U poslednjih mjesec dana u Crnoj Gori smo imali nekoliko bombaških napada, pucnjava iz vatrenog oružja i napada nožem. U tih istih mjesec dana smo imali tri ili četiri izjave najodgovornijih ljudi za bezbjednost koji su nas ubjeđivali da je ovo najsigurniji i najbezbjedniji period crnogorske istorije.
Naravno, ovakvo mišljenje je uvijek praćeno hvalospjevom o značaju NATO alijanse u tom našem miru.
Nakon sinoćnjeg ubistva u Podgorici, moramo ponovo da podvučemo crtu i da pitamo:
Ostavke? Odgovornost?
Zašto nema reakcije direktora policije? Kamera na njegovom balkonu sakrivena iza zastave na štipavicama, dok prolazi litija, pojavljivanje u trik majici i mrko gledanje ikona, je nejbezobrazniji primjer bahatosti i nebrige za ono što bi trebalo da bude njegov posao. Zašto nije bilo večeras hitne pres konferencije? Zašto nije bilo pojačanih snaga na Cetinju? A zašto se šalju specijalci u Pljevlja da maltretiraju omladinu, bez razloga, osim jednog – što izlaze na litije i bore se za svoje svetinje.
Zašto se ministar unutrašnjih poslova ne bavi svojim poslom? Jasno je da je funkcionalana moć ministra sada mala kada je Uprava policije postala skoro pa nezavisna, ali – Zašto ćutite, ministre? Ministar od ličnih karata, pa makar to da radi, ali opet. I pored toga što su napravili od njega administrativnog štampača dokumenata ostala je jedna stavka – može da pozove direktora policije na odgovornost. Ako smije naravno. Smijete li, ministre?
Je li se vratio premijer iz Bugarske? Pa možda bi bilo vrijeme da se oglasi i on po ovom pitanju? Ili sad samo obitava na poziciji premijera dok ga ne „pomete predsjednik DPS i sa te pozicije? Možda ovo ćutanje znači „da će biti dobar dečko i slušati gazdu“? Važnije je izgleda da troši državne resurse i obilazi opštinske odbore DPS o našem trošku. Da pokušava da vrati ljude koji su ih napustili nakon izglasavanja sramote 26. decembra.
I na kraju, gdje su EU i NATO zvaničnici i delegacije da skrenu pažnju na strah građana Crne Gore. Naše žrtve im nisu bitne? Nije važno što se na Cetinju puca svaka dva dana, što smo u Podgorici imali dvadesetak ubistava; nije važno dokle god je njihov partner bezbjedan na vlasti?
Ili ih nije briga.
Prije će biti da ih nije briga i da smo mi za njih samo jedna tačka nebitnosti u mikrokozmi njihovih planova i ambicija. Kolateralna šteta.
Lijepa budućnost. Ako ovako nastavimo. I ako im dozvolimo.
