VALjA POZDRAVITI TRAMPOV ZAOKRET U BiH, VALjDA NEĆE DOĆI – ZAOKRET NA ZAOKRET
- Trgovac Tramp ima ulogu da o malom trošku otkupi sve grijehe SAD… Ali, šta ćemo sa svim onim ranijim, dosadašnjim često trajnim i nepopravljivim nevoljama koje su u BiH proizveli Cimerman, Holbruk, Marfi, brojni v.p., ambasadori u PIK-u, raznorazni specijalni predstavnici, posrednici, izvjestioci?
- Uzdržavanje od sankcija Rusiji moglo bi da postane neprijateljsko djelovanje protiv SAD, po sistemu „ko nije sa nama, taj je protiv nas“
Nije teško zamisliti da će se dihotomija američki prijatelji/neprijatelji vratiti i u BiH, a mali Rusi će u Briselu biti ponovo tretirani kao peta kolona u pozadini fronta - U hrvatskom dijelu NDH Tuđman je uglavnom dovršio posao protiv Srba, ostaje još da se muslimanske ustaše vrate nezavršenom poslu u bosanskom dijelu NDH. Ne jedan predratni bošnjački prijatelj mi se poslije rata vajkao: „Mi smo pogriješili što u Bosni nismo završili sa Srbima kao Hrvatska“. Odgovarao sam im: „I biste da ste mogli!“
- Tramp je biznismen u politici, pa nije isključeno da istrguje da Merc i Šmit postanu njegovi proksi u BiH, koji će mu isporuke oružja platiti u naturi, srpskim šumama, rijekama, oranicama, rudama. A iz Berlina se otvoreno nude
Piše: Nenad KECMANOVIĆ
„SJEDINjENE Države se više neće miješati u unutrašnje stvari BiH, sarađivaće samo ako to sve tri strane žele i to samo na realnim i pragmatičnim projektima, koji neće obnavljati stare sukobe u ime transcendentnih ciljeva“.
Ovim riječima je Kristofer Landau, zamjenik državnog sekretara SAD, u ime Trampa obradovao Srbe. Svome vjernom fanu Miletu skinuo je s vrata osionog lažova Šmita, Bajdenovog ambasadora Marfija, nasilje protektorata i njime generisanog muslimanskog Sarajeva. Ali, šta ćemo sa svim onim ranijim, dosadašnjim često trajnim i nepopravljivim nevoljama koje su u BiH proizveli Cimerman, Holbruk, Marfi, brojni v.p., ambasadori u PIK-u, raznorazni specijalni predstavnici, posrednici, izvjestioci.
Uvijek je to bilo pod komandom iz Ovalnog kabineta u Bijeloj kući, Klintona, Obame, Bajdena.
„Amerika je najveći proizvođač ratova. U svojoj 240-godišnjoj istoriji SAD nisu ratovale samo 16 godina. Sjedinjene Države su pokrenule 80 odsto oružanih sukoba u svetu od kraja Drugog svetskog rata. SAD uglavnom narušavaju suverenitet drugih zemalja i mešaju se u njihove unutrašnje stvari. Nakon završetka Drugog svetskog rata, Sjedinjene Države su pokušale da sruše više od 50 stranih vlada, nasilno su se mešale u izbore u najmanje 30 zemalja i pokušale da ubiju više od 50 stranih lidera. SAD su i dalje najveći izvor sukoba. Ratovi NATO-a predvođeni SAD u Avganistanu, Iraku i Siriji doveli su do smrti više od 900.000 ljudi i 37 miliona izbeglica“.
Sve pedantno popisano objavio je Vang Vebin, portparol MIP-a Kine.
Najzad, postoji i kategorija tajnih ratova koje su SAD vodile u Aziji, Africi, Južnoj Americi, o kojima nisu bili obaviješteni ni Kongres ni javnost, a po nekim specijalnim ovlašćenjima predsjednika da u posebnim situacijama, kao poslije napada islamskih terorista na Svjetski trgovinski centar u Njujorku, djeluje samostalno i privremeno bez ograničenja.
Srbi su doživjeli i dva bombardovanja osiromašenim uranijnom, „Namjerna sila“ u Srpskoj i „Milosrdni anđeo“ u Srbiji, što niko drugi nije. I Haški tribunal za ratne zločine, koji su inicirali, finansirali, kontrolisali Amerikanci, a sebe izuzeli, bio je namijenjen za Srbe.
Sada Tramp prekida kontinuitet takve prakse i Srbi u dijaspori, u Srpskoj i u Srbiji nisu badava navijali za njega i slavili njegovu pobjedu, kao da prije ništa nije bilo, i da su im sve halalili.
Ispada da su više zahvalni njemu nego Putinu i Siju, koji priznaju da je politika Rusije u vrijeme Jeljcina, Kozirjeva, Černomirdina prema Srbiji bila sramotna, pravdaju se da su tada bili u raspadu i da nisu mogli da pomognu, dive se srpskom herojskom otporu tada jedinoj supersili, ističu da im je stradanje Srba bilo dragocjena opomena šta se i njima sprema.
I, danas, politički brane Srpsku i Srbiju u UN, te pomažu na sve načine i u svakoj prilici.
Tramp je novim pristupom Bosni obradovao Srbe, ali to nije bio samo izraz posebne naklonosti prema Srbima iz zahvalnosti za predizborno navijanje nego izraz njegovog strateškog spoljnopolitičkog zaokreta od robusnog miješanja do nemiješanja u unutrašnje stvari drugih zemalja. Ali, da li bi tim zaokretom stigao do druge izborne pobjede da nije došlo do pada američke moći i pomjeranja globalnog centra na Istok?
Koliko je on autentični politički lider koji je prepoznao povjesne silnice i krenuo im u susret, a koliko pragmatični biznismen neopterećen neoliberalnim dogmama vašingtonske močvare, koga su prepoznali „gospodari iz sjenke“ kao robusnog, odvažnog i energičnog sposobnog da Amerikance otrijezni od fantazije o „ i 21 vijeku kao američkom vijeku“?
Možda je Bajden sa svojim senilnim ispadima, kada je posrtao silazeći iz aviona, unezvjereno se okretao kako da siđe sa tribine, pogrešno izgovarao imena sagovornika i sl., trebalo da poruči ostalom svijetu: „Izvinite, ali vidite da ne znamo šta radimo …“, „Oprostite, nije bilo namjerno…“ „Samo čekamo da mu istekne mandat pa da preokrenemo“ bio najava promjene.
Bajdenovi gafovi mogli su da budu sakriveni od javnosti u interesu nacionalne bezbjednosti, ali se očito htjelo da se urbi et orbi objavi da će doći novi čovjek sa novom politikom koja će promijeniti sliku Amerike u svijetu.
Da je Trampa pobjedila Kamala Haris, kandidovana umjesto Bajdena, možda bi i ona bila dirigovana u istom pravcu, ali kao potpredsjednica starog Džoa nije mogla baš odmah da se prevrne preko glave da bi na birače djelovala dovoljno ubjedljivo.
Trgovac Tramp ima ulogu da o malom trošku otkupi sve grijehe SAD, da uštedi ogroman novac koji je trošen na finansiranje nevladinog sektora po svijetu i vojne baze na svim kontinentima.
Kada je komičar Zelenski tražio razumijevanje za Ukrajinu pred kolapsom, do koga ih je dovela prethodna vlada u SAD, Tramp je sa odobravanjem klimao glavom i dodavao da se to ne bi desilo da je umjesto Bajdena bio on. Ali, kada je gost u Bijeloj kući umjesno primijetio da je Bajden bio predsjednik koga su izabrali Amerikanci, a ne Ukrajinci, domaćin se obrecnuo, a potpredsjednik, ili to bijaše šef Svjeta za nacionalnu bezbjednost, oštro je reagovao na bezobrazluk čovjeka koji dođe da vapi za pomoć, a drži lekcije domaćinu na čelu supersile.
SAD jesu kreirale prevrat na Majdanu, dovukle raketne rampe nadomak Rusije, ali glumac nije naučio da imperija, baš kao i boljševička partija, ne griješi. Mogu da griješe samo pojedinci.
Naivni Bošnjaci, koliko god su bili potreseni političkim povlačenjem njihove uzdanice Amerike iz Bosne, pomislili su da bar mogu da daju oduška svojim prikrivenim emocijama, pa su otkazali skup evropskih rabina i sastali se sa iranskim generalima. „No, no!“, javljeno im je iz Vašingtona, ako više nismo za vas, ne znači da smijete protiv naših interesa u svijetu.
To je pouka i za Srbe. Uzdržavanje od sankcija Rusiji moglo bi da postane neprijateljsko djelovanje protiv SAD, po sistemu „ko nije sa nama, taj je protiv nas“, koji je promovisao Džo Bajden na vrhuncu satanizacije Rusije, kada su po evropskim bilbiotekama bacali ruske klasike, sa pozorišnih programa skidali ruske drame, otkazivali ruske opere.
Rusofobija u Evropi je opala otkako je došao Tramp i najavio da će sa Putinom za mjesec dana sklopiti mir. Obustavio je vojnu i finanasijsku podršku Ukrajini, ali kako su mirovni pregovori zaribali i samo rutinski se produžavaju, pomoć je stizala posredno: Merc, Makron i Starmer kupovali su oružje od SAD i prosljeđivali ga Zelenskom. A otkako je Putin iznio rusku platformu za pregovore sa jasnim crvenim linijama, Tramp je onomad najavio da će SAD obnoviti direktne isporuke. Nije teško zamisliti da će se dihotomija američki prijatelji/neprijatelji vratiti i u BiH, a mali Rusi će u Briselu biti ponovo tretirani kao peta kolona u pozadini fronta.
Njemačka, iako u ekonomskoj krizi, izdvojila je nikad veći budžet za ubrzano naoružavanje i uvodi vojnu obavezu, a ministri u Mercovoj vladi, tri unuka SS obergrupen firera, kojima su djede na koljenu pričale ko su prijatelji a ko neprijatelji Trećeg rajha u BiH.
U Srebrenici za govornicom Plenković, svježe stigao sa Tompsonovog koncerta na kome je skandiralo 150.000 „za dom spremnih“, na što su bile mlake reakcije i u tuzemstvu i u inozemstvu.
Sa podijuma u Potočarima sekundirao mu je Bećirović: „Srpska agresija, genocid!“
Podsjećali su na poglavnika Antu i doglavnika Ademagu u „udruženom zločinačkom poduhvatu“ u NDH ’41: trećinu Srba pobiti, trećinu pokrstiti, trećinu protjerati. U hrvatskom dijelu NDH Tuđman je uglavnom dovršio posao, ostaje još da se muslimanske ustaše vrate nezavršenom poslu u bosanskom dijelu NDH. Ne jedan predratni bošnjački prijatelj mi se poslije rata vajkao: „Mi smo pogriješili što u Bosni nismo završili sa Srbima kao Hrvatska“. Odgovarao sam im: „I biste da ste mogli!“
„Hrvatsko cvijeće“ će ponovo u SS Handžar diviziju da gine na Istočnom frontu. Papa Lav će posvetiti Stepinca i dunuti u svezane barjake šahovnice i polumjeseca.
Tramp je biznismen u politici, pa nije isključeno da istrguje da Merc i Šmit postanu njegovi proksi u BiH, koji će mu isporuke oružja platiti u naturi, srpskim šumama, rijekama, oranicama, rudama. A iz Berlina se otvoreno nude.
Valja pozdraviti Trampov zaokret u BiH, samo da ne bude na zaokret još jedan zaokret, 180 plus 180 stepeni ukupno 360 što znači vraćanje na početak, kao sa Rusima u Ukrajini.
Valjda neće! S tim da Tramp ne može da amnestira prethodnike za tamni dio američkog naslijeđa u BiH sa „puj pike više ne važi“.
