Papci i papani

1
1776

Ne znam što su svi graknuli na poslovnu ideju Aleksandra Vučića, na koju je došao prilikom poslednjeg boravka u Kini, a tiče se izvoza papaka u tu najmnogoljudniju zemlju sveta. Valjda predsednik, najobavešteniji čovek u državi a i bez toga prirodno prozorljiv i dalekovid, najbolje zna koji su naši ključni izvozni resursi tako da u njegov biznis plan uopšte ne treba sumnjati. Ako bismo još u taj ugovor o izvozu papaka mogli da udenemo i papane, takođe autohtoni srpski proizvod, ko zna gde bi nam bio kraj. Mi njima papke i papane oni nama čipove, robote i leteće automobile.

Dobro, za ovo poslednje me ne pitajte – malo je teško za objasniti čak i sa semantičke strane ali u zemlji gde je vlast na pragu epohalnog uspeha da sopstvene građane ubedi kako više ne važi ni mudrost „da se ne jede sve što leti“, progutaćemo i leteće automobile sa sve bespilotnim letelicama za našu vojsku. Nema toga što ovdašnji stomak neće svariti, pa će se tako na prazan želudac krckati i domen lepih želja ministra finansija o Industrijskom parku u Borči koji će privući 1000 ( jeste, hiljadu) kineskih kompanija koje će otvoriti 10 000 ( jeste, deset hiljada) novih radnih mesta.

Sve veliko, sve grandiozno, sve fenomenalno, obećavajuće i svetlo, ma milina jedna. Jedino mi nije jasno kako je sve to moglo da se odradi, dogovori a sutra i sprovede ( e taj sprovod će stvarno biti šou) bez ključnog čoveka za kinesko-srpske odnose, izvesnog Tomislava Nikolića koji već više od godinu dana sedi na čelu Saveta za saradnju sa Kinom i Rusijom i koji je odmah po stupanju na tu odgovornu dužnost obećao izradu kataloga onoga što Srbija ima i želi da ponudi.

Da Vas podsetimo:  Čitavi ovi izbori su raspisani zbog Kosova i francusko-nemačkog sporazuma

Mora da je one papke Vučić baš odatle i izvukao kada je, preturajući po fioci u kojoj drži razne testamentarne stvari bivšeg predsednika i čoveka koji mu je otvorio vrata apsolutne vlasti. Tamo negde na dnu te fioke, valjda još čami i neka Nikolićeva platforma o Kosovu koju je, svojevremeno dok se još bavio samo Srbijom i nije prešao na Kinu i Rusiju, teškom mukom pokušavao doturiti sa Andrićevog venca u Nemanjinu 11 svom budućem nasledniku.

E, moj Tomislave! Što bi rekli ovi tvoji mudri Kinezi – sve možeš kupiti za određenu cenu, osim vrlina svojih naslednika.

Nego, da se vratimo suštini i dometima desanta naših zvaničnika na Peking. Ukratko, nekoliko potpisanih sporazuma, ugovor o pozajmici, malo memoranduma, poneki protokol i napuni se onaj kofer Siniše Malog koji je teglio aerodromskom pistom nakon dolaska u Peking. A jedini pravi kapital koji će otud stići je onaj politički koji je sebi baštinio Vučić sastankom sa predsednikom Kine koga je pozvao da opet dođe u Srbiju. I zato su, pored glavnog junaka ove priče, istinski važni članovi mnogobrojne delegacije, zapravo bili novinari pred čijim kamerama i mikrofonima je Vučić nadugačko i naširoko obrazlagao svoja „istočna sma(t)ranja“. Kina je, istovremeno, poslužila i kao idealna prilika za predah posle poraza njegove kosovske politike ( opus citatum A. Vučić na sednici Glavnog odbora SNS-a).

Vučić priznao neki poraz? Ne radujte se prerano. Jeste čovek rekao kako je njegova politika „da Srbija dosta toga sačuva na Kosovu doživela poraz“ ali ako ste pomislili da je on kriv, prevarili ste se. Krivi su „Srbi koji vole da izgube sve“ i koji „više vole da plaču nad nečim što ostane daleko nego da imaju nešto u rukama!“ Kriv je, dakle, narod – plačevan i neradan.

Da Vas podsetimo:  Kako su naprednjaci ubili Sajam (knjiga)

Manir da vređa najbliže saradnike, što je demonstrirao nebrojeno puta, Vučić je zadržao i u odnosu na ceo narod i građane ove zemlje koje je sa pozicije nekakvog svog 25-satnog radnog angažmana mnogo puta proglasio neradnicima a sada i plačipi…ma.

Neće biti. Koliko god Srbi bili komplikovan svet kome je teško ugoditi, nisu zaslužili da bilo ko, pa ni predsednik, preko njihove grbače traži izlaz iz bespuća sopstvene „povijesne zbilje“. Osim ako nije rešio da u okviru svog „kineskog paketa“ uveze i nove podanike, radne i otporne na suze, koji bi zaslužili da im on bude predsednik. Ni hao!

Ranko Pivljanin
iskra.co

1 KOMENTAR

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime