Opasni čuvari jedinog živog manastira u istočnom Kosovu: zver Dada, Vasa i monah koji priziva ptice

1
122
Foto : Sputnjiku ustupila Lenka Anastasovski / Manastir Draganac, konak

„Vaso, opet nas je pašče zasenilo!“ kroz osmeh izgovara monah Hristofor dečaku kog nosi na ramenima. Vasa i Hristofor bili su najupečatljiviji na grupnoj fotografiji posetioca i bratstva manastira Draganac, dok jedan sabrat nije uzeo kucu Dadu u naručje i time im „pokvario plan“. Vasa je jedan od mnogih čije je detinjstvo vezano za manastir.

Nedaleko od Gnjilana nalazi se jedini manastir u Kosovskom pomoravlju u kojem se aktivno odvija monaški život. Manastir Draganac broji bratstvo od pet članova, a meštani okolnih sela gotovo svakodnevno dolaze kako bi im pomagali u fizičkim poslovima, u polju, u kuhinji…

Mnoga deca dolaze sa roditeljima u manastir, tu se igraju, pomažu, uče i provode vreme sa monasima, koji ih, kako sami kažu, doživljavaju kao drugare i mlađu braću.

Po ulasku u manastirsko dvorište kojim teče izvor lekovite vode i prolaska kroz kamenu lučnu kapiju, monasi vode goste i putnike namernike do konaka ispred kojeg rastu božuri, nakon čega se odlazi na večeru, piše Sputnjik.

Bratstvo Draganca nije veliko, ali je u svakom smislu bogato. Putnici koje put nanese u ovaj manastir dugo po odlasku ostaju pod utiskom.

Zajednički osećaj im je da ovo mesto ima neku posebnu energiju i toplu atmosferu. Tome doprinose i vedri monasi Draganca kojima smisla za humor ne fali. Često ih posećuju beogradski studenti, od kojih su neki postali redovni gosti.

Kada se desi da bratstvo, sputano drugim obavezama, a u nedostatku pomoći stanovnika okolnih sela, ne stigne da pripremi trpezu, studenti se uključuju.

Reporter Sputnjika je ne samo prisustvovao sceni u kojoj se studenti utrkuju ko će pre da pomogne u pripremi večere, već je i lično ljuštio krompir. Pripremana od manastirskih sastojaka, sa ljubavlju, uz pesmu i moltivu, smeh i šalu, hrana je doslovno božanstvena.

Da Vas podsetimo:  Apel premijeru i ministrima švedske vlade

Boravak u manastiru ulepšava često i mali Nikola Stojković sa harmonikom. On živi u jednom od gnjilanskih sela, Partešu, i od pete godine dolazi u Draganac. Za njega je to mesto, kako sam kaže, druga kuća. Nikola je vrlo talentovan harmonikaš, a bratstvo, kao i svi gosti manastira, uživaju u njegovoj muzici. Nema ko ne voli da ga čuje, a episkop raško-prizrenski Teodosije ima čak i omiljenu pesmu – on najviše voli da čuje Nikolinu izvodbu „Hiljade molitvi“.

Nakon molitve za početak i kraj obroka, malo dobrog druženja, mnogo dobre hrane i još boljeg vina, odlazi se na konačište kako bi se ranim jutrom prisustvovalo svetoj liturgiji. Zgrada koju čuva bašta božura i manastirski pas čuvar Dada nalazi se odmah pored same crkve čija zvona u šest ujutru prizivaju narod na službu. Tišinu u mrkloj noći prekida baš ona kad pojuri lisicu koja vreba manastirske kokoške.

Sama crkva nije prostrana, a opet je velika. Svaki putnik koji poželi da prisustvuje jutrenju i liturgiji doći će na red. Prilikom boravka Sputnjikovog reportera, manastir su posetile dve grupe putnika i za svakog je bilo mesta pod nebeskim svodom.

Bogu hvala, rađaju se deca

Ukoliko ne računamo putnike, sam Draganac posećuju redovno meštani gnjilanskih sela. Selo u kojem živi Nikola broji 300 domaćinstava, a gotovo sve porodice imaju najmanje troje dece. Ima i onih sa sedmoro, osmoro i čak devetoro dece, pa su odeljenja puna đaka.

Sela Pasjane, Ranilug, Korminjane, Bosce, Koretište ne zaostaju za Nikolinim Partešom, a u svim ovim mestima i drugim iz okoline Gnjilana živi blizu 20 hiljada Srba, čineći ovo jednim od retkih krajeva Srbije koji iz godine u godinu beleže pozitivan prirodan priraštaj.

Nakon liturgije je doručak, a ukoliko su gosti dovoljno srećni da se zateknu u Dragancu u pravo vreme, imaće priliku da probaju „studentske“ palačinke. Nakon molitvi i jela, naravno, sledi raspremanje. Kao što se posetioci, hodočasnici i studenti utrkuju oko spremanja, isto tako se i ne libe prljavih sudova i čišćenja. Za par minuta je čitava trpeza raspremljena, a cela trpezarija čista.

Da Vas podsetimo:  Šta nam poručuje spot ambasadora SAD?

Za odlazak i srećan put monasi prate putnike namernike koji pune flašice vodom sa lekovitog izvora.

Nikola sa harmonikom, opaki čuvar Dada i dva najbolja druga – mali Vasa i monah Hristofor, ispraćaju nas iz Draganca osmehom i pesmom.

1 KOMENTAR

  1. Лепо је посетити Космет. Мало бих додала овом тексту. Манастир Драганац је из пепела подиго отац Кирил и спасао народ из тог краја да остане на свом огњишту и у најтежим тренутцима. Питање за постојеће монахе је ЗАШТО СУ ЗАБРАНИЛИ ОЦУ КИРИЛУ УЛАЗАК У МАНАСТИР, ЗАШТО НИЈЕ МОГАО НИ СВОЈЕ СТВАРИ ИЗ КЕЛИЈЕ ДА УЗМЕ И НА КРАЈУ ЗАШТО , КАДА СЕ УПОКОЈИО ПРЕ ПАР ДАНА, НИЈЕ САХРАЊЕН У МАНАСТИРУ КОЈИ ЈЕ СВОЈИМ РУКАМА ОБНОВИО? И САМО ДА НАГЛАСИМ, ТО НИЈЕ ЈЕДИНИ ЖИВИ МАНАСТИР У ТОМ ДЕЛУ КОСМЕТА.

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime