Pismo Patrijarhu Porfiriju: Povucite blagoslov dušegupcima

2
331

Vaša Svetosti.

Postoji mnogo pitanja u Srbiji o kojima SPC nije zauzela dovoljno prihvatljiv stav za jedno demokratsko društvo verujućih hrišćana. Počivši patrijarh Irinej, uz svo dužno poštovanje prema njegovim nesumnjivo velikim vrlinama koje su ga i učinile Patrijarhom, izazvao je veliko nezadovoljstvo mnogih od nas crkvenih, a društveno aktivnih i demokratski orijentisanih ljudi, nekim svojim nekritičkim postupcima i odnosom prema političkim vlastima. Posledice te politike svakako i Vi osećate u svom radu.

Sv. Vladika Nikolaj je govorio, u svojim besedama, o ljudima koji čine zlo i ubijaju druge kao o “dušegupcima”, onima koji gube svoju dušu.

SPC je već dugo okružena dušegupcima, a neki delovi jerarhije SPC dušegupce privijaju na svoje grudi i neguju.

U Srbiji se čine nepravde kakvih teško da je bilo ikada u istoriji ove zemlje.

Podvode se deca u prostituciju i o tome izbijaju afere. Razara se porodica katastrofalnim zakonima koje predlažu još katastrofalniji ministri.

Protivnicima režima i siromašnim građanima se sudskim nasiljem otimaju deca.

Ljudi nestaju da bi se konstatovalo da su se sami ubili.

U svemu tome, nema prostora za Vas da ćutite. Znate i sami za debatu koja se vodi o sanktifikaciji Alojzija Stepinca, kome se najviše zamera to što je ćutao u vreme zle vlasti.

Ćutanje pred zlom isto je što i saučesništvo u njemu.

Vi ste došli na tron SPC u jedno teško vreme za svakog moralnog čoveka.

Vaši prvi potezi su dobri i pružaju razloge za optimizam kod nas verujućih ljudi sa demokratskim uverenjima.

Vaša čestitka novoizabranom gradonačelniku Zagreba, vaš stav prilikom izbora Mitropolita Crnogorsko-primorskog i episkopa budimljansko-nikšićkog, zaslužuju pohvalu i u izvesnom smislu su olakšanje.

Moje pitanje Vama je: koliko ćete moći biti čvrsti, kada stvari dođu dotle da se više ne može osmesima, kompromisima i šarmom rešavati nešto što predstavlja “crvene linije” elementarnog ljudskog postojanja ovog naroda.

Da Vas podsetimo:  ŠTA ĆE VAM BESPLATNI UDŽBENICI? DOBILI STE KEBU I STADION?!

Šta ćete uraditi, kao Mitropolit beogradsko-karlovački, kada je reč o sudbinama i nepravdama koje trpe ljudi koji su žrtve ovog režima?

Šta ćete uraditi sa roditeljima, prijateljima i detetom Vladimira Cvijana, koji je isplivao iz reke, obučen, u januaru mesecu, a potom sahranjen kao beskućnik, bez prezimena, nakon što je brže-bolje kremiran?

Da li ćete zauzeti neki stav o tome? Da li smatrate da je Vladimir Cvijan išao na kupanje u Dunavu u januaru pa se slučajno udavio, što je, koliko shvatam, slično zvaničnoj verziji njegove smrti? Hoćete li posetiti sina Vladimira Cvijana i njegovu bivšu suprugu?

Hoćete li se odrediti prema postupcima Nataše Krivokapić, više tužiteljke u Beogradu, koja je zaključila da ova smrt u reci “nije sumnjiva” i predmet arhivirala ne obaveštavajući javnost tri godine, sve dok novinari nisu otkrili da Vladimir, čovek, otac, advokat, političar, pripadnik našeg naroda, nije više živ?

Šta ćete reći Nataši Krivokapić? A šta Zagorki Dolovac? Smatrate li da je njihovo postupanje prema Vladimiru Cvijanu, čija duša traži pravdu, i prema tolikim žrtvama ovog režima, njihova privatna stvar, koja se Vas kao Patrijarha i arhijereja ne tiče? Da li mislite da one rade dobro i pravedno? Ako tako mislite, odajte im priznanje. Dajte im neki orden. A ako mislite drugačije, postupite drugačije.

Da li ćete predložiti da se iz crkve izopšte ljudi koji čine nepravdu prema bližnjima, sudije koje zloupotrebljavaju sudijsku funkciju, tužioci, političari, gradonačelnici koji podvode maloletne devojčice, svakojaki ljudi koji narušavaju elementarni osećaj pravde u narodu?

Da li će pod Vama SPC postati ono blago prisustvo, blagi roditelj, u našim životima, koji će nas, kao i svaki roditelj, štititi i čuvati, ili će ostati podeljena između prave crkve, to jest vernog naroda i savesnih, pravednih sveštenika, s jedne, i SNS jerarhije, s druge strane?

Da Vas podsetimo:  Srpsko pravo i nemačka čizma

Šta je sa priznanjem Kosova? Hoće li onaj ko prihvati nezavisnost Kosova bili odlučen od Crkve? Da li ste zauzeli jasan stav o tome?

Šta ćete uraditi sa Bogoslovskim fakultetom, na kome je izbio niz skandala i koji je trenutno u faktičkom sukobu sa ostatkom Univerziteta u Beogradu zbog očigledne saradnje sa političkim vlastima kroz donošenje novog Zakona o univerzitetu kojim se institucionalizuje blagoslov kao radnopravna kategorija za univerzitetske nastavnike?

Da li Vas brine od čega živi Rodoljub Kubat, otpušteni profesor Bogoslovskog fakulteta i njegova porodica?

Igrali ste vrlo negativnu ulogu kao profesor tog fakulteta prilikom otpuštanja ljudi. Koliko se sećam, i sami ste izabrani za profesora neposredno nakon što ste doktorirali. Ne sećem se da ste ikada bili docent. Oprostite ako grešim, ali Vaše napredovanje je bilo munjevito, kao što su munjevito brzi i automobili koje ste vozili dok ste bili vikarni vladika Episkopa bačkog.

Blagoslov Crkve je velika stvar i za nas verujuće, i za mnoge od onih koji za sebe misle da su neverujući. Sv. Vladika Nikolaj Velimirović je o tome pisao, anegdotalno, navodeći da čak i u koncentracionom logoru Nemci nisu mogli da uverljivo odgovore kako to da ne veruju u Boga i kako je moguće da ne veruju.

Pitanje za Vas je kako ćete koristiti moć davanja i povlačenja blagoslova u javnom životu.

Šta mislite o politici oduzimanja dece protivnicima režima i siromašnim građanima Srbije, koju ova vlast sprovodi?

Mislite li da bar takvi postupci vlasti i njihovih izvršilaca zavređuju povlačenje blagoslova, da ne koristim reč “anatema”?

Vaša svetosti, u ovim vremenima, Vi morate biti aktivni i otvoreni prema teškim društvenim nepravdama, jer se može desiti da srpskog naroda ne bude ako se ovaj zulum nastavi bez Vašeg protivljenja.

Da Vas podsetimo:  Ljudi hodaju

Vaša svetosti, jeste li vi za demokratiju? Jeste li za smenu ove vlasti, ili je smatrate demokratskom i dobrom? Vidite li vi tu potrebu da se izjasnite, kad već čestitate izbore političarima u lokalnim samoupravama u hrvatskim gradovima, u čemu Vas demokratska javnost u Srbiji, svakako, podržava?

Praštajte.

2 KOMENTARA

  1. Ставови Патријарха око Косова су добри, још само да кажу да је то мишљење целог верног народа па да тако спрече даље пузеће признавање сепеаратистичке творевине.
    Треба исто тако да се изјасне и око уништавања природе мада је тешко ту видети помак јер је све овоземаљско за цркву традиционално „прах“, међутим у корену уништавања морала и људи лежи уништавање природе и живог света око нас. Тачно је да су социјална питања оно на чему падају сви, понајвише власт али и сви који како се каже ћуте. Нема среће никоме у систему који генерише и прихвата беду великог броја људи као „нормалност“. Тешко је међутим видети традиционално уз државу цркву у улози лидера борбе за социјалну правду као у случају појединих црквених великодостојника у Латинској Америци. То је уједно и велика мана устројства и традиције СПЦ, мана коју су све власти користиле и користе у своју корист.

  2. Vaša svetosti, jeste li vi za demokratiju? Jeste li za smenu ove vlasti, ili je smatrate demokratskom i dobrom? Vidite li vi tu potrebu da se izjasnite, kad već čestitate izbore političarima u lokalnim samoupravama u hrvatskim gradovima, u čemu Vas demokratska javnost u Srbiji, svakako, podržava?

    Praštajte.

    Ne poznajte religijsko ucenje bez obzira kojoj veri pripadate, inace ne bi ste ova pitanja postavili jednom patrijarhu.
    – Patrijarh ne radi po naredjenju mirjana, politicara, gresnika, i ostalog sveta. Njegova duznost jeste da narod ciji je on pastir sabira, da prosvetljuje ucenjem o Hristu a ne da se bavi demokratijom, komunizmom, socijalizmom i raznoraznim politickim strukturama, niti je patrijarh duzan da se izjasnjava o sudijama, predsednicima suda niti organizaciji fakulteta i njihovog rada. (Znam da mnogi ne zasluzuju da nose mantiju, ali to je njihov ne moj greh). Mi rabi i sluge bozje imamo zapovest da molimo za prijatelje i neprijatelje, za svoju vlast i svoju crkvu, nije nase da ucimo vladiku kako da obavlja svoj posao, i patrijarh i vladike su ucevni ljudi, oni rade onako kako su nauceni za razliku od Sv.Save, Sv.Vasilija Ostroskog koji su radili ono na sta ih je Bog pozvao i sta im je kroz mudrost dao.
    Jedni su od Boga pozvani za duhovni svet i duhovno vodjstvo u narodu i oni su nekvarljivi i besmrtni a drugi od ljudi uceni i tako ucevni rade po svom obrazovanju.

    Patrijarh je patrijarh svim krstenim pravoslavnim vernicima bez obzira na politicko opredeljenje i funkciju koju neko obavlja, predsedniku drzave, vlade, ministrima, sudijama, radnicima, itd…
    Za nered na fakultetima krivi su oni koji vode fakultete, za nered na sudovima krivi su oni koji su imenovali sudije i tuzioce a koliko znam, vecina je jos od oktobarskih revolucionara (DOS) postavljena na funkcije.
    Zabluda je vera u demokratiju. Ne postoji ni jedno demokratsko drustvo i to Vi koji ste ovo pismo napisali, sami dokazujete navodeci nepravde u srpskoj drzavi. Zar mislite da su to problemi samo kod nas?
    – Duznost patrijarha je da se srcem i dusom moli za svako bice iz svoje pastve, za svakog coveka a posebno da se moli za gresnike.
    – Vi osporavate patrijarhu pravo (prigovarate mu) da se druzi i da saradjuje sa politicarima na vlasti a zaboravljate zapovest Isusa Hrista da se mnogo vise treba moliti za gresne i bolesne i one koji cine nepravdu, nego za vernika.
    Isus Hrist je na prigovore sto se druzi sa gresnicima odgovarao; ,,Ne treba lekar zdravom, vec bolesnom coveku!,,.
    – Patrijarh je duzan da podjednako moli za ceo narod koji pripada crkvi na cijem je tronu ali duzan je da moli i za dusmane svog naroda.
    Vase pismo podrzavam kao zena, majka, baka, kao necija kci i vernik, pripadnik SPC ali, smatram da bi mi kao narod morali agresivnije da branimo porodicne vrednosti od demonizacije i unistavanja nakardnim zakonima.
    Toliko je porodica u Srbiji koje cutke sve ovo prihvataju, da se ne ujedinite i ne usprotivite teroru manjine nad vecinom.
    Zasto cutite vi koji gajite porodicne vrednosti kako su to cinili nasi pradedovi, nase prabake?
    Postoji li u Srbiji neko ko je dovoljno hrabar da organizuje mitinge porodica, da pozove i povede porodice da svaku Nedelju izlaze na ulice u setnju za odbranu porodicnih vrednosti i protiv terora manjine koja na mala vrata uvodi diktaturu nad vecinom uz pomoc nakaradnih zakona. Donosenje zakona o kaznjavanju svih koji ne prihvate nakaradni zakon manjine o rodnoj ravnopravnosti jeste diktatura manjine nad vecinom.
    Zasto cutite vi koji imate porodice? – Mozda mislite da se to vas ne tice?
    – Sta ce sutra reci vas sin kad ne bude smeo da upise da mu je supruga rodila sina, da je on OTAC a ona MAJKA i da se rodio sin a ne ONO.
    – Linija izmedju dobra i zla je vrlo tanka. Ne treba tolerisati tihu diktaturu vec se udruziti i usprotiviti takvim zakonima koje nam namece zapad. Koja agenda i pristupanje EU, pa svi znamo da od te ljubavi nema nista. EU se trudi da nas satanizuje a ne da postanemo njen punopravan clan.
    -Za takvu akciju nam ne treba patrijarh, vladika, svestenik, treba nam hrabar rodtelj, OTAC, MAJKA, SIN, CERKA koji ce ustati proti rusenja normalnih i prirodnih porodica.

    Postovanje!

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime