“Patriote” i domovina

0
1327
Foto: printscreen

Većina za sebe voli da kaže da su patriote – da vole svoju zemlju.

Busamo se u grudi kako smo potomci slavnih Nemanjića, Obilića, Stepe..

Nema sela ili zaseoka, nema ulice u Beogradu ili drugim gradovima u kojoj se ne veliča slavna borba naših predaka za svaki pedalj svoje zemlje ili u kojoj se ne proslavlja pobeda, Novaka, košarkaša/ica, odbojkaša/ica…

Prolaze žmarci kroz kičmu kada se čuju neke lepe pesme poput Tamo daleko ili novije verzije kao što je Pukni zoro.

Danas sa ponosom slikamo kanjone Tare, Uvca, Zaovinsko, Srebrno iili Vlasinsko jezero, Kopaonik, Goliju, Staru planinu…

Borimo se za Kosovo i Metohiju, fotografišemo manastire, sve uz obavezne selfije, nasmejani ili sa nekom porukom…

Svi smo velike patirote.

Idila jedna. Predivna zemlja. Lepi ljudi.

„Domovina se brani rekom
I ribom u vodi
I visokom tankom smrekom
Što raste u slobodi
Domovina se brani cvetom
I pčelom na cvetu
Makom i suncokretom
I pticom u letu…“

A onda osvanu neke druge slike, slike kakvi smo zaista bez filtera – slike đubrišta, divljih deponija, slike kesa i plastičnuih flaša u rekama, slike uginulih životinaja koje su progutale plastiku pa se udavile.

Kada prođete pored nekih vodotokova to morate da radite zapušenog nosa zbog ogromnog smrada koji se širi.

Fabrike ispuštaju u vodotokove tečnosti direktno iz procesa proizvodnje, kanalizacije idu direktno u reke. U rekama i šumama nailazimo na školjke automobila, bačenu ambalažu od upotrebljenih pesticida.

Pored puteva smeće koje se izbacuje iz kola. U dvorištima zgrada smeće u kesama koje se izbacuje kroz prozore stanova. Na ulicama pikavci, papiri…

Čak ni službe koje su zadužene za čišćenje ne rade svoj posao.

Gradovi nikada prljaviji. Sela napuštena i zapuštena. Livade nepokošene. Zemlja neobrađena.

Da Vas podsetimo:  Od Nemanje do Merlinke

Deponije se ne nalaze samo nanekim zabačenim mestima, imamo ih i pored autoputeva na par kilometara od Beograda, gde godinama prolaze stranci, verovatno se pitajući šta to radimo sa zemljom.

Fasade kuća po Srbiji nedovršene.

Ako je za to opravdanje da nema para, svaka ozbiljnija računica bi pokazala da bi uštedom energije kada se urade fasade za par godina opravdali investiciju u fasadu. A decenijama stoji tako.

Dvorišta u Srbiji su prljava i nepokošena. Puna svakakog šuta.

Kanali za odvodnjavanje zatrpani smećem…

Šume se seku nemilice, bez plana, bez ponovnog pošumljavanja. Potplaćuju su šumari, ne kontrolišu prikolice koje prevoze odsečena stabla.

I posle onih bujičnih poplava koje su bile u Srbiji, kada je priroda pokazala svusvoju razornu moć, a usput i počistila par smetlišta, već sutradan po povlačenju vode, na istim mestima se formiraju nova smetlišta.

I dalje tvrdimo da smo patriote?

Patriote ne rade to svojoj zemlji za koju su ginuli njihovi preci. Patriote to ne rade svojoj zemlji u kojoj planiraju da žive njihova deca.

Patriotizam se ne pokazuje samo zastavama, pesmama i busanjem u grudi. Već se pokazuje brigom o zemlji na kojoj živiš. I možeš da budeš za i protiv bilo koje vlasti koliko hoćeš, ali zašto si protiv prirode.

Mi smo zemlja u kojoj glavni grad nema postrojenje za prečišćavanje otpadnih voda pa sva fekalna kanalizacija završi u Savi i Dunavu…

Mi smo zemlja u kojoj jedan Zrenjanin decenijama nema vodu za piće.

Mi smo zemlja u kojoj imamo slike jezera koja služe za vodosnabdevanje sa reka koje potiču iz nacionalnih parkova gde na branama takvih jezera imamo more plastike.

Privrednici često pozivaju na ekonomski partiotizam što ima smisla, ali sa druge strane nemilice uništavaju okruženje u kom živimo.

Da Vas podsetimo:  Svetionik – rat

Mi nismo zemlja patriota.

Prelepa zemlja, lepi ljudi, ali i neobrazovani ljudi, ljudi koji na svakom koraku pokazuju nemar i da ne vole svoju zemlju. Ne pomaže lepota ako nema ljubavi.

Jer te deponije, taj smrad, te flaše, kese, automobile, stare šporete i frižidere nije stvorio i bacio niko drugi u prirodu nego mi.

Ne važi ovde ono staro – voda ga odnela. Jer će vam to voda i doneti nazad od onih koji žive uzvodno.

Ne pomažu ovde jednokratne akcije tipa – Očistimo Srbiju.

Ne pomažu jer se ovde sve radi zbog marketinga. Zbog glasa više. Ovde političari misle da je njihova misija da imaju makar glas više od drugoga, a ne da je njihova uloga da urede državu.

Baš kao i građani. I oni koji izbace đubre kroz prozor svog stana, kesu iz automobila, punu traktorsku prikolicu đubreta kada strovale u reku… i oni misle samo na sebe. Očistili su kuću, stan, automobil, dvorište. Sutra će opet. A reke, dvorišta, ulice, putevi, šume nisu njihova briga. Ionako samo protrče ili prelete preko njih.

„Domovina se brani knjigom
I pesmom o nebu
Sestrinom suzom majčinom brigom
I onim brašnom u hlebu…“

Edukacija, učenje, kultura, muzika, pesme, spomenici, manastiri, crkve, porodica…

Sve smo zapustili.

Radimo tačno onako i još bolje nego što bi nam poželeli najveći neprijatelji.

Ne poštujemo znanje.

Mi smo nacija koja nestaje, koja deci daje primer kako ne treba.

Mi ne zagađujemo samo prirodu, mi zagađujemo sebe, decu, unuke…

Muzika koju je nekada bilo sramota svirati i ispod šatora na seoskim vašarima, prostitucija koja postaje poželjan model vaspitanja, mucavi neki ljudi na televizijama, logoreični voditelji, gosti koji se oznoje već na drugoj rečenici, jer im je fond reči manji od prosečnog 5-godišnjeg deteta…

Da Vas podsetimo:  Novakove suze i lopta iz Manile, ili: Kako nam je Eskobar održao lekciju iz srpskog patriotizma

Zagadili smo okolinu, zagadili smo vodu iz koje pijemo, zagadili smo hranu koju jedemo, Zagadili smo prostor u kom živimo, zagadili smo i dušu i budućnost… Ovakvi kakvi smo zadagili smo i prošlost, jer se sada pišu neke druge istorije.

Samoživi, needukovani kakvi smo u suštini nismo dobri nikome. Najmanje sami sebi.

„Domovina se brani lepotom
I čašću i znanjem
Domovina se brani životom
I lepim vaspitanjem.“

Vojkan Glavinić
Izvor: vojkanglavinic.wordpress.com

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime