Opozicija vlastima ili Republici Srpskoj

0
861

21585871-700x466Parlamentarna demokratija, kao sistem vlasti parlamentarizma, koji podrazumeva slobodno izabran parlament od strane građana, i koji svoju legitimnost crpi iz slobodno izražene volje biračkog tela, koje tako manifestuje svoju narodnu suverenost pri izboru državne vlasti, postala je samo delimično politička praksa u nekim novonastalim državama na prostoru bivše Jugoslavije.

Pogledajmo na koji način se osnovni demokratski principi u izbornoj i parlamentrnoj proceduri primenjuju i poštuju u BiH.

Dosadašnja praksa u izbornom procesu u BiH uglavnom pokazuje da postoji ravnopravnost, što znači da na izborima mogu učestvovati svi građani i da svako ima samo jedan glas. Sloboda izbora je zagarantovana tajnim glasnjem, ali pritisci nisu isključeni, kao i nedovoljnost informacija relevantnih za razumevanje onoga o čemu se na izborima odlučuje. Sloboda izražavanja, sloboda razmene i sučeljavanja mišljenja i stavova nisu uvek prisutni ili omogućeni. Aktivno biračko pravo, odnosno pravo kandidovanja svakog glasača i mogućnost alternative izbora kao takvi uglavnom postoje (ukoliko zanemarimo nesprovođenje Odluke Ustavnog suda u slučaju Sejdić-Finci i samovolju Visokog predstavnika u BiH). Dakle u BiH u izbornom http://www.koreni.rs/wp-admin/media-upload.php?post_id=85998&type=image&TB_iframe=1procesu, pored osnovnog većinskog principa, formalno manje više postoje napred navedeni kriterijumi: ravnopravnost, sloboda, sloboda informacija, sloboda izražavanja, aktivno biračko pravo i alternativa.

Međutim, da li u BiH postoji nešto drugo, za sam izborni proces važnije, kao i za formiranje parlamentrane većine i organa vlasti, od napred nabrojanih stvarnih i formalnih predpostavki izbornog procesa? U BiH, koja se često osporava i kao geografski pojam, ne postoji jedinstven politički prostor na kome bi domaći, unutrašnji faktori odlučivali o organizaciji vlasti i funkcionisanju državnih institucija, bez presudnog uticaja Kancelarije visokog predstavnika za BiH (OHR). Putem OHR-a, u kome se koncentrišu, filtriraju i sublimiraju stavovi ambasada ključnih zemalja članica Saveta za implementaciju mira u BiH (PIK), bivaju derogirani skoro svi osnovni demokratski izborni principi, koji važe u svim demokratskim zemljama.

Znamo da je Visoki predstavnik odlučivao o tome da li svaki građanin BiH može biti biran, odnosno mogao je uskratiti aktivno biračko pravo. To je pravo oduzimano onim kandidatima iz određenih, za OHR „neprihvatljivih“ političkih opcija – stranaka, a koje su imale značajne šanse da pobede na izborima, dajući na taj način prednost za OHR „prihvatljivim“ kandidatima, čija politička opcija treba da pobedi. S druge strane Visoki predstavnik je vrlo često smenjivao izabrane funkcionere koji su ogromnom većinom pobeđivali na izborima, ukoliko oni ne bi provodili politiku po volji i želji OHR-a. Takođe Visoki predstavnik je uz podršku ključnih zemalja članica PIK-a komponovao parlamentarne većine, „imenovao“ mandatare za sastav vlade Entiteta, kantona ili predsedavajućeg Saveta ministara BiH. Visoki predstavnik se vrlo često ne bi zaustavljao na pomenutim potezima, nego je „donosio i usvajao“, odnosno nametao zakone, razne odluke, kojima bi se derogirao ceo izborni proces i rezultati samih izbora. Na ovaj način smo imali, a imamo i danas, neke nelegitimne organe vlasti u BiH i u Federaciji BiH, imamo neke protivzakonito konstituisane organe i zakonodavne i izvršne i sudske vlasti. Organizacija i funkcionisanje vlasti u BiH je svojevrsna mešavina rezultata izbornog procesa i arbitrarnih odluka Visokog predstavnika. Ukoliko bi se u parlamentu BiH i parlamentima Entiteta donosile legitimne odluke i usvajali zakoni, kao posledica slobodno izražene volje predstavnika naroda, iz koga izvire suverenitet, i ako bi bili suprotni željama i namerama OHR, onda bi usledilo njihovo poništenje i nametanje novih odluka i zakona. Na ovaj način bi OHR trasirao siguran put za novi izborni ciklus u kome bi „pobedile“ političke snage prihvatljive za OHR.

Da Vas podsetimo:  Pokazuje li valuta čije je Kosovo? Dinar kao devizno sredstvo plaćanja na KiM

Kakav je bio i kakav je danas odnos pojedinih političkih partija u BiH i RS prema postupcima OHR-a i PIK-a? Političke partije koje su po svojoj snazi i političkom uticaju u biračkom telu marginalne, svesrdno su se dodvoravale OHR, podržavale njegove napore u težnji da se domognu vlasti bez podrške birača. Imali smo slučaj da je predsednik Vlade RS svojevremeno bio predsednik jedne partije koja je imala samo jednog poslanika u Narodnoj skupštini. Imali smo slučaj smenjivanja sa dužnosti Predsednika RS, kao i smenjivanje na desetine izabranih i imenovanih narodnih predstavnika u RS koji nisu bili po volji OHR, jer su navodno „rušili Dejtonski sporazum“. Partije koje su se stavljale u službu OHR a ne u službu birača, i koje nisu radile u interesu naroda i građana vrlo brzo su gubile svaku podršku birača, a teško su mogle izvršavati i ispunjavati naloge OHR, tako da su kao takve nestajale sa političke scene. Neke partije koje su dolazile na vlast uz pomoć OHR, iskoristile su „pozitivan vetar u leđa“, ojačale svoje političke pozicije, razvile partijsku infrastrukturu i ojačale partijsku bazu i tako stekle snažno uporište u narodu i postale samostalan i autentičan politički subjekat, koji je počeo da pruža snažan otpor politici OHR.

Sve odluke koje je donosio i nametao Visoki prdstavnik ne možemo smatrati isključivo nametnutim, jer su vlasti BiH i Entiteta prihvatale da ih objave u „Službenom glasniku“, radi vlastitih političkih interesa ili bolje rečeno radi političkog oportunizma i opstanka na vlasti sa bilo kakvim ingerencijama. Sve aktuelne političke partije i političari-pojedinci u RS u nekom periodu su trpeli kritike, pritiske, ili smene od strane Visokog predstavnika, ili su pak bili partneri sa njim i uživali njegovu podršku u određenom obimu. Takav odnos i ponašanje političkih partija prema OHR-u izvor je današnjih političkih sukobljavanja i optuživanja za „izdajstvo“ ili „neiskreni patriotizam“.

Da Vas podsetimo:  ŠTA SU NEMCI „NAUČILI“ OD VUČIĆA?

Kakav je danas odnos, s jedne strane SNSD kao vladajuće partije, i njenih partnera i Predsednika RS, i s druge, „Saveza za promene“ (SDS, NDP, PDP i dr.) u RS i „Saveza za promene“ kao koalicionog partnera vlasti na nivou BiH? SDS kao glavna opoziciona partija u RS, je u koaliciji „Savez za promene“ bila najveći politički stradalnik osionih odluka Visokog predstavnika. Kadrovi SDS su bili desetkovani. To je imalo uticaj na rezultate na svakim narednim izborima. Strahujući da im se mogu ponoviti kazne koje im je izricao Visoki predstavnik, lideri SDS su postali „umereni“ i više po volji OHR, pa i bošnjačkih vlasti u Sarajevu, žestoko se suprostvaljajući politici Milorada Dodika. Osnov opozicionog delovanja „Saveza za promene“ temeljio se na socijalnom elementu, teškoj ekonomskoj i privrednoj situaciji u RS, kritici „korupcije i kriminala u redovima vlasti“, kao i na kritici „kvazipatriotizma“ Predsednika RS Milorada Dodika. U takvom opozicionom delovanju Savez za promene je previđao ili zaboravljao ili svesno zapostavljao kršenje Dejtonskog sporazuma od strane Visokog predstavnika i ugrožavanje RS i njenih nadležnosti, formalno insistirajući na izvornom Dejtonu a istovremeno opštužujući Dodika da je najodgovorniji za prenos nadležnosti sa Entiteta na BiH u vreme njegove vlasti na nivou BiH i u RS. U prevelikoj želji da se dođe na vlast, pojedine opozicione partije počinju delovati ne samo kao opozicija vlasti u RS, nego i kao opozicija samoj RS i njenoj ustavnoj poziciji u okviru Dejtonske BiH. Pojedini opozicioni lideri „ismevaju“ zalaganje vlasti u RS na čelu sa Predsednikom Dodikom za „izvorni Dejton“, smatrajući takve formulacije običnim floskulama, i sakrivanje iza RS i spasavanje vlastitih pozicija, „prkoseći OHR-u i međunarodnoj zajednici“, gurajući RS u „izolaciju“ pa i „otvoren sukob“ sa najmoćnijim zapadnim državama. Čak se takvo zalaganje za „izvorni Dejton“ smatra i „ratnohuškačkim delovanjem“.

Opozicione partije politički nastupaju kao da su u permanentnoj predizbornoj kampanji, iako su pre samo četiri meseca održani izbori na kojima su poražene, jer opoziciona platforma, zasnovana na kritici socijalnog momenta, korupcije i privrednog zaostajanja, nije dala izborni rezultat. S druge strane, politički napadi na vlast u RS kao „kvazi-patriotsku“, koja se „poigrava osećanjima naroda i širi populizam“, ni u se preoblikovali u jasne političke stavove kada je reč o ekonomskom preporodu RS, o odbrani ustavne pozicije RS, odbrani njenog Dana, Imena, Simbola. Tako da opozicija u RS, oličena u „Savezu za promene“, sve manje ima uspeha u svom opozicionom delovanju u odnosu na vlast u RS, a sve više postaje opozicija samoj RS i njenoj ustavnoj poziciji u okvirima Dejtonske BiH.

Da Vas podsetimo:  Kako smo upali i možemo li se izvući iz mreže kosovske "nezavisnosti"

Aktuelna vlast u RS na čelu sa SNSD-om, kojoj opozicija pripisuje glavnu odgovornost za prenos nadležnosti sa Entiteta na BiH, i koja je svojevremno imala podršku i simpatije OHR prilikom dolaska na vlast u RS, naučila je lekciju, priznala greške i političke promašaje i zauzela čvrstu i jasnu poziciju kada je reč o odbrani RS i njenih nadležnosti. Predsednik RS, koji je nekada bio ljuti opozicionar SDS-ovoj vlasti u RS i koji je oštro kritikovao poteze i ratnih i poratnih vlasti u RS, u novoj ulozi Predsednika RS je priznao svu težinu i ozbiljnost uslova u kojima je ona nastala i razvijala se i branila, i odao priznanje osnivačima i braniocima RS, preuzevši barjak borbe za odbranu RS od novijih i novijih nasrtaja. Zbog toga je potrebno da se obustavi „predizborna kampanja“ koju vodi opozicija u RS, da se ostavi po strani ranija „kolaboracija sa OHR“, da se prekine sa sporenjima te vrste i da se i vlast i opozicija jedinstveno odupru nasrtajima na RS i ugrožavanjima Dejtonskog sporazuma i Ustava BiH.

Ne može se prenabregnuti težak socijalni položaj širokih slojeva stanovništva, teška ekonomska situacija, prisustvo korupcije u organima vlasti, ali isto tako ne sme se pod raznim pritiscima ili zbog želje za vlašću prelaziti na stranu svojih neprijatelja. Sigurno je da će se svi ekonomski i socijalni problemi društva rešavati lakše ako ih bude rešavala Vlada RS, a ne neka „vlada BiH“. Bez RS, njene Vlade i njenih institucija, neće se smeti ni govoriti o ekonomskim i socijalnim problemima Srba u BiH, a kamoli da će se moći rešavati. Kao primer može nam poslužiti težak položaj Srba u Federaciji BiH. Samo ekonomski jaka, politički stabilna, socijalno pravedna i sa ustavnim nadležnostima kakve joj daje njen Ustav i Ustav BiH, RS će postati uspešno društvo.

Dr Vinko Pandurević, general u penziji Vojske Srbije i VRS

www.fsksrb.ru

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime