Osvetnik koji je nemilosrdno kaznio Šiptare za zverske pokolje nad kosovskim Srbima

1
1766
Savo Lazarević Batara

Savo Lazarević Batara ( 1849-1943 ), crnogorski pukovnik, proslavljeni srpski osvetnik koji je nemilosrdno kaznio Šiptare za zverske pokolje nad kosovskim Srbima i u krvi ugušio šiptarsku pobunu 1913. godine. Arnauti su dugo pamtili njegovu gvozdenu ruku zbog koje je ušao i u njihove narodne pesme kao pojam sile i straha.

Savo Lazarević Batara učestvovao je kao oficir u ratovima od 1876. do 1878. godine, kao i u ratovima od 1912. do 1918. Krajem 1915. bio je sa svojim “krilašima“ u zaštitnici srpske vojske koja se povlačila kroz Rugovsku klisuru, a početkom 1916. njegovi “krilaši“ su likvidirali u Podgorici čuvenog vođu Arnauta Isu Boljetinca. Kada je probijen Solunski front, Savo Lazarević i njegova četa četnika oslobodili su od neprijatelja Kolašin, manastir Moraču, Šavnik i oblast od Bijelog polja do Berana. Savo je pregovarao u Andrijevici sa četnicima došlim iz Srbije, kojima je komandovao vojvoda Jovan Radović, o strategiji za oslobođenje Nikšića. Njih oko 40 četnika i oko 300 naoružanih ustanika krenulo je protiv 3.500 austrougarskih vojnika koji su okupirali Nikšić. Nekim čudom, kako se prepričavalo decenijama kasnije, oslobodilačka vojska četnika i ustanika je prinudila deset puta jači neprijateljki garnizon na predaju.

Kao izraziti srpski rodoljub-integralista Savo Batara se zalagao za ujedinjenje svih srpskih zemalja pod jednom krunom, zbog čega nije bio omiljen kod kralja Nikole Petrovića.

Komunistički dželati u Crnoj Gori, prijatelji svih srpskih neprijatelja, odlučili su da ga ubiju u avgustu 1943, iako je on tada bio starac od 93 godine. I takav im je smetao. Međutim, Batara ih je dočekao spreman u svojoj kući, u Lipovu kod Kolašina. Kada su komunisti došli pred njegovu kuću, on je zajedno sa bratom Vučetom otvorio vatru na njih i u toj neravnopravnoj borbi stari srpski ratnik ubio ih je osmoricu, a dvojicu ranio. Kada im je nestalo municije, razneli su se ručnim bombama da komunistima ne bi živi pali u šake. Vučeta Lazarević, Savin brat, u trenutku pogibije imao je 97 godina.

Da Vas podsetimo:  DOSIJE OLUJA: ČETVORICA HRVATSKIH PILOTA SU OPTUŽENI ZA ZLOČIN NA PETROVAČKOJ CESTI AVGUSTA 1995. GODINE

Jedna beogradska penzionerka je Batarina praunuka po majčinoj liniji, i ona mi je ponešto pričala o njemu. Batara je bio sušto ovaploćenje iskonskog ratništva, čovek-div koji kao da je direktno iskočio iz Homerove “Ilijade“.

O Savi Batari su pisali Grigorije Božović i Momčilo Selić (roman “Tarin lug“), a pod izmenjenim imenom se pojavljuje i u romanu “Lelejska gora“ Mihajla Lalića.

Autor: Ivan Stratimiroović

https://borbazaistinu.rs/

1 KOMENTAR

  1. Судбина није дала старом орлу да умре простом смрћу, него јуначком! Такву срећу требало је заслужити, а не као ми, слуге и робови. Слава му!

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime