Pišem ti

1
1662
Foto: pixabay.com

Srbine brate i srpkinjo sestro u Gospodu našem Isusu Hristu!

Pišem vama a ne deklarativnim Srbima, oni su odavno prodali veru za večeru, miliji im pelin od latina nego med od pravoslavca pa više ne znaju kojom mukom da muče nas koji istrajemo u veri i nadi koji ljubavlju grlimo napaćeni narod pravoslani, duhom molimo za spas krvlju srpskom natopljene srpske zemlje, odnosnog onog što je od naše divne zemlje ostalo. Posle svakog velikog rata srpski narod se povlači i za stolom pregovaračkim gubi svoje zemlje i svoje svetinje.

Došla neka luda vremena pa ljudi a posebno političari vole da se ističu citatima filozofa i mislilaca iako često puta i ne shvataju težinu izrečenog. Tako naš predsednik voli da citira Pekića, onaj njegov mudri citat čoveka koji je proteran iz vlastite domovine.

“Treba gledati pravo. Jer da se htelo gledati iza sebe, dobili bismo oči na potiljku. Treba ljubiti zemlju dece svoje, a ne dedova svojih. Jer čast neće zavisiti od toga odakle dolazimo nego kuda idemo.”

Šta je Pekić hteo da kaze to samo on zna. Jer, ako ne ljubimo zemlju predaka svojih i grobove junaka svojih koji krvlju svojom odbraniše ognjišta i zemlju svoju da bi je ostavili deci svojoj, onda smo uzalud krenuli i uzalud proćardali svoj život. Ako ljubimo zemlju dece svoje a zaboravimo zemlju predaka svojih to je kao da smo cergari, nomadi, koji stalno negde idu a nigde ne stignu, koji vekovima nešto traže a ništa ne nađu, koji u traženju boljeg izgube i ono što imaju.

– Čemu su ginuli dedovi naši i kome grobove njih ostavljamo ako ljubimo zemlju dece svoje?

Da Vas podsetimo:  Vreme je za novi pristup

,,Ako zeliš biti poštovan i uvažavan u svetu a prevashodno među svojima, onda ljubi grobove i zemlju predaka svojih da bi uvek znao odakle si krenuo i ko ti je u miraz
ostavio otadžbinu, dedovinu, zemlju. Samo tako umećeš da braniš i odbraniš svoju zemlju, sačuvaćeš svoju čast, ostaćeš upisan u istoriji postojanih onih koji su znali
odakle su krenuli, gde su namenjeni, gde će stići, gde će se uvek vraćati.,,

Vučić misli da se moze izdići inad slavnih vitezova, da je veći od cara Dušana Silnog koji je granice širio a ne zemlju poklanjao, koji je granice branio nije se razgraničavao, da je silniji od carice Jelene koja je bila i supruga i najhrabriji vitez cara Dušana, da je veći od kneza Lazara, Obilića i slavnih vitezova kosovskih junaka, da je mudriji od kneginje Milice koja je mudro sklopila pakt sa dušmanima da bi zemlju i narod sačuvala od totalnog uništenja i istrebljenja.

Treba gledati pravo kaze Pekić, a ja pitam; ,,Da li se to Pekić stideo svojih predaka, svog porekla sa crnogorskog krša, svojih slavnih predaka koji porazise tri carstva; otomansko, austrougarsko, treći rajh?,,.

Kako ti može biti miliji tudji krš od tvoga gde si rođen, gde si prohodao, gde si naučio prve reči? Kako ti može idolopoklonički spomenik biti miliji od groba pradede tvoga?

Jer čast neće zavisiti od toga odakle dolazimo nego kuda idemo.
Ako zaboraviš koren i početak onda nigde nećeš stići. Čovek bez porekla, istorije i prošlosti je kao list otkinut sa grane kojeg nose vetrovi i gaze ljudi i životinje dok ne sagnije istrune.
Život je jedan veliki krug, na kraju puta uvek stigneš na početak, kud god da ideš i kojim god putem kreneš, vratićes se na polaznu tačku. Ono od čega bežiš stići će te kad se najmanje nadaš. Zato je veoma bitno odakle si krenuo, gde ti je koren, jer ako to zaboraviš džaba si se mučio, koliko god da postigneš čast neceš sačuvati. Treba dobro razmisliti kad se citira filozofe, mudrace, mislioce jer njihovi citati su uglavnom u njihovom vremenu, trenutku i prostoru imali drugačije značenje od današnjeg vremena.

Da Vas podsetimo:  Šta se krije iza napada na Pavlinu?

Ako zaboravimo svoju istoriju i prošlost, čemu ćemo decu učiti, šta će naša deca biti sutra i kome će njihova deca pripadati, čiju će oni zemlju ljubiti, budu li gledali samo napred, izgubiće ne samo čast već i prošlost, istoriju, pripadnost, zemlju, otadžbinu. Grobove nasih predaka preoraće dušmani a naše crkve i manastire pretvoriti u idolopoklonicke hramove.

– Jesu li zato ginuli naši slavni preci, vitezovi od kosovskog boja na ovamo.

– Čemu Solunci bolesni i gladni pretrpješe onolike muke, jurišaše do Trsta i Klagenfurta?

– Da bi mi danas ljubili skute okupatorima u miru, da bi se dodvoravali belosvetskoj jeresi, da bi poklanjali zemlju dedova i predaka svojih koju su oni krvlju branili da bi ostavili svojoj deci u miraz. Zar mi njihovi potomci moramo tu istu zemlju poklanjati i razarati samo da bi ljubili zemlju dece svoje a deca nam masovno beže u tuđinu?

Crni Vitez

1 KOMENTAR

  1. Не бих ја придавао Пекићевој реченици превелики значај. То је једно опште место. У прошлом веку многи филозофи и психолози потискују принцип каузалитета (ко смо, одакле смо, зашто смо такви какви смо) а опредељују се за финалистички приступ – куда идемо, шта нам је циљ, шта предузимамо да тај циљ остваримо. Није то ништа ново. Идентитет је важан, ипак, он није све, важно је и чему тежимо, која средства користимо ради постизања неких циљева, итд. Да је колевка све што нам треба, не бисмо ни расли. Међутим, мора да се редефинише појам напретка. Шта он значи? Технолошки напредак је само део прогреса. Њега није тешко усвојити. Погледајте само Јапан, то је добар пример. Али, исти тај Јапан није одбацио своју традицију, напротив, то је народ заљубљен у своју традицију упркос томе што суверено влада електроником и модерним технологијама уопште. Значи, може се. Библија је вечито надахнуће. Ево шта каже, између осталог: „Господ рече овако: станите на путовима и погледајте, И ПИТАЈТЕ ЗА СТАРЕ СТАЗЕ, који је пут добар, па идите по њему, и наћи ћете мир души својој. “ (Јеремија 6.16)

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime