Pismo SINOS-a i PROUNS-a evropskim zvaničnicima

0
876

301447429522Uz obrazloženje da „to zahteva Brisel“ u Srbiji je zvanično ugašena državna agencija Tanjug.

Uz isto obrazloženje vlast i medijska zajednica (Udruženje novinara Srbije (UNS), Nezavisno udruženje novinara Srbije (NUNS), Nezavisno društvo novinara Vojvodine (NDNV), Asocijacija štampanih medija, Asocijacija nezavisnih elektronskih medija (ANEM), i Lokal press) insistirali  su na donošenju  medijskih zakona kojima je, protivno Ustavu Srbije, država proterana iz medija.  Godinu i tri meseca od donošenja „reformskih zakona“, na medijskoj sceni Srbije je apsolutni haos. Mediji su pretvoreni u oružje medijskog podzemlja  i prikrivenih vlasnika  a novinarstvo tone u potpuni mrak.

Državna agencija Tanjug,  odlukom Vlade Srbije prestala je da postoji  5. Novembra, na 72. rodjendan.  Odluka je doneta na  osnovu dva zakona – Zakona o javnom informisanju  i  medijima i Zakona o Tanjugu. Prvim je predviđeno da se mediji privatizuju do 31. oktobra. Ukoliko se ne javi kupac, zaposlenima se dele besplatne akcije. Uslov je da po drugom osnovu nisu dobili akcije. Takvih je malo jer je većina građana Srbije prethodnom prodajom državnih firmi  ranije ostvarila to  pravo.

Drugim zakonom precizirano je da Tanjug prestaje da postoji potpisivanjem kupoprodajnog ugovora ili najkasnije 31. oktobra ove godine. Za Tanjug,  ni posle dva kruga, nije bilo zainteresovanih kupaca,  pa je 31. oktobra ugašen,  a zaposleni su ostali bez prava na akcije. Mnogo je onih koji veruju da je namera zakonopisca bila da se Tanjugu ne daju nikakve šanse da preživi. Ministarstvo kulture i informisanja  i Agencija za privatizaciju koje su bile nadlezne za sprovođenje i praćenje  procedure sada žele svu krivicu da prebace na zaposlene, sto je vrhunski  cinizam.

Vest da se gasi drzavna agencija nikog nije ostavila ravnodušnim.  Javnost je burno reagovala ukazujući  da Srbija ostaje bez važnog izvora informisanja. Tanjugu je podrška stigla i od kolega brojnih svetskih  novinskih agencija koje ne kriju da su zaprepašćene potezom srpskih vlasti.

Da Vas podsetimo:  Zbog hapšenja ruske novinarke Srbija ponovo u izveštaju Koalicije za žene u novinarstvu o kršenju slobode medija

Šokiran je  premijer  Srbije,  iako je lično potpisao odluku o gašenju Tanjuga. Zatečeni  su  i narodni poslanici koji su 2. avgusta 2014. godine gotovo jednoglasno podržali beskompromisni izlazak države iz medija.  Iznenađen je  i UNS.

Bez obzira na kolektivnu  zgranutost, odluka o gašenju Tanjuga je usvojena, objavljivanjem u „Službenom glasniku“ stupila je na snagu, pa formalno-pravno državna agencija više ne postoji! Tako, ipak, ne misli premijer koji je izjavio „da mu je stalo do Tanjuga“ i da će se potruditi da nađe rešenje. Nejasno je koja će to formula spasiti preduzeće koje više ne postoji, kako naći kupca, strateškog partnera za ugašenu firmu, kako sačuvati državnu agenciju ako su na snazi zakoni koji apsolutno isključuju takvu mogućnost i ne ostavljaju baš nikakav prostor za takozvanu pravnu gimnastiku.

Jedino rešenje je hitna izmena medijskih zakona, a razloga ima više:

1. Zabrana državi (lokalnoj samoupravi) da osniva medije u suprotnosti je sa članom 50 Ustava Srbije zbog čega su pre više od godinu dana Sindikat novinara Srbije (SINOS) i Profesionalno udruženje novinara Srbije (PROUNS) podneli Inicijativu Ustavnom sudu, ali odgovora nema. Ova zakonska odredba ima izuzetno štetno dejstvo na medije nacionalnih manjina.

2.  Medijski zakoni su u suprotnosti i sa Medijskom strategijom koju je usvojila Vlada Srbije i koju nikada nije promenila. Tim dokumentom predviđeno je postojanje šest regionalnih javnih servisa u centralnoj i južnoj Srbiji.

3. Zakon je, suprotno prethodnom, dozvolio firmama iz „of-šor“ zone da osnivaju medije, čime su pravi vlasnici medija (i njihovi interesi) sakriveni od javnosti. Netransparentno vlasništvo direktno uskraćuje mogućnost uvida u dozvoljenu koncentraciju kapitala.

4. Sporno je i finansiranje. Zakon je omogućio samo medijskim udruženjima koja su se zalagala za privatizaciju medija da imaju svoje predstavnike u komisijama koje su raspodeljivale novac građana Srbije. Komisije su novac dodelile udruženjima koja su ih delegirala ali i političarima (iz budžeta dobile su dve firme sina i supruge ministra odbrane) kompromitujući u startu ideju projektnog finansiranja i otvarajući širom vrata – korupciji.

Da Vas podsetimo:  Ni gotovo pet godina od paljenja kuće novinara Milana Jovanovića konačna presuda još nije na vidiku

Posebno želimo da ukažemo na to da ovi zakoni nisu u interesu javnosti već su pisani za potrebe finansijsko-političkog lobija uz podršku odabranih udruženja. Novinarske organizacije i asocijacije koje su se protivile ovakvim zakonskim rešenjima bile su u startu diskriminisane time što im je uskraćeno da učestvuju  u radu tela koja su pripremala zakone.  Ministarstvo kulture i informisanja nastavlja da ignoriše SINOS čak i nepozivanjem na skupove koje organizuje uz obrazloženje da je „poziv upućen samo medijskim udruženjima i asocijacijama“( ?!).

Zbog dešavanja sa Tanjugom, medijskog haosa i urušavanja profesije, SINOS i PROUNS uputili su poziv ministru kulture i informisanja Ivanu Tasovcu i državnom sekretaru Saši Mirkoviću da podnesu ostavke. Većina beogradskih medija je to prećutala, između ostalih, i Javni servis RTS kao i dva dnevna lista koja su delimično u državnom vlasništvu „Politika“ i „Novosti“.

SINOS

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime