Pismo sa Kosova: Obrisani

0
1183

Pretrnemo kad se najavi otvaranje novog pregovaračkog poglavlja. Odmah se zapitamo šta li su naši pregovarači sad predali

kosovo-izbori2-beta_fNa osnovu dogovora o telekomunikacijama koji je postignut u Briselu, imovina Telekoma prenosi se na MTS d.o.o, ćerku firmu Telekoma na Kosovu i Metohiji. Vest da kompanije Telenor i Vip mobajl, na osnovu pomenutog dogovora, prekidaju emitovanje signala na teritoriji severnog Kosova i Metohije – južno od Ibra su sa emitovanjem signala prestali pre sedam godina – nije nas mnogo iznenadila. Od kada su počeli pregovori u Briselu, bilo je samo pitanje vremena kada će se severu dogoditi jug Kosova i po tom pitanju.

Ako se pitate zašto je to važno kada poslednjih nedelja sa Kosmeta u etar idu samo vesti o pretnjama koje stižu iz Prištine, Tirane, Dečana, kao i šture osude istih iz Brisela i Vašingtona, odgovor je sledeći. Zato što pomenuta „ćerka“, odnosno oni koji je predvode, nemaju nameru da zadrže sve zaposlene. To je tema kojom se Srbi sa Kosova i Metohije ovih dana bave. Pretnje Albanaca su za nas odavno sastavni deo života.

Ne zna se koliko će radnika ostati, ali se zna da će jednima biti ponuđene otpremnine, jedan broj njih će u penziju, a oni koji ostanu da rade primaće platu bez takozvanog kosovskog dodatka – koji iznosi 50 odsto od plate. Na prvi pogled, ako izuzmem dodatak, ništa što se već ne događa mnogim radnicima u ostatku Srbije, ali…

Za četiri meseca ovo je druga institucija države Srbije čiji radnici, najveći broj njih, ostaju bez posla. Krajem decembra i početkom januara to su bili zaposleni u pravosuđu.

U SENCI „USPEHA”

Integracija u takozvani pravosudni sistem Kosova još nije sprovedena iako je trebalo sve da bude okončano 17. januara. Od tada radnici svakog dana idu na posao i strepe da će im do kraja radnog vremena reći da od sutra više ne rade. U sudovima je sve stopirano, i svi nešto čekaju. Sudije da počnu da sprovode zakone „države Kosovo“ a ostali – za koje nema mesta u „kosovskom pravosuđu” – penzije i otpremnine.

Da Vas podsetimo:  Protest Srba u Kosovskoj Mitrovici: Ukidanje dinara znači ukidanje života

„Uspeh” Sporazuma o telekomunikacijama odnosi se na to da je sačuvana imovina Telekoma Srbije i da će novoformirana ćerka kompanija imati punu licenciranu operativnost u okviru fiksne telefonije, kao i privremenu dozvolu za mobilnu telefoniju.

Kada je postignut Sporazum o pravosuđu, glavna vest o novom „uspehu” srpskih pregovarača bila je da je na taj način obezbeđena adekvatna pravna zaštita za srpska fizička i pravna lica na Kosovu i Metohiji.

U senci ova dva „uspeha” krije se još jedno duboko razočarenje ne samo onih na koje se oni direktno odnose već i nas ostalih koji čekamo svoj red. Stalni posao je za mnoge bio glavni teg na tasu kad god su držeći glavu u šakama vagali o tome da li da im deca odrastaju u ovakvim uslovima ili ne. „Kosovski dodatak” nije presudan – njega nije bilo u najtežim godinama. Većina Srba ga ne prima i živi od minimalca ili umanjenih primanja za 40 odsto – kao radnici Elektroprivrede ili Železnice, na primer – i podižu svoju decu u getima. Fakat je da mnogi radnici nisu opterećeni poslom kao njihove kolege u ostatku zemlje, ali činjenica gde žive sa svojim porodicama trebalo bi da ima svoju težinu – ako je interes države da na Kosmetu sačuva Srbe.

Da smo otišli 1999. godine, to bi značilo da su Albanci pobedili. Pogledajte ko nas sada sa Kosova i Metohije tera i na koji način. Niko od tih ljudi nije kriv što je proteran sa svog radnog mesta i što su uslovi života nenormalni. NJima nema povratka na stara radna mesta, u gradove, gde su do 1999. godine radili i živeli, oni jednostavno više nikome ne trebaju.

Da Vas podsetimo:  Moj pogled na život u Norveškoj!

KAD TE RASELJAVAJU „TVOJI“

Zamislite paradoks u kome sudija Srbin sudi Srbinu po zakonima nepriznate države kojoj je predhodno položio zakletvu. Ima li logike u tome da smo „državi Kosovo” dali ono što nikada nisu imali – pozivni broj – da bi zaštitili imovinu koja je oduvek bila naša. Treba li da pomenem da signal mobilne telefonije i dalje nemaju svi Srbi na Kosovu i Metohiji.

Samo pre nekoliko dana objavljena je vest da je odobreno zapošljavanje u zdravstvenim institucijama, ali to ne važi za Kosovo i Metohiju. To ide na ruku glasinama da će do kraja godine doći do integracije u takozvani kosovski zdravstveni sistem. Šuška se da će južno od Ibra ostati samo Domovi zdravlja utopljeni u sistem „države Kosovo”, i da se ukida KBC Priština. Uz prosvetu, zdravstvo je svih ovih godina bio najvažniji stub našeg opstanka. Tu tek sledi seča radnika i novo napuštanje Kosova i Metohije. Neka samo pet porodica ode, jer su ostali bez posla u istitucijama koje sam pomenula, strašno je jer ih je raselila sopstvena država. Živi pretrnemo kada se najavi otvaranje novog poglavlja o pristupanju Srbije EU. Odmah se zapitamo šta li su pregovarači sada predali “Kosovarima”?

Šta je to što je rekao Daut Haradinaj, Rama, Tači ili Musliju što je novo, i što već nismo čuli ili osetili na svojoj koži toliko puta. Kako da se nadamo da će neko iz EU ili Amerike osuditi takve izjave i preduzeti nešto konkretno, kada su im oni dali vetar u leđa da se sile i crtaju granice do Niša. Očigledno je da su karte podeljene i da partija između velikih sila traje. Ovo balkansko bure baruta bukvalno do kraja dana može da se zapali. Mi koji smo ostali na Kosovu i Metohiji smo direktno na udaru, a zvanični Beograd nam poručuje da od tekovina Briselskog sporazuma ne odustaje.

Da Vas podsetimo:  TAMO I OVDE, ZAJEDNO!

O svom jadu smo se zabavili sa sopstvenom državom – posebno mi koji živimo južno od Ibra – pa na sve pretnje samo odmahujemo glavom. U uslovima kakvi jesu možemo Albancima samo da poručimo da od toliko nezdravih emocija može da se umre. Što se naše države tiče, možda da podsetimo da je granica na Vrbnici i tamo gde je karaula Košare – na obroncima Prokletija. Sve bliže Beogradu od toga je izdaja.

Janja Gaćeša

www.standard.rs

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime