Paralele između Čaušeskua ’89. i debakla Vučića u Areni

0
1404

vucicu-srbine KoraksDok je razboritim političarima istorija učiteljica života. Suludim političarima ona je nažalost tragična sudbina.

Direktan prenos veličanstvene vaterpolo utakmice reprezentacije Srbije protiv Hrvatske, u kojoj smo do nogu potukli naše „srbofobične susjede“, u svom svečanom uvodnom delu, po mnogo čemu me je podsetio na pad rumunskog predsednika Čaušeskua 1989-te godine…

…Tada je jedan od poslednjih komunističkih diktatora starog kontinenta pokušao da direktnim obraćanjem narodu 21 decembra 1989, sa balkona rumunskog Centralnog komunističkog komiteta u Bukureštu, utiša nezadovoljstvo i nemire u unutrašnjosti (koji su otpočeli nedelju dana ranije povodom hapšenja mađarskog sveštenika Tokeša – zbog njegovih „anti-režimskih izjava“ stranim medijima). Zvuči poznato, zar ne?

Zbog potreba „grandioznosti mitinga“ pripadnici bezbednosnih službi i partijski organi, su na trg prisilno doveli preko 110.000 ljudi. U prve redove su postavili najlojalnije članove partije, ostatak (ogromna većina) je bila zbunjena i nezadovoljna masa osiromašenih i obespravljenih građana. Odmah na početku Čaušeskuovog obraćanja masi, počeli su zvižduci i negodovanja prisutnih, da bi ubrzo prerasli u nerede i sukobe sa organima bezbednosti. Masa je ubrzo prerasla u „milionsku“. Očajni diktator je naredio vojsci i policiji da pucaju u narod…

Epilog pokušaja nasilnog gušenja rumunske populističke pobune protiv diktatora je bio- preko 1.100 ubijenih građana i više stotina ranjenih. Stradale su i stotine pripadnika bezbednosnih službi (uglavnom ozloglašene Sekuritatee- rumunske varijante UDBE). Građani su zauzeli zgradu i instalacije državne televizije i uputili proglas vojsci i policiji da se stave na stranu naroda. Vojska je na kraju prešla na stranu pobunjenika, diktatorski bračni par Nikolaj i Eleonora Čaušesku su potom po kratkom postupku (pred prekim vojnim sudom) osuđeni na smrt i pogubljeni na jednoj seoskoj farmi…

***

Naravno da ovakvim uvodom nikako ne želim da sugerišem sličan kraj za politički raspamaćeni, nacionalno nesvestan, i očigledno ličnom paranojom zadojen, srbski režim, jer moj stav je da čak i za najteža nedela protiv vlastite nacije i države, mora da se odgovora pred legalnim sudovima u fer i demokratskom postupku. Pravda mora upravo da to i bude- „pravda“, a ne lična osveta i paranoja, poput one koju ovih dana otvoreno ispoljava „apsolutistički gospodar“ Srbije Aleksandar Vučić, uglavnom kroz delovanja i nastupe svojih poslušnih režimskih „pasa goniča“.

Da Vas podsetimo:  MIODRAG (13) JE NAJBOLJI MLADI GUSLAR U SRBIJI: Talenat je nasledio od deke, a mlađe sestre su mu najveća podrška!

Dakle, ovde želim samo da ukažem na očiglednu paralelu, u javno manifestovanom nezadovoljstvu naroda, koje je bila veoma vidljivo i „zvučno“, kako prilikom obraćanja diktatora Čaušeskua svom „nepoćudnom rumunskom narodu“ 1989, tako i prilikom jučerašnjeg obraćanja još „nepoćudnijem srbskom narodu“ od strane našeg „obrazovno kloniranog“ (i politički konvertiranog) predsednika republike Tomislava Nikolića, a naročito prilikom „ovlašnog“ pominjanja imena srbskog diktatora Aleksandra Vučića– od strane (svom zadatku očigledno nedoraslog) ministra Vanje Udovičića, koji je poput usplahirenog Titovog pionira, bezuspešno pokušavao da zaštiti lik i delo svog šefa (vladinog kabineta).

***

Juče smo dakle svi mi bili svedoci spontane i veoma negativne reakcije 11.000 prisutnih građana na prisustvo i spominjanje imena- predsednika republike, i predsednika vlade Srbije- to nezadovoljstvo je iskazano zvižducima i pogrdnim uzvicima hiljada građana, i očigledno da je veoma zaparalo uši prisutnih režimskih zvaničnika, i izazvalo zbunjenost kod prisutnih stranaca. Takva spontana reakcija može slobodno da se okvalifikuje kao pravi „politički lakmus“ niskog rejtinga katastrofalno nepopularnog naprednjačkog režima. Ovaj put niko ne može da implicira da su ovde u pitanju bili „fudbalski huligani i neke desničarske sile mraka“, jer je bilo više nego očigledno da su u publici ogromnom većinom bili prisutni porodični ljudi, i veoma pristojna deca i omladina- koji jednostavno nisu mogli da oćute političku zloupotrebu ove sportske manifestacije, niti goli pomen omraženih „režimskih imena“…

Istovremeno, žalosno je što je naš, nekada uzorni reprezentativac, a sada još uzorniji (i poslušniji) član Vučićeve (straho)vlade- Vanja Udovičić, odmah pokušao da tu spontanu reakciju građana prikaže kao pokušaj ometanja naše vaterpolo reprezentacije u najavljenom meču protiv Hrvatske. Mada je bilo očigledno da je prisutni narod ispoljio svoje masovno i javno negodovanje jedino u kontekstu imena Tomislava Nikolića, Aleksandra Vučića i Siniše Malog, može se slobodno reći- Poglavica tri omražena (režimska) porodična klana, čija se prezimena vezuju za bezbrojne korupcionaške afere i zloupotrebe vlasti. Činjenica da su sličnim uzvicima, zvižducima, i pogrdnim povicima- dočekane (u srbskom narodu) omražene reprezentacije Turske i Hrvatske… I time naše režimske čelnike defakto stavili u istu ravan sa najvećim srbskim istorijskim neprijateljima, našem paranoidnom režimu može samo da „služi na čast“…

Da Vas podsetimo:  Jugosloveni: naziv za bezdušne Srbe 21. veka

***

…Svakako, bila je upadljiva dijametralno suprotna reakcija hiljada prisutnih građana, koji su i sam pomen imena prisutnog potpredsednika Ruske federacije Dimitrija Rogozina, dočekali sa neskrivenim oduševljenjem i ovacijama.

Takva spontana narodna reakcija, u uvodnom delu jučerašnje sportske manifestacije u dvorani Kombank, je svakako poražavajuća, ali ne za našu naciju i prisutne građane kako su to režimski spineri odmah pokušali da prikažu- već pre svega za naše korumpirane i zapadnim (anti-srbskim) interesima bezuslovno lojalne, režimske čelnike.

I Vučić i Nikolić, bi nakon ovakvog javnog poniženja (i spontanog suda javnosti), trebali da stave prst na čelo i priupitaju se šta dođavola traže na čelu zemlje, u kojoj narod ovacijama dočekuje potpredsednika jedne strane vlade (nama bratske ruske nacije), dok njih dvojicu stavlja u isti koš sa (u Srbiji najomraženijom) neoustaškom i osmanlijskom nacijom!?

***

Na kraju da se vratim na „rumunsko dešavanje“ naroda, iz uvodnog poglavlja-
I tada je rumunski diktator Čaušesku poput danas našeg diktatora Vučića, od svojih poslušnika zahtevao da pohapse, ili cenzurišu, sva „kritičarska opoziciona pera“…

… I tada je pokojni rumunski diktator Čaušesku, poput našeg današnjeg (živahnog, koji „nikada ne spava“) diktatora Vučića- bio javno ponižen, izviždan, i „denunciran“ od strane svog (ne)poslušnog naroda- Jedina je razlika u tome što ovaj naš potonji, nije (bar do sada) imao petlju da naredi svojim vernim organima da pucaju u „nevernu masu“…

….Ali ako malo bolje sagledamo razvojni put „diktatora iz našeg sokaka“ – koji ovih dana (na alarmantnoj skali) preti, hapsi i privodi medijske radnike, opozicionare i kritičare sa društvenih mreža, pa čak i bezopasne „fejsbukovce“ (poput one nesrećne modistkinje iz Beograda,ili taličnog gestarbajtera iz Austrije); da je takvo njegovo ponašanje zabrinulo čak i njegove „hendlere“ iz Vašingtona i Brisela- onda se bojim da vlastoljubivi diktator Vučić i njegov „duhovni otac“ Nikolić, lako mogu da pređu čak i tu crvenu granicu (kada ih recimo neverni narod izneveri- poput jučerašnjeg političko-medijskog debakla u Kombank areni)!?

Da Vas podsetimo:  Slobodan Vladušić: Koga briga kojim jezikom pričaju mrvice?

***
UMESTO ZAKLjUČKA-
Dok je razboritim političarima istorija učiteljica života- Suludim političarima ona je nažalost tragična sudbina. A kao što vidimo (i osećamo na svojoj koži), kod današnjeg raspamećenog srbskog režima ima vrlo malo razboritosti…

No, ipak se nadajmo da će nas događaji u bliskoj budućnosti demantovati i poštedeti nekog sličnog „rumunskog scenarija“. A dotle- bolje je da budemo spremni na sve…

Miodrag Novaković

RBski FBReporter / KM Novine

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime