OSTAVKE MINISTRI, OSTAVKE, A NE POLITIKANSTVO!

0
82

Nema razumnijeg trenutka da ministri iz individalnih ili moralnih razloga podnesu ostavke na funkcijama, od kojih ih se dvojica drže godinama kao pijan plota, menjajući resore. Iako u to ne verujem, kao i cela Srbija, iako ostavka u Srbiji kao moralni čin ne postoji, odstupanjem od funkcije konačno bi pokazali da i Srbija ima svoje ljudsko lice sa srcem.

U OŠ “Vladislav Ribnikar” na Vračaru u srcu Beograda, juče je dečak ubio 8 svojih drugova, 9. se za život bore, ranio je svoju nastavnicu i čuvara. Hladnokrvno kao ubice koje gledamo na filmovima ili na igrama koje gledaju mališani njegovog, mlađih i straijih dobi.

Iako nema detalja iz istrage, pa nisam čula pokajanje, ali i da jeste, to bi već beogradski mediji javili, onako iz pouzdanih izvora, posebno režimski, za koje nema sumnje da zaista imaju pouzdane izvore, zapisnike sa kolegijumima, skoro. No to je neka druga priča, priča o policijskim tasterima, koji to rade ili za novac ili da davajući informaciju pokriju svoju prljavu policijsku biografiju.

No, da se vratimo priči koja je obišla svet i šokirala, a nas Srbe, koji nestajemo, bacila na kolena, u nemoć i apatiju. A kako li je tek roditeljima koji su ostali bez dece? Šta će biti s generacijom iz te škole na kojoj je ova manijakalna targedija ostavila duboki pečat, posebno onima koji su prisustvovali i izbegli smrt?

Pitaćete, možda, ko smo mi u Leskovcu, ko sam ja da pitam, pišem i tražim? Pa mi svi živimo u državi Srbiji, naša deca igraju iste igrice, očevi te dece, ne svi, imaju pištolje ili puške. Zar nije nemoguće da se i u našem malenom gradu, u odnosu na Beograd, a škola u kojoj se desio masovni pokolj jeste elitna i nju pohađaju uglavnom deca bogatijih, pretpostavlja se i obrazovanijih. Šta je ostalo za nas sirotinju, koja se, koliko god sirota, ne odriče pištolja i pušaka, šta ako se, ne daj bože, desi nešto slično?

Uostalom, zločin može da se izazove i s eksplozivnom napravom, a toga ima posebno na jugu, tamo odakle se Srbija branila na Kosovu 1999.

Ministar prosvete u drugom mandatu je onaj simpatični mladi čovek koji je duže vremena bio zanimljiv jer je, činilo se, sa indignacijom gledao na uštogoljene partijske okvire i otkidao mrvice autoriteta onog vrhovnog. No, sve je to trajalo dok se nije dočepao fotelje. Sada igra kako mu drugi sviraju.

I sada kaže da sistem nije podbacio i da nema individualne odgovornosti!?

Prosvetari su, naivno verovali da će se stanje po školama popraviti njegovim dolaskom, doduše ne bez razloga jer je to bila njegova najava, na koju je zaboravio. Jer kad se zatvoriš u udobnom kabinetu, ostatak Srbije posetiš da obiđeš partijske drugove i prozboriš po koju rečenicu da bi novinari dobili odgovor bez odgovora, realnost se gubi iz vida.

Da Vas podsetimo:  Srpska patriotska apokalipsa

A položaj škola nije poboljšan. I dalje se krive kičme učenicima pod teretom dupliarnih knjiga kako bi se zadovljili apetiti svih izdavača vladajuće ili dve vladajuće partije. Jeste, podižu su nove škole, prave se toaleti, nećemo da pitamo koliko će godina upravo ta deca, ako ostanu u Srbiji, vraćati kredite za zgrade koje ne prokišnjavaju i nove toalete i za poneku fiskulturnu salu. Ali se zato težina udžbenika ne mejna, već se osnovci zatrpavaju novim gradivom sa jezikom razumljivim samo onima koji su ga pisali.

I nije problem samo to što su i roditelji preuzeli ulogu učitelja i negde usput onako mladi zagubili sopstveni život, nego je probelm još složeniji.

I Ružić, i njegovi prethodnici, sve od 2002. obećavali da će se nešto izmeniti u gradivu za one osnovce od 1.do 4. razreda. I Nisu, njihove zadatke iz matematike smo učili u 7. razredu, a ministar je upravo ovom novinaru prizano da sadašnji prvaci nisu inteligentniji od njegove i moje generacije.

Pa ako je tako, ministre Ružiću, zašto su ranci prvaka, na primer, teški 12 kilograma, šta će im matematika iz nekadašnjeg 7 razreda? Je’l zbog dualnog obrazovanja? Vaša i deca kolega i bogatih da budu ministri, menadžeri, poslovni ljudi, da gomilaju bogatstva, a naša arbajtuju za 40.000 hiljada ili po inostranstvu.

Prenosim komentar čitaoca Jugmedie sa istog portala: „Ministar nema ličnu odgovornost u slučaju OŠ „Vladislav Ribnikar“ u Beogradu, ali on mora biti smenjen zbog onoga što je rekao na jučerašnjoj konferenciji za novinare koja je bila poražavajuća za sve u sistemu obrazovanja poput jučerašnje tragedije. Nasilje dolazi sa vrha. I kada ministar prosvete kaže da sistem nije zakazao, a Kristijan Golubović posećuje tu školu, Vučić se ponaša agresivno prema novinirama i ministar ne vidi u tome ništa sporno, onda mora da bude razrešen, makar ministar”.

Ovo je napisala osoba sa nikom „Idijoti”, verujem lažnim, jer, ljude je strah da se identifikuju.

Da država nema sistemskih odgovornosti, zbog čega ste Vi prvi na spisku u predstavljanju te države po pitanju obrazovanja, navela sam gore, a sada da razmotrimo da li država zaista nema sistemske ogovornosti i po drugim obrazovnim pitanjima.

Skoro svakodnenvo čitamo da je učenik napao profesorku, išamaro je, izvukao joj stolicu, istukao profesora… Među njima i maturanti, dakle, krivično odgovorni! Da li je neko od njih ili njihovih roditelja odgovarao? Nisam obaveštena, moram da priznam, a sve čitajući, čak, i režimske medije.

Da Vas podsetimo:  Opasna reč - Jugoslavija

U Srbiji je u poslednjih 12 godina smenu iz moralnih razloga dao samo Bratislav Gašić i to onda kada mu je naredio Aleksandar Vučić, a posle ga je nagradio mestom šefa BIE pa ministrom policije.

Zašto je ministre Ružiću sistem doveo profesore u ovu poziciju? Ubeđena sam da znate odgovore. Ali pošto Vi i vaše kolege odgovarate samo sudu partije, da pokušam ja da odgovorim.

 

Dakle, profesorima, a većinu smatram časnim ljudima i zaljubljenicima u svoj posao, što su dokazali i za vreme korone, a lično Vi zaboravili da se izborite za njihov status iako su radili po 18 sati dnevno, je još vlast ispred vaše oduzela sva prava, a nagomilala im odgovornosti i to za bednih 60.000 u proseku, manje nego što su trenutno polazne plate medicinskih sestara bez najavljenog ko zna po koji put po redu povećanja. Medicinske sestre i tehničari, ako i trebate da imate velike plate u skaldu sa svojiim stručnim znanjem koje su van dali vaši profesori, ali retko koji od vas i zaista koristi to znanje u praksi, izvinjavm se manjini. Ministre vi ste dozvolili, kao i vaši prethodnici, otvaranje privatnih medicinskih škola po budžacima, škole bez licenci?

Za to ne marite, ali za sve ostalo krivite bivšu vlast. Zapravo sve gde je biviša vlast utrla put nevaljalštinii i degradaciji poštenih ljudi, sistem u kome ste nastavili je to nevaljalštvo pretvorio u zakone i uredbe.

Dakle, poniženi i obespravljeni profesori nemaju moć nad učenicima, kao što verovatno nisu imali i nad onim trinaestogodišnjakom što je izrešetao svoje vršnjake. Za početak ide priča kako je bio dobar, ali tek ćemo saznavati detalje jer su ljudi iz te škole još u šoku i preplašeni.

Ko je omogućio unošenje u ranac arsenal oružja s pištoljejm u školu umesto kjniga? Pa na ulazu je školski policajac. Zar mu nije bilo sumnjivo, ili je on ispred škole samo ukars? Ili ovo pitanje treba postaviti ministru MUP Gašiću? I šta mislite, da li ministru pada na pamet da zbog toga da ostavku. Ma – jok!

A u noramalnim zemljama, tamo gde sistem funkcioniše i tamo gde sve ne zavisi od jednog čoveka, tamo bi ostavku dao i minisitar Ružić, prvi najodgovorniji, i zbog onoga što nije kaznio odgovorne zbog predavanja Kristijana Golubovića u školi. I kako pišu pojedini mediji, ako im je verovati, da će ih sledeći put učiti kako da gađaju oružjem.

Jer, što nepismeniji i zaglupavljeniji narod, to njima duža vladavina. Dakle, sistem je kriv!

Zato što je: Obespravio i osiromašio profesore, zato što su učenici, a ne profesori naredbodavci, zato što direktori igraju kako im se naredi, brane učenike, maltretiraju profesore po hodnicima da od 1 naprave 5, zato što se ocene kupuju u školama, kako nam pišu čitaoci i kako svedoče sami profesori, pre svega mislim u srednjim, a da ne govorimo o fakultetima, zato što državu nije briga da li će imati pismen narod.

Da Vas podsetimo:  Ko lud, ko zbunjen

Jer, što nepismeniji, njima duža vladavina.

A ministarka zdravlja Danica Grujučić?

Baš ona treba ba brine o mentalitetu mladog naraštaja, da oni sutra budu zdravi ljudi, da streme pozitivnim vrednostima, da su im uzori uspešni ljudi u sveri ekonomije, menadžerstva, matematike, IT sektora, muzike, ne one podvrikuše što nas brukaju po svetu, nego umetničke, i ugledni profesori, što da ne, pa makar sa platom od 60.000 dinara, lekari, ali oni što u državnim službama naknadno ne naplaćuju operacije. Da ministarka kao takva natera Vladu Srbije da do besvesti oporezuje rijaliti emisije pune pornografije i nasilja, bezuksnih i punih prostakluka, a ne da im država Srbija pomaže basnoslovnim kreditima i drugim sredstvima.

E, poštovana lekarko koju su obožavali pacijenti, to je vaš zadatak, manite se politikanstva i u ovom slučaju. Uradite nešto dobro za Srbiju da do ovakvih slučajeva više ne dolazi, dok Vas nisu sveli na prosečnost u Vladi.

Neću da branim roditelja/e deteta. Treba da robija! Koliko je meni poznato, oružje se drži u specijalno zaključanoj kutiji, a ključ treba da bude na pristojnoj udaljenosti, takođe sakriven. Kako je moguće, ako je tačno kao što kažu ministri, a ja im ne verujem jer su nas toliko puta slagali i još nas lažu, da je dete znalo šifru i gde je ključ!?

Pa, čak i da je znalo, onda je za to roditelj kriv. i krivi su oboje roditelja što nisu videla promenu kod svog deteta, ili su se kao većina otuđila od svoje dece i prepustila im igrice kako bi imali malo slobodnijeg vremena za sebe.

Ipak, trebamo li zbog sve učestalijeg nasilja u školama samo da krivimo roditelje? Trebamo i njih, ali ne smao njih. Najveća krivica je na sistemu države Srbije i njemu potčinjenom sistemu Ministarstva prosvete, ali i drugih ministarstava. Jer nisu deca ovde zbog vas i nas, već zbog budućnosti naše domovine!

Vi ste prolazni, mladost je večna.

A po čemu će vas ova i ona mladost iza njih upamtiti? Putevi i škole će se pohabati, govori s ispiranjem mozgova takođe, ostaće samo kultura i vaspitanje, mentalitet jednog naroda, koji je do te mere urušen da ga ne mogu ispraviti ni 10 narednih generacija.

Autor: Milica Ivanović

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime