čovek može da ostane imun na plač majke koja se zaleće ka gomili šuta ispod koga se nalazi njeno mrtvo čedo. Takva osoba ne može da se smatra za čoveka i nema opravdanja za njegov čin i tačka.
Tajni autor nije našao u svom duhu ispunjenom grčevitim besom prema stoci koja se još Srbima zovu da porazmisli gde spadaju oni koji ne samo ostaju imuni „na plač majke koja se zaleće ka gomili šuta ispod koga se nalazi njeno mrtvo čedo“, već još usput skandiraju „Ubij Srbina!“? Sa takvima treba da saosećamo?
Treba li da plačemo nad mukom hrvatskom dok njihov „Crveni križ“ sprovodi politiku nacionalne diskriminacije prema Srbima?!
Crveni krst deli pomoć uz primenu kriterijuma nacionalne segregacije!!! Može li se neko prisetiti sličnog primera ovako bedničkiog izlivanja jadne mržnje, izlivanja najbljutavije ljudske mizerije?
U izveštaju sa lica mesta, novinar sa hrvatske državne televizije se seća „četnika“. Ako je i do hrvatske invencije, previše je. Petrinja i Gilina su od Hrvata propatili više nego što ljudski razum može da podnese. I ta patnja ne prestaje, do današnjeg dana:
Nakon zločinačke operacije odnosno etničkog čišćenja Oluja 1995, hrvatske vlasti su mjesto nekadašnje pravoslavne crkve u Glini, odnosno tadašnji Spomen-dom žrtvama fašizma u Glini, preimenovale u Hrvatski dom.
Na početku novog građanskog rata u SR Hrvatskoj 1991. godine, Šime Đodan hrvatski tkz. ministar odbrane je optuživao Ljubana Jednaka /Nap.: Jedini preživeli iz pokolja u glinskoj crkvi/ da širi „ćetnićku“ propagandu. U „Oluji“, Ljuban Jednak se ponovo našao sa svojim narodom u krajiškim kolonama za Republiku Srbiju. Umro je 1997. u Pančevu.
Onda nam kažu naši kontemplirani Srbi da smo se fakat mi i Hrvati ubijali međusobno, možda, do duše, oni malo više nas nego mi njih, ali da sve to valja ostaviti iza sebe i pomoći im u nevolji jer su to ljudi isti kao i mi i vaistinu nemamo nikog bližeg. I, još nas podsećaju kontemplirani Srbi, da su i Hrvati nama nesebično pomagali kad onomad kad beše poplava u Obrenovcu.
Znate li nešto „malo manje“ s naše strane od Jasenovca ili Gline? Ili Jadovna? Ili…
U ostalom, Petrinja i Glina su i pre zemljotresa osuđeni na laganu smrt.
U Majskim Poljanama, u Kraljevini Jugoslaviji naprednom selu, zemljotres je srušio pravoslavnu crkvu. Tako uskoro neće biti ni nemog spomenika koji bi opominjao da je tu živeo jedan narod.
Istina je, Hrvatska je poslala Srbiji kao pomoć zbog poplave 100.000 evra.
Mislim da je pravedno da Hrvatima pomažemo tačno onako i onoliko, kako i koliko su oni nama pomagali. Ni kapi manje.
Izvor: Nimbusovpodrum
