Opstrukcija Južnog toka

1
1390

Da li se Vučić pridružuje opstrukciji Južnog toka?

juzni_tok_insajderNa zajedničkoj konferenciji za štampu u Beogradu sa predsednikom Vlade Srbije Vučićem 17.11.2014, nemački vicekancelar Zigmar Gabrijel je, pod geslom „potrebe za diversifikacijom isporuke gasa“, čini se jasno nagovestio da će EU, dati prednost gasovodu Južni koridor nad gasovodom Južni tok. „Evropa ima veliki interes da diversifikuje situaciju sa gasom. Plan je da se isporuka gasa odvija preko Azerbejdžana, a ne preko Rusije“, rekao je Gabrijel. U maniru već usavršene metodologije današnjeg „mekog“ Rajha, Gabrijel je ponudio naizgled benigno, birokratizovano obrazloženje za ovaj potez: da „postoji konflikt u vezi sa usklađivanjem investicionih planova za projekat ‘Južni tok’ sa formalnim delom evropskih fondova“. Priznaćemo, ovo zvuči neuporedivo pitkije nego otvoreno priznanje da Vašingtonu ne pada napamet da dozvoli čvršće povezivanje između Rusije i ostatka Evrope, i da su nemački i ostali zapadnoevropski političari, kao i obično, na usluzi.

Da podsetimo da je Migel Arijas Kanjete, novi komesar za energetiku u Evropskoj komisiji, početkom oktobra ove godine izjavio da se Južnom koridoru mora dati „apsolutno prvenstvo“. (Prema istom izveštaju, „Južni koridor bi imao dva gasovoda preko kojih bi gas, nezavisno od ruskih gasovoda, iz Kaspijskog basena i Srednje Azije stizao preko Turske, Grčke i Albanije u Italiju i dalje u zemlje EU“ – što znači da bi Srbija u potpunosti bila zaobiđena.) Naravno, komesar formalno nema ništa protiv izgradnje i Južnog toka ali je, avaj, nužno da se on „uskladi sa zakonima“. A „usklađivanje“, kao što znamo, može i da potraje…

Da podsetimo i na to da su, još u septembru 2013, poslenici američke „energetske diplomatije“ likovali da su odneli „važnu pobedu“ time što su uspeli da „prijateljski ubede“ Azerbejdžan da, umesto u Kinu, gas sa svojih bogatih kaspijskih polja izvozi na Zapad, i to trasom koja bi bila 400 kilometara kraća od trase mrtvorođenog gasovoda Nabuko. Kako je tada preneo dopisnik „Politike“: „Na okruglom stolu energetskih eksperata koji je upriličen prošle nedelje u vašingtonskom ‘Vilson centru’, to je predočeno kao pobeda SAD, jer ‘obezbeđuje energetsku sigurnost Evrope’, time što korisnike gasa stavlja u bolji položaj, jer će biti više snabdevača, što je i ‘američki nacionalni interes’“. I, tek da ne bude nikakve zabune, na pomenutom okruglom stolu je posebno podvučeno da „uvođenje Azerbejdžana, uz čiju obalu Kaspijskog mora je najveće nalazište gasa, Šah Deniz, na evropsko tržište energije, jeste ‘geopolitička odluka’“. Dakle ne „tržišna“ ili „demokratska“, a još manje povezana sa „ljudskim pravima“.

Da Vas podsetimo:  Evo koliko ljudi godišnje odlazi iz Srbije: POLA MILIONA SRBA ŽIVI U NEMAČKOJ!

Naravno, potiskivanje Južnog toka za račun Južnog koridora je, između ostalog, prikazano i kao plod goleme američke brige za evropski džep i ekonomsko blagostanje: „’Južni tok je velika investicija koja će gas sa postojećih izvorišta dostavljati istim kupcima kao i onaj koji će stizati Južnim koridorom, ali uz veliko ekonomsko opterećenje’, smatra Amos Hokstin, zamenik pomoćnika državnog sekretara za energetsku politiku u Stejt departmentu, učesnik ovog okruglog stola“. Ipak, predstavnik Stejt departmenta nije mogao da sakrije samozadovoljnu znatiželju: „S velikim interesovanjem pratimo kako će Rusija da reaguje na Južni koridor“, priznao je Hokstin.

Ne treba zaboraviti da je ova američka energetska „pobeda“ proglašena pre izbijanja ukrajinske krize u novembru 2013. Dakle, američko potkopavanje Južnog toka i evro-ruskih veza je uveliko bilo u toku znatno ranije, pre nego što je Rusija u zapadnim mas-medijima bila satanizovana kao „agresor“ s kojim se ne može normalno poslovati.

U svakom slučaju, da se vratimo na osnovnu temu – šta je bila reakcija predsednika Vlade Srbije na nagoveštaj nemačkog vicekancelara da će EU, čijem članstvu Vučić bespogovorno teži, možda zaobići njegovu zemlju i lišiti je njenog najvećeg razvojnog i najvažnijeg geopolitičkog i ekonomsko-bezbednosnog projekta? „Vučić je izjavio da je u potpunosti saglasan sa Gabrijelom i da ‘ništa nema da doda’“, kako prenosi Tanjug. A, zatim, verovatno da bi malo ublažio efekat svoje šokantne ravnodušnosti, dodao: „Inače tajugovor (Južni tok) je dobar za Srbiju, ali Srbija svakako ne može da bude prva zemlja koja će da krene u radove. Imate Bugarsku pre Srbije“.

Kao što znaju oni koji ponekad otvaraju atlas, Mađarska je na trasi Južnog toka posle Srbije. Ipak, to ne znači da je mađarski premijer Orban tu geografsku činjenicu iskoristio kao izgovor za pilatovsko pranje ruku i razglašavanje urbietorbida „imate Bugarsku i Srbiju pre Mađarske“. Naprotiv. Mađarski parlament je početkom novembra ove godine očitao lekciju u patriotizmu i čuvanju nacionalnih interesa svojim beogradskim pandanima, što zaslužuje i nešto duži citat:

Da Vas podsetimo:  Plate u državama bivše SFRJ: Srbija na četvrtom mestu

„Parlament Mađarske je izglasao zakon koji će omogućiti izgradnju gasovoda ‘Južni tok’, što je poslednji pokazatelj otpora premijera Viktora Orbana prema Evropskoj uniji, piše agencija Blumberg. Mađarski zakonodavci izglasali su amandman na zakon koji omogućava kompanijama izgradnju gasovoda čak i ako nemaju licence potrebne za upravljanje istim, prenosi Blumberg. ‘To je urađeno kao vid podsticaja ’Južnom toku’ i da se pokaže Rusiji da Mađarska taj projekat shvata ozbiljno’, izjavio je stručnjak za regulativu u oblasti energetike Atila Holoda. ‘Južni tok’ je od velikog značaja za Mađarsku jer bi obezbedio veću gasnu bezbednost za zemlju, rekao je šef Orbanovog kabineta Janoš Lazar.“

Mađarska dobro shvata stvar: ako ona počne radove, bugarskoj javnosti će biti teže objasniti zašto njena država ne radi to isto. Tako bi rezonovala i svaka normalna srpska vlast koja čuva ekonomske interese svoje države, naroda i najvažnijih saveznika. Ali, vlasti Mađarske i Srbije su na dijametralno suprotnim putanjama: dok se Mađarska bori da se iščupa iz ralja neoliberalnog kolonijalizma i obnovi svoj suverenitet, trojac Nikolić-Vučić-Dačić se svojski napreže da Srbiju upravo zacementira u neokolonijalnom ropstvu. Dok se Mađari, oslobodivši se ralja MMF-a, trude da vrate većinski deo bankarskog sektora pod državnu kontrolu, vlasti Srbije polažu novu zakletvu MMF-u, faktički mu predaju na upravljanje najvažnija državna preduzeća – od kojih ona strateška, Telekom i EPS, planiraju da prodaju, prave „poslovnu klimu“ isključivo za potrebe stranih ekonomskih interesa, sistematski se odriču suvereniteta nad istorijskim srpskim zemljama. I potpuno su saglasni i „nemaju šta da dodaju“ na račun nagoveštaja da će se EU više usmeriti na rivalski gasovod na štetu Južnog toka, koji bi joj doneo energetsku sigurnost i stotine miliona dolara godišnje u prihodima. Nikakvog protesta, nikakvog insistiranja o važnosti Južnog toka za Srbiju, nikakve javno izrečene rešenosti, poput one koje pokazuju Mađari, da se sa izgradnjom gasovoda krene, bez obzira na političku situaciju u Bugarskoj, što bi bio ne samo znak srpske posvećenosti projektu koji joj toliko mnogo donosi, već i znak pouzdanosti Srbije kao glavnog ruskog saveznika u ovom delu sveta.

Da Vas podsetimo:  Od Beča, preko Hitlera, do NATO-a: Austrougarska objavljuje rat Srbiji

Mora se napomenuti i to da postoji još jedno tumačenje Gabrijelove izjave. Naime, predsednik Udruženja za gas, Vojislav Vuletić, smatra da se iz Gabrijelovih usta zapravo „prvi put čulo da EU želi izgradnju Južnog toka, a Srbija će biti samo na dobitku, bilo da se gas transportuje iz Rusije ili iz Azerbejdžana“. Dodatno, kako prenosi Tanjug, „komentarišući Gabrijelovu izjavu da ‘Evropa ima veliki interes da diversifikuje situaciju sa gasom i da je plan da se isporuka gasa odvija preko Azerbejdžana, a ne preko Rusije’, Vuletić je rekao da se radi o ‘malom triku’ da azerbejdžanski gas može da se ubaci u gasovod Južni tok, i to je odlično rešenje da bi se birokratske grupe u EU zadovoljile. ‘Neka uđe azerbejdžanski gas, neka uđe bilo koji gas unutra (u Južni tok) – za EU je to odlično. Za Srbiju – još bolje’“.

Ovo će morati da se razjasni. Jer, ako će se, kako je Gabrijel nagovestio, „isporuka gasa odvija(ti) preko Azerbejdžana, a ne preko Rusije“, to pre deluje kao da je reč o gasovodu Južni koridor a ne Južni tok, pogotovo u svetlu već navedenih izjava novog EU komesara za energetiku i američkih zvaničnika.

U svakom slučaju, Nemci će opet, ako ništa drugo, kakve ih je Bog dao, ponovo pomoći u raščišćavanju stvari. Mimo svojih komentara o gasovodima, Vicekancelar Gabrijel je na pomenutoj pres-konferenciji još posebno istakao da Srbija „ne sme biti prepuštena sama sebi“. Odnosno, ne sme da bude vođena prvenstveno sopstvenim interesima. I očigledno je da je za to našao odgovarajuće partnere u Beogradu.

Aleksandar Pavić

FSK

1 KOMENTAR

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime