Pitanje tajnih službi

Čemu nas uči Makedonija

0
1196

makedonijaprotest201609Loše upravljanje službama bezbednosti može da destabilizuje svaku državu

Problemi u funkcionisanju makedonske države toliko su brojni i toliko veliki da je svaki ponaosob mogao biti ključni razlog destabilizacije ove zemlje. Zašto su onda glavni okidač rušilačkih demonstracija i nereda makedonske tajne službe? Ima dovoljno podataka koji ukazuju na to da su pod stranim patronatom namerno gurnute u nezakonit rad da bi se to kasnije iskoristilo kao povod. Jer nezakonit rad službi bezbednosti redovno asocira na totalitarne režime i nedemokratske vlade koje, hitno bi trebalo oboriti i menjati. Nikome to više ne treba objašnjavati, pa ni Makedoncima. Zato su devijacije u radu tajnih službi postale najpodesniji mehanizam za destabilizaciju ionako nestabilnih državnih sistema koji nisu po volji Zapada. Pri tome se namerno zaboravlja da je nezakonit rad tajnih službi trenutno najizraženiji upravo na Zapadu, posebno kad je u pitanju masovno prisluškivanje građana.

Problemi u radu makedonskih tajnih službi datiraju iz vremena formiranja samostalne države. Makedonija je imala dobru osnovu u kadrovskom smislu od iskusnih operativaca i rukovodilaca u jugoslovenskim službama bezbednosti, ali nekima od njih nisu verovali jer su bili jugoslovenski orijentisani. Tako se može reći da su odluke donosili nestručni ljudi, dok su neki dobri stručnjaci gurnuti u drugi plan. Makedonija jeste sve vreme pod patronatom stranih sila, čiji se interes menjao – od toga da Makedonija bude stabilna, pa do toga da bude izvor nestabilnosti na Balkanu.

Nama u Srbiji posebno je važno da Makedonija uspešno kontroliše bezbednosnu situaciju, posebno po pitanju albanskog i islamskog terorizma jer nam od tih struktura preti realna opasnost i sa njihove teritorije. U tom smislu je Srbija uvek držala otvorenom ponudu za saradnju i pomoć, ali je problem u tome ko sve na Makedoniju i koliko ima uticaja sa strane.

SVRHA PRISLUŠKIVANjA 20.000 LICA

Afere u makedonskim tajnim službama stizale su jedna drugu kao i krupna bezbednosna iznenađenja, posebno kada su u pitanju albanski terorizam i separatističke tenzije. Ponekad je uništavanje albanskih oružanih terorističkih grupa ličilo je na pravi rat. Uz nesnalaženje tajnih službi, neprestano se drži pod lupom ispravnost upotrebe specijalnih jedinica, čijim šefovima prekoračenje upotrebe sile, pa i optužbe za još teža krivična dela, vise kao mač nad glavom.

Najveću aferu prisluškivanja pokrenuo je u februaru 2015. godine Zoran Zaev lider Socijaldemokratskog saveza Makedonije, koji je optužio vlast da je u periodu od devet godina nezakonito prisluškivala 20.000 lica. I ne samo to nego je izneo konkretne podatke sa dokazima o prisluškivanju makedonskih opozicionih lidera. U vezi s tim ostavke su podneli ministarka policije Gordana Jankulovska i šef tajne službe Makedonije Saša Mijalkov. Međutim, to nije bilo dovoljno da bi se afera smirila, pa je pokrenut krivični postupak protiv ukupno 56 lica u vezi sa nezakonitim prisluškivanjem, među kojima je i Nikola Gruevski, lider VMRO-DPNE. Ako je istragom opravdano obuhvaćen toliki boj lica, prisluškivanje jeste bilo masovno a ostavke su potvrda da je nezakonito.

Da bi se stvari razumele, veoma je važno kako je Zaev došao do neoborivih dokaza o nezakonitom prisluškivanju. On sam kaže da mu je podatke ustupila jedna od bezbednosnih službi susednih zemalja. S obzirom na to čije Zaev interese brani u Makedoniji, to bi moglo da znači da je podatke dobio od albanskih službi? To je malo verovatno. Od kosovskih? Još manje. Tako ostaju samo dve mogućnosti, ili je podatke dobio od krtice u makedonskoj tajnoj službi ili od neke jake obaveštajne službe sa Zapada, kojima je u sadašnjoj geopolitičkoj situaciji u interesu destabilizacija Balkana. Prisluškivanje na Balkanu je tako masovna pojava da se više i ne zna ko sve koga prisluškuje i zašto. Tako je svaki zaključak na klimavim nogama, jer je svaka iole opremljenija obaveštajna služba mogla je doći do transkripata kojima maše Zaev.

Nevezano za to da li su optužbe prema makedonskim službama osnovane ili ne, iz prošlih i aktuelnih dešavanja vidi se mnogo toga. Prvo, ako se neka služba u bilo kojoj zemlji odluči za 20.000 prisluškivanja, ona sigurno ne vlada bezbednosnom situacijom. Rezultati rada tako masovnih prisluškivanja tek bi trebalo da daju osnov rada i pravo usmerenje službi. Ta masovnost tek treba da izbaci interesantna lica ili organizacije koje ugrožavaju državu i njene građane. A to opet znači da nema kontinuiteta u radu i da su baze podataka službi prazne i šuplje. Ako službe kontrolišu bezbednosnu situaciju i ako su dobro odredile težište rada, masovnost je potpuno nepotrebna i riskantna jer je redovno nezakonita – ko će dati odobrenje i na osnovu kojih početnih podatak za toliki broj prisluškivanja da bi ono moglo da se uzakoni? Ovakve zloupotrebe su pipanje u mraku i rade se u krajnjoj nuždi. Vrlo su riskantne i za rukovodioce službi i za politički establišment. Zašto bi reskirali ako je bezbednosna situacija pod kontrolom?

Da Vas podsetimo:  Dani šljive i zaboravljeni dani stradanja

Kada se odlučuju na nezakonit rad i zloupotrebu službi, političari i rukovodioci službi redovno to pravdaju višim interesima – država je u pitanju. Računaju na tajnost na osnovu visoke profesionalnosti operativaca. Međutim, baš ta vrhunska profesionalnost često je uzrok provala i afera jer operativci su ti koji prvi ne žele da rade nezakonito. Oni uvek nađu načina da pod pritiskom savesti i profesionalnosti tajno obelodane zloupotrebe. Na nezakonit rad uglavnom se odlučuju rukovodioci u tajnim službama pod pritiskom političara, dok operativce u tom smislu niko ništa i ne pita i sve se objašnjava stavom – viši interesi.

DA LI JE IVANOV DELOVAO SAMOINICIJATIVNO

Sasvim je moguće da su makedonske službe ovako masovno prisluškivanje vršile uslužno za neku jaku stranu službu pod čijim su patronatom ako su se ove službe uverile da Makedonci ne poznaju dovoljno bezbednosnu situaciju. Nije daleko od pameti da je to neka američka služba. Amerikanci su takve akcije masovnog prisluškivanja izvodili u mnogim zemljama Evrope. Afera sličnog tipa dogodila se u Nemačkoj, ali se uveliko iznose podaci i o masovnom prisluškivanju u Francuskoj i Engleskoj, gde još uvek sve to nije dostiglo nivo afere.

Sadašnji potez predsednika Makedonije Đorđa Ivanova koji je doneo odluku o aboliciji optuženih lica izazvao je buru protesta i demonstracija u Skoplju. On je optužena lica pomilovao bez sprovođenja postupka. Teško je poverovati, s obzirom na strane uticaje u Makedoniji, da je takvu odluku doneo samoinicijativno. Njegova odluka je dokaz da ideja o zloupotrebama i nezakonitom prisluškivanju nije potekla iz same tajne službe, nego od političkih organa ili po nalogu i instrukcijama moćne službe sa Zapada. Nisu zapadnjaci emotivani i osetljivi na stradanje makedonskih operativaca i političara, čak ako su ih oni instruisali – lako bi ih pustili niz vodu i zaboravili da postoje dok trunu po zatvorima pod obrazloženjem – sami su krivi jer su pogrešili. Međutim, potrebmno je zamaskirati nalogodavce i prave inicijatore nezakonitog rada. Zato je stigao nalog ili instrukcija da se sadašnji „krivci“ aboliraju kako se ne bi doznali „pravi“ i stvarno odgovorni za nezakonit rad.

Činjenica je da američke službe bezbednosti od terorističkog napada na kule bliznakinje više ne biraju sredstva da bi došle do podataka, često nezakonito. Između ostalog, masovno prisluškuju svoje građane ali i građane u Evropi. Najpoznatiji program ovog tipa je pod imenom Tempora, gde se govori o ogromnom broju kontrolisanih komunikacijskih i internet veza. Postoje i drugi programi, kao što je Prism (Prizma), za koju su takođe vezane informacije o velikom broju nezakonitog prisluškivanja ljudi. Zbog ovakvog nastupa američke NSA prema evropskim zemljama, počela je da figurira uzrečica – američki partneri treće klase. Kakva je onda bila mogućnost Makedonije i njene tajne službe da izbegnu masovno prisluškivanje ako to nisu mogle da spreče Engleska, Francuska i Nemačka (ako se uopšte radi o tome ili je u pitanju interna odluka i interna akcija makedonske vlade i šefova tajne službe).

Narušavanje privatnosti i ljudskih prava u SAD i Evropi postala je redovna i masovna pojava, a vlade evropskih zemalja nemaju snage da se odupru zahtevima najjačih bezbednosnih službi na svetu. Uostalom, na zloupotrebe i nezakonit rad se odlučuju i same. Tako danas više nije tajna da britanske službe bez sudskog odobrenja mogu da špijuniraju svakoga ko ni je Britanac a nemačka BND svakog ko nije Nemac. Ljudska prava i slobode, kao osnova sjaja zapadnih sistema, potpuno su izbledele. Zato poslednja izjava američkog predsednika Baraka Obame kojom upozorava da je stanje ljudskih prava ugroženo u celom svetu zvuči smešno. Obama je zaboravio šta je reekao pre toga: „Ne možemo imati sto posto bezbednosti i sto posto privatnosti sa malo neprijatnosti“.

SARADNjA NAŠIH I MAKEDONSKIH SLUŽBI

I pored svih upozorenja da će je snaći ono što je danas snalazi, Makedonija nije htela sa Srbijom. U redu, to je njeno pravo, međutim, morala je u najmanju ruku da bude neutralna, ali nije tako bilo. Kad se Makedonija nalazila u teškom bezbednosnom stanju, tražila je i prihvatala pomoć iz Srbije. Kada je Srbija bila u neprilici, Makedonija je redovno bila na strani naših protivnika, posebno u ratnim vremenima na Balkanu. To ne treba da čudi ako se zna koliko su strani uticaji prisutni u ovoj zemlji i koliko se preko Makedonije sudaraju interesi velikih sila i pretenzije nekih susednih država. I ne samo to nego je opšti utisak da bez podrške i zaštite SAD Makedonija ovakva kakava jeste ne bi ni postojala. Tri susedne zemlje rade na tome da je razbiju – Albanija, Grčka i Bugarska, i to bi se već dogodilo da nije zaštite SAD. Najava federalizacije Makedonije po zahtevu albanskog faktora je prvi korak u njenom razbijanju. Da li će se to dogoditi, zavisi od regionalnih interesa SAD.

Da Vas podsetimo:  I posle Latinke Latinka ili o "samoviktimizaciji i žrtvenom narativu srpskog naroda"

U ratnim i poratnim godinama na Balkanu makedonske službe su se bavile samo jednim težišnim bezbednosnim problemom – albanskim terorizmom i separatizmom. Često su podcenjivane i nisu tretirane ravnopravno sa ostalim tajnim službama u regiji, a ponekad su i zloupotrebljavane jer je neiskusne i politizovane makedonske kadrove bilo lako nasamariti. To će najbolje objasniti jedan primer koji jasno pokazuje koliko su Makedonci bili naivni i kako su uvek bili spremni da u interesu drugih rade protiv Srbije.

Nakon izbijanja velikih obaveštajnih afera u RV i PVO JNA „Labrador“ i „Opera“ hrvatske bezbednosne službe su na sve načine pokušavale da se dočepaju Radenka Radojčića, pripadnika grupe „Labrador“ a istovremeno idejnog tvorca i šefa „Opere“. Ovde nije poenta da se objašnjavaju obaveštajne igre u vezi sa „Operom“, nego je cilj da se objasni šta se dešavalo sa Radenkom Radojčićem, za koga su svi znali da je ne samo dobro informisan nego praktično nepresušna baza najznačajnijih obaveštajnih podataka o svemu i svačemu.

KAKO JE MAKEDONIJA UPOTREBLjENA PROTIV SRBIJE

Najveći interes da ga se dočepaju imali su Hrvati ali nije bilo nikakve logike da Radojčić ode direktno tamo gde će biti uhapšen i suđen iako su i takvi pokušaji postojali. Hrvati su napravili dil sa Slovenijom da se Radojčić na prevaru dovede u Ljubljanu. U akciju je uključen bivši major KOS Mustafa Čandić, koji je već bio u Sloveniji, a u koga je Radojčić imao veliko poverenje. Mustafa mu je situaciju prikazao tako kao da će obojica raditi u bezbednosnoj službi Slovenije i Radojčić mu je dao svoj pristanak da ga ilegalno prebace u Sloveniju.

To nije nije bilo lako izvesti. U to vreme Radojčić je bio u vojnom zatvoru u Beogradu na izdržavanju kazne zbog nezakonitog rada u „Operi“. Problem nije mogao biti rešen bez bezbednosnih službi Makedonije, koje su se rado uključile u ovu trojnu operaciju protiv interesa Srbije. Kad se Radojčić u Srbiji našao na slobodi, akcija je krenula. Iskorišten je slovenački oficir ugrađen u UNHCR Ladislav Graber, koji je iz Makedonije u Srbiju preneo makednski pasoš za Radojčića na lažno ime (Senad Dervišević) i prebacio ga u Makedoniju. Iz Makedonije je sa istim makedonskim pasošem prebačen u Ljubljanu da bi na kraju završio u Hrvatskoj, gde mu je suđeno.

U kompletnoj operaciji makedonske službe su prevarene i jasno se vidi da nisu dorasle slovenačkim i hrvatskim službama. Kako? Makedonske službe su imale Radojčića na raspolaganju četiri dana da obave s njim informativni razgovor, i one su to i uradile. Međutim, slovenačka služba ga je, isto kao i kasnije hrvatska, saslušavala više od mesec dana. Njegove izjave u Sloveniji i Hrvatskoj u kojima je more obaveštajnih podataka liče na prave knjige, dok su Makedonci dobili mrvice na nekoliko kucanih stranica papira. U tom kratkom razgovoru orijentisali su se isključivo na albanski terorizam, a Radojčić je o tome najmanje znao. Nisu se pridržavali starog pravila – uzmi sve kad već imaš šansu. Nisu ni znali da Radojčić raspolaže masom poverljivih dokumenata na mikrofilmovima koje je sakrio u tajnim boksovima u Beogradu, i u kompletnoj akciji su ispali obični diletanti u odnosu na Slovence i Hrvate.

Makedonci su shvatili da su prevareni i podcenjeni jer su za četiri dana uspeli samo da otvore teme sa kojima bi trebalo razgovarati sa Radojčićem, ali bilo je kasno, on je već bio u Ljubljani. Pukovnik Atanasovski iz makedonske obaveštajne službe pokušao je da sa njim stupi u vezu i u Ljubljani, ali ništa nije uspeo da popravi.

Sve to govori o traljavom i neprofesionalnom radu makedonskih tajnih službi još u to vreme, jer iskusnim profesionalcima se tako nešto ne bi moglo dogoditi. Profesionalac zna da su takve šanse neponovljive i da se moraju iskoristiti odmah. Sem toga, bez Makedonije ova akcija ne bi mogla da se izvede, a oni su daleko najmanje od nje imali koristi. Sve to govori još nešto što ne treba zaboraviti – makedonske službe bezbednosti su bile spremne da rade protiv interesa Srbije, a u korist Slovenije i Hrvatske, a utisak je da bi tako radile i danas. To ne znači da sa njima ne bi trebalo sarađivati – svakako treba, ali samo do te mere koliko je to u interesu Srbije.

NAŠE SLUŽBE I MAKEDONIZACIJA SRBIJE

Dešavanja u Makedoniji imaju više veze sa Srbijom nego što se to u prvi mah može pretpostaviti. Kako god je na udaru Makedonija, tako je na udaru i Srbija sa ciljem destabilizacije. Ako komletna akcija destabilizacije i promene vlasti u Makedoniji uspe po osnovu nezekonitog rada službi bezbednosti, zašto identičnu akciju ne primeniti na druge zemlje regiona? Naravno da će nakon Makedonije prve biti tipovane Srbija i Republika Srpska. Takvu ideju i takvu mogućnost moraju imati u vidu vlade i ministri koji rukovode bezbednosnim službama i u Srbiji i u Srpskoj. Zakonit i potpuno kontrolisan rad službi bezbednosti i potpuna eliminacija stranih uticaja je osnova stabilnosti.

Da Vas podsetimo:  Srpsko selo: ponos, stradanje i opstanak

Neke nevladine organizacije u Srbiji odavno stvaraju uslove za širi napad na službe bezbednosti i otvaranje velikih afera. Njima se priključio i zaštitnik građana Saša Janković. Napadi na službe su latentni, pogotovu u pogledu nezakonitog i masovnog prisluškivanja i nezakonitog praćenja lica. Nije bitno što sve to nije tačno – važno je da se dižu tenzije. Ipak, ništa loše ne može da se dogodi ako rukovođenje službama bude kvalitetno i ako odgovorni ne nasednu na instrukcije i sugestije sa strane. Neće biti lako odupreti se takvim zahtevima, jer trenutno nema bezbednosne službe u Evropi koja se može pohvaliti da potpuno vlada bezbednosnom situacijom i da ne može doživeti iznenađenja. Zbog visokog stepena opasnosti navođenje na masovnu nezakonitu primenu tajnih metoda rada, može biti predstavljeno kao presudni interes Evrope i Evropske unije kojoj težimo. Sve to se može prikazati kao saradnja među službama bezbednosti koja je neophodna. Jer, ako se masovno prisluškuju Nemci, Francuzi i Englezi, zašto ne bi mogli Srbi?

ONO ŠTO MORAMO IZBEĆI

makedonijaprotest201606Ako se zahtevi i predlozi ovog tipa energično ne odbiju, zna se šta sledi. Jednoga dana i u našim novinama će osvanuti transkripti i podaci o masovnom prisluškivanju, isto kao i u Makedoniji. Apsolutno nema dileme da naše službe moraju raditi zakonito. To nikako ne znači da treba da rade manje. Upravo suprotno. Moraju raditi mnogo više. Ako budu na težištu problema i ako znaju prema kome tačno treba primeniti mere, masovna nezakonita primene nije im ni potrebna. Masovnost popunjava praznine nerada i nepoznavanja situacije da bi se imalo bar nešto od relevantnih podataka.

U međunarodnoj razmeni podataka o terorizmu i teroristima ima velikih problema. Razmenjuju se samo podaci o već poznatim teroristima, koji su već izvodili terorističke akcije, dok se podaci o potencijalnim i nepoznatim teroristima sebično čuvaju. Da li je u pitanju sebičnost ili odluka da se ne razmenjuju neprovereni podaci kako se službe ne bi blamirale, nije poznato. Tako Srbija u svojoj zaštiti ne može puno računati na pomoć sa strane, nego se mora osloniti isključivo na svoje bezbednosne službe.

Ako se već napadi i podmetanja ne mogu izbeći, trebaće mnogo pameti i mudrosti da one ostanu zakonski čiste i operativno efikasne. Zato službama bezbednosti sada treba posvetiti dovoljno pažnje u smislu kontrole, kadrovskog i tehnološkog unapređenja i jačanja, a ne kada izbiju velike afere. Tada će biti kasno i tada možemo očekivati makedonski scenario.

Ako postoji period kada ne bi trebalo napadati i uznemiravati službe bezbednosti, onda je to sad, bez obzira ko šta mislio o njihovom radu. Za stvaranje uslova za normalan rad tajnih službi, neophodno je raskrinkati i sankcionisati svaki pokušaj podmetanja izmišljenih afera koje mogu destabilizovati zemlju. Ne mogu se lažne optužbe i bezrazložni napadi na službe tretirati kao dostignuća demokratije. Daleko od toga da je stanje u službama idealno, ali za veće korekcije treba izabrati mirniji trenutak. Sada su nam dobre takve kakve jesu jer mi drugih nemamo, a jedino one mogu da nas zaštite od terorizma i drugih oblika ugrožavanja. Sada vršiti neke ozbiljne zahvate i rezove u službama bilo bi van pameti, čak ako neko i misli da bi to trebalo činiti, jer takvi zahvati zahtevaju vreme i uhodavanje, a vremena nema jer su se opasnosti već nadvile nad Srbijom. Ovo posebno važi za tajne službe bezbednosti u Srbiji kao što su BIA i VBA. Da li su naše službe bezbednosti dobre ili loše, u ovom trenutku nije najvažnije, nego da rade punom snagom, bez ometanja, da su pravilno usmerene i kontrolisane.

Daleko od toga da su službe bezbednosti jedini problem u Makedoniji, ali je neko uspeo da njihov rad i propuste u radu predstavi kao najveći državni problem. Zato je pametno učiti se na tuđim greškama i o službama bezbedosti razmišljati na vreme. Kompromitacijom službi bezbednosti postiže se dvostruki efekat jer nakon toga nema ko da efikasno uspostavi red pri pokušajima dalje destabilizacije države kada se lančano pokrenu druga pitanja i demonstracije i nemiri postanu još masovniji. Blagovremena briga države o tajnim službama je garant da destabilizacije Srbije preko službi bezbednosti i makedonizacije Srbije neće biti.

Ljuban Karan

Novi standard

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime