Opančar agencija* javlja: ŽU – KJU!

0
168

Sretenje – vaskoliki praznik:

– Crkveni – U četrdeseti dan po Roždestvu donese Presveta Deva svog božanskog Sina u hram jerusalimski da Ga, shodno zakonu posveti Bogu i sebe očisti (Levit 12, 2-7; Ishod 12, 2).

– Dan državnosti Srbije – Državni praznik Srbije koji se proslavlja 15. i 16. februara, a ustanovljen je u spomen na dan kada je na zboru u Orašcu 1804. godine dignut Prvi srpski ustanak, kao dan sećanja na početak srpske revolucije (Vikipedia).

– Dan ustavnosti Srbije – Državni praznik Srbije u spomen na dan kada je u Kragujevcu 1835. godine izdat i zakletvom potvrđen prvi ustav knjaževine Srbije – Sretenjski ustav. Ovaj datum je najbitniji datum u političkom, kulturnom i istorijskom kalendaru Srbije (Vikipedia).

– 31 maj 2017. goddine – Dan kada je Aleksandar Vučić (dalje: AV) položio zakletvu i stupio na dužnost predsednika Republike: „Zaklinjem se da ću sve svoje snage posvetiti očuvanju suverenosti i celine teritorije Republike Srbije, uključujući i Kosovo i Metohiju kao njen sastavni deo, kao i ostvarivanju ljudskih i manjinskih prava i sloboda, poštovanju i odbrani Ustava i zakona, očuvanju mira i blagostanja svih građana Republike Srbije i da ću savesno i odgovorno ispunjavati sve svoje dužnosti“.

– Praznik srpske opozicije – Prema narodnom predanju, ako je na Sretenje sunčan dan i medvedi izađu iz jazbine i uplaše se svoje senke, pa se vrate nazad, veruje se da će zima potrajati još šest nedelja, odnosno, kad je o našoj opoziciji reč, trajanje zime se odlaže na neodređeno vreme.

– Narodni praznik – Dva neradna dana! S tim u vezi i najznačajnije pitanje – kako ove godine padaju ti dani, radi spajanja sa vikendom … Praznik je .. „Hajmo, curice, hajmo, dječaci, studenti, djaci, milicajci …” (Željko Bebek).

* * *

U skladu sa narodnim običajima, za praznike se ne radi, al’ narod k’o narod – slavi slavu kako padne, pa se tako i ponaša. Prema mojoj pokojnoj babi Ljubici, praznike su izmislile lenje žene da ne rade. Ona nije bila te sreće, jer je pored osmoro (preživele) dece morala da radi i na crkvene i na državne praznike. Majka Zagorka je bila fleksibilnija – ako moraš da radiš, radi bogomoleći, govorila je. Oca Đorđa, ne bih da komentarišem – od svih praznika, kad se naljuti, najčešće je psovao Vavedenije!

Da Vas podsetimo:  DNEVNIK “MAGNA” TROVAČA

Ja sam, što se crkvenih običaja tiče, najbliži ocu, mada ne praktikujem tu vrstu psovki, pa valjda zato i nemam svog omiljenog sveca. Iz crkve su me ražalovali još u doba mlađeg punoletštva – poslala me majka, za svetog Nikolu, da u ranu zoru nosim kolač u crkvu – slavski kolač, flašica crnog vina i 100 dinara (popu daj sedam banke, crkvrnjaku tri, rekla je). A kao iskusnom – i prethodne godine sam nosio kolač u crkvu, priključila su mi se još dva dečaka iz komšiluku na Banovom Brdu. Kad smo prolazili pored škole, izložim ja njima plan koji im se odmah dopao – svratimo u školsko dvorište, izvadim britvu koju sam krišom od majke poneo, rasečemo kolače, prekrstimo se, pospemo po koju kap vina – ne sećam se da li je neko i pevao, strpamo pare u drugi džep i pravac kući, bogomoleći. Kako je bilo u crkvi, pita me majka – Dobro, kažem, pozdravio te pop. I sve bi ostalo lepo, da se jedan od pomenutih dečaka nije istrtljao negde u kraju, pa to došlo i do majke – Samo me je upitala –Je li to tačno? Priznao sam. Rekla je – Ti više nećeš nositi kolač u crkvu.

Tokom godina, sve do današnjih dana, moji nesporazumi sa crkvom su se nastavljali, ne bih ovde o detaljima, jednom rečju, što se mog verskog statusa tiče, najveća bi mi uvreda bila kad bi neko te moje grehe uporedio sa gresima poslednjih srpskih patrijarha – Irineja i Porfirija, uključujući listu njihovih modernih sledbenika na čelu sa Aleksandrom Vučićem (da ih ovde ne nabrajam – sve po spisku), mada istini za volju tu se i ne zna ko koga prati – on njih ili oni njega.

Da Vas podsetimo:  Paja Patak dobio zadatak ...

Kad je reč o državnosti, ne sumnjam da će, kao i svake godine, biti upriličena odgovarajuća svečanost na državnom nivou. Za to će biti zadužena ona koja je, posle vrhovnog vođe, za ovu krasotu i najzaslužnija – Ana fon otok Krk, Hrvatska, jedne od članica nekadašnjeg neraskidivog Bratstva-Jedinstva, u narodu poznata kao Ana Jan(k), prema english spelingu. Ona je već iskusna na svečanostima u Orašcu, pa se očekuje da će nas na tim svečanostima u srcu Šumadije, i ovog puta, pretstavljati dve najzaslužnije – ona i Željka Cvijanović iz Republike Srpske.

Predsednik Srbije Aleksandar Vučić (Foto: Valeriй Šarifulin/TASS)

E, kad je o Ustavu i ustavnosti reč, tu ne sme da bude improvizacije, tako da će za te svečanosti biti zadužen AV koji se na poštovanje i odbranu Ustava i zakona i zakleo. Čovek kompetentan u svakom pogledu – ima ga jedno dva metra žive vage, koji je Ustav, od zakletve do danas, ne samo poštovao i branio već ga i fleksibilno primenjivao po ugledu na jednog od njegovih čuvenih prethodnika poznatog po teoriji – ne moramo se držati ustava i zakona ko pijan plota. Na razvoju te teorije AV je počeo da radi odmah po stupanju na dužnost. Čitao sam Ustav, izjavio je u to vreme jednom prilikom – i ništa gluplje od toga u životu nisam čitao, pa se tokom dalje vladavine u skladu sa tim i ponašao. Ta unapređenja, sem njega niko ne bi ni znao da objasni. Posebno jedno od poslednjih – da kategoriji građana uzrasta 18-30 godina dodeli akontaciono po 100 eura, ne svojih već državnih, dakle narodnih para, da bi glasali za njega, s tim što će im drugu polovinu novčanice u istoj vrednosti dati ako pobedi – iz istih izvora. Bez sumnje, radi se o unapređenoj Alkaponeovoj metodi koji je svojim izvršiocima davao jednu polovinu novčanice a drugu po obavljenom poslu.

O opoziciji je gore već sve rečeno. Fascinirali su me kao i dosad mnoštvom i bogatstvom ideja o kandidatima za predstojeće izbore, a ako treba da istaknem najzaslužnijeg od njih, opredeljujem se za Vladetu Jankovića, jednog od kandidata za gradonačelnika Beograda, poslednjih dvadesetak godina korektnog penzionera, koji je konačno prelomio – prihvatio je kandidaturu i time, u svojim devedesetim, prihvatio da naruši penzionersku idilu, a za to je, kako sam ističe, najzaslužniji njegov bivši partijski lider Vojislav Koštunica, koga je prethodno morao da obavesti da on – Vojislav, više nije na vlasti, a da on – Vladeta, to tek namerava da bude. To je potom unelo i neopisivu živost u njihovu bivšu stranku DSS, koja je odmah zatim predložila dva kandidata i to za Predsednika – jedno krilo pomenutog Vojislava, a drugo krilo Vojislava Mihajlovića, unuka Draže Mihajlovića, poznatog pod popularnim nazivom Dedino unuče.

Da Vas podsetimo:  O dekomunizaciji međ’ Srbima

Što se naroda tiče on se, kao i uvek, silno zabavlja, raduje se što će i ove godine ovi praznici biti zahvalni za spajanje sa vikendom i peva onu Bebekovu – Hajdemo u planine

jer tamo nema zime …

Ostadoh dužan za ono iz naslova ŽU – KJU! Najbolje da to objasnim pomoću jednog vica: Uputio se jedan naš čovek na prijem u ambasadu (kad sam radio u Londonu, najviše sam na tim prijemima bio – čim dođe neko iz zemlje, eto ti prijema). Nije bio iskusan i primeti da oni ispred njega u redu, kad se zdrave sa ambasadorom, izgovaraju neke slovne kratice kao znake raspoznavanja. Dođe i on na red, pa nemajući kud reče svoje ime i prezime i dodade: Ču-Ka-Ze-Ze. Prođe on to, umeša se međ zvanice, kad u neko doba, eto ti ambasadora sa čašom u ruci – Prijatelju, reče mu, svašta sam do sada čuo ali to vaše Ču-Ka-Ze-Ze, nisam, šta vam to znači – A to, reče naš čovek: Čuvam krave zemljoradničke zadruge!

Dobro, vic nije loš, ali šta znaći ono ŽU – KJU! A to: Živeo Ustav – Ko jebe Ustav!

*U mom selu ima jedan opančar.

Što on pravi dobre opanke !

Obuješ ih, popenješ se na soliter

i skočiš sa desetog sprata,

ti se razbiješ ko….., a opancima ništa!

autor:Dragiša Čolić

 

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime