Pogreb srpskog novinarstva

0
328

Promocija MRŽNje KAO STILa ŽIVOTA i radni zadatak da bi se zaradila novinarska plata

Sa tugom u srcu i ucveljenim glasom razuma obaveštavam našu javnost da je umrlo srpsko novinarstvo. Novinari su se masovno preobrazili u botove i režimske sluge, u poslušna krda pohlepnih vladajućih struktura i navijačke horde nepismenih piskarala. Zarad svojih mizernih i bizarnih ličnih interesa, pristali su na devijantnu ulogu televizijskih klovnova bez stila i harizme. Novinarski esnaf prodao je svoju dušu đavolu i ono što smo nekad zvali novinarskim kodeksom, sada je pretvoreno u žurnalistički elaborat korektnog ponašanja za jednokratnu upotrebu – jednom te kupe i prodo si se zauvek!

Novinarstvo, dakle, više ne postoji. Pravi novinari su oterani u penziju, a oni koji još ne ispunjavaju te perverzne uslove novoprimitivnog novinarstva dobili su otkaze i sada skupljaju lišće po ulici, ili peru sudove po evropskim imbisima i prčvarnicama brze hrane. U boljoj varijanti svoje zlehude sudbine, raznose pice po kućama ili jutarnje novine po kvartovima snobova širom evropskih gradova, što je moja lična kob. Ali, ne žalim se – život nam je tako podelio karte!

…I Milojko Pantić, jedan od najvećih sportskih televizijskih komentatora koje je srpski narod ikada imao, svojevremeno je u vreme Miloševićeve tiranije bio proteran iz srpskog novinarstva, pa raznosio pice po Londonu. A da i ne pominjem kojom su astronomskom brzinom zaboravljeni najveći doajeni srpskog žurnalizma kao što su Dragan Nikitović, Vladanko Stojaković, Zvonko Mihajlovski, Duško Korać, Radivoje Marković, Marko Marković, Jordan Ivanović i svi oni koje u ovom trenutku nisam pomenuo.

…Čak je i Maksim Gorki, taj veliki ruski pisac sa „srpskim duhom“, bio u svoje vreme čuvar groblja – što bi rekli, predsednik kućnog saveta mrtvih duša.

Istorija se, opet, po ko zna koji put ponavlja i svima nam se ruga, jer smo je ponizili. Ništa nismo naučili od sudbine svojih predaka i zato ćemo do veka biti večiti ponavljači u ovoj baruštini od života koju zovemo svojom karmom.

Neki štampani, antisrpski, mediji u Srbiji, pod maskom srpskih novina, ovih su dana objavili još jedan bizarni tekst iz kolekcije svojih manipulativnih odvratnosti. Njihova propagandna mašinerija do te mere je ogavna i nepodnošljiva da razuman čovek ima sve manje živaca za sve te njihove primitivne ispade i ludosti. Prosto je tragikomično kako svi pišu po komandi, kao da im isti manijak daje radne zadatke. Mada, doduše, svi već znamo da ih ista ruka plaća i tetoši. Tako je i moj pokojni deda, Mihajlo, za svog života, u svojoj štali, timario svoju stoku, brižno brinući o svim njenim potrebama – da svako marvinče bude uvek sito i namireno, i da uvek leži u čistoj slami.

Ne kaže se džabe da slika govori više od hiljadu reči. „Novosti“ su sa ovom fotografijom ilustrovale tekst lažnog pisma, još lažnijeg Nadalovog navijača. Govore o mržnji prema Novaku Đokoviću, a to ilustruju time što pokazuju izraz besa na Novakovom licu.
…I, uprkos tome što je Đoković u međusobnim duelima više puta pobedio Nadala, inspiratori mržnje botovskog novinarstva svoju besramnu paškvilu o mržnji prema Đokoviću ilustruju slikom na kojoj Novak drži „tacnu za uštipke“, a Nadal osvojeni pehar. Dakle, sve je istumbano i ludački izvrnuto!
Poenta ovog objavljenog i besramno izmišljenog pisma kojeg su Novosti pretvorile u svoj redakcijski tekst, a kojeg uzgred rečeno, niko nije potpisao, sadrži u sebi sublimiranu poruku mržnje na koju treba nasesti čitalačka publika i sav onaj kretenski šljam koji ne misli svojom glavom.
Želim da verujem kako mislećih ljudi ipak ima više, uprkos činjenici što ovim svetom vlada manjina prostaka i ljudi nedostojnih ljudskog srca i pilećeg mozga!

„Novosti“ i „Kurir“, kao jednojajčani blizanci „po babine linije“, objavili su pismo nekog Nadalovog navijača koji, navodno, strašno mrzi Novaka Đokovića. Kažem „navodno“, jer čitajući taj tekst u dve iste verzije, a pročitah ga pet puta (5 puta), slovima i brojem, ne bi li definitivno razjasnio ko je ovde lud. Na kraju sam utvrdio, posle toliko iščitavanja, da su potpuno nenormalni oni koji su taj tekst izmislili i objavili. Međutim, u toj svojoj analizi, nisam poštedeo ni sebe. Utvrdio sam da ni sa mnom, izgleda, nešto nije u redu, jer sam dao previše važnosti nečemu na što se niko normalan ne bi ni osvrnuo. Ali, šta da radim, novinar sam starog kova i sablažnjava me svaka esnafska gadost koja vrši atentat na zdrav razum u čoveku.

Da Vas podsetimo:  Plavi šlemovi - mirovnjaci UN-a će takođe štititi od dezinformacija

Evo moje analize te botovske ujdurme i budalaštine bez presedana. Dok o svemu tome pišem, prosto mi je muka od toga ko kreira ovaj ludi svet. I ne mogu da verujem do kojeg smo to paklenog kruga pali?! O, Bože dragi, kao da smo se rodili na radost crnom vragu – iz inata i prkosa, Ocu Nebeskom!

Nikada, ali nikada, i opet – nikada! Nikada mi neće biti jasno, kako je moguće da jedne „Novosti“, jedan „nacionalni“ dnevni list sa takvom istorijom i reputacijom koja je građena decenijama, objavi pismo tamo nekog navijača iz Španije, a pri tom sakrije identitet istog tog navijača čije pismo prenosi u celosti. Ma nisu ga potpisali čak ni pod pseudonimom, što je inače veoma karakteristično za ovo savremeno, botovsko, novinarstvo.

Drugo, kako je moguće dati na značaju nečemu iza čega stoji, tamo neki, potpuni anonimus? Kakvu to medijsku pažnju može dobiti neko kome se čak ni ime ne objavi?!

Treće. Ne mogu da zamislim da bi jedan „El Pais“ ili „El Mundo“ preneo moje pismo ili pismo bilo kojeg Đokovićevog navijača, upućeno njemu samome, a sa namerom da se omalovaži Nadal?!

To je toliko nemoguće, besmisleno i suludo da ni najvećoj budali ovoga sveta tako nešto ne bi moglo pasti na pamet kao ideja. Čak ni moja najluđa mašta ne može da zamisli, kako „Marka“ ili „Tele Prensa“ objavljuju pismo bilo kog anonimnog navijača na svetu, a posebno ne sa tolikom pompom i takvim publicitetom kao što to antisrpski mediji daju tamo nekim španskim „entuzijastima“. Ovo što se radi u srpskom novinarstvu, apsolutno je ludilo mozga!

„Novosti“ su to pismo, a bez imena njegovog autora, objavile pod naslovom „Zašto mrzim Đokovića?“ U podnaslovu stoji: „Pismo Nadalu koje je zgrozilo Novakove navijače“

Iz svih pet iščitavanja tog teksta, nigde ni na jednom mestu u tom, navodnom, „pismu Nadalovog navijača“, nisam naišao ni na hipotetičku pomisao mržnje prema Đokoviću. I što je najluđe u svemu, pomenuti navijač sve vreme govori o Federeru i Nadalu, Novak mu je tematski na nivou statističke greške.

Dakle, taj „navodni navijač“ ni na jednom mestu ne izražava svoju mržnju prema Novaku, čak naprotiv – kroz čitavo to „navodno pismo“ on skoro da Đokovića i ne pominje, sem u tri navrata koja nemaju blage veze sa ispoljavanjem mržnje prema njemu.

Prvi put ga pominje kada naglašava i primećuje njegovu pojavu u vrhunskom svetu tenisa:

Da Vas podsetimo:  Kako REM krije svoje odluke: Izrečene najblaže mere koje ničemu i nikome ne služe

– „Vi i Federer bili ste izazvani rastućom dominacijom Novaka Đokovića i Endija Marija i novim Grend slem osvajačima poput Stana Vavrinke i Marina Čilića. Njihov uspeh je nagovestio pojavu novih šampiona u tenisu, a besprimerna dominacija Federera i Nadala počela je da nestaje.“

„Novosti“ – „Kurir“, ista meta isto odstojanje!
I jedni i drugi su na istom zadatku sejanja mržnje među ljudima, samo to čine na različiti način. „Novosti“ objavljuju fotografiju koja ponižava Novaka kao najboljeg na svetu, a „Kurir“ to radi tako što ponižava Federera i Nadala da bi dao oduška sujeti Đokovićevih navijača. Oba načina su skandalozna i nisu dorasla pravom novinarstvu. Ali, kako se kaže: „Po svecu i tropar!“
Drugim rečima, kavi čitaoci novina – takvo i novinarstvo! Kakvi ljudi – takav i narod! Kakva vera – takva i nada! Koliko mržnje više – toliko ljubavi manje! Koliko znanja – toliko i pameti! Kako sejali – tako i ubirali plodove svog rada! Ko se krpi sa zakrpom, taj dronjav hoda! Ropstvo je za sluge, a za ljude – sloboda!

Novinar koji bi u moje vreme učenja novinarstva napisao jedan ovako idiotski i nepismeni pasus, nikada ne bi položio novinarski ispit čak ni na novinarskom kursu. Pažljivom analizom tog pasusa možemo primetiti da se on sastoji iz dve neurotično povezane rečenice. Prva rečenica je napisana u drugom licu množine, a druga rečenica završava započetu misao u trećem licu množine. To je neosporan dokaz da je ovo pismo Nadalovog navijača izmišljeno.

Prosto je neprirodno i nemoguće da se nekome lično obraćate, a onda završavate svoju misao kao da govorite o nekom trećem licu. Nelogično je i suludo započeti misao sa rečima: „Vi i Federer bili ste izazvani rastućom dominacijom Novaka Đokovića…“ a završiti je sa „…a besprimerna dominacija Federera i Nadala počela je da nestaje.“ Apsolutno je neprirodno, sumanuto, nepismeno i apsurdno misliti i pisati na tako nakaradan način. To samo govori da je ovo tzv. „pismo“ providna laž da je i budali jasno za koga je pisano.

Pa, pisano je i objavljeno za čitalačke idiote koji treba da nasednu na ovu jadnu, iskonstruisanu, botovsku mržnju i progutaju glistu na udici koja se zove nesposobnost glavnog urednika da profesionalno odradi svoj posao. Ali, danas je takvo vreme – svi su plaćeni da se ne mešaju u svoje poslove!

U daljoj analizi ovog lažnog pisma, izmišljeni Nadalov navijač obraća se Nadalu kao da je sišao s pameti, čas mu persira, a čas je sa njim na „per tu“, kao da su zajedno čuvali krave. Nikako da se dogovori sam sa sobom da li je sa Nadalom na „ti“, ili na „vi“!

A najluđe od svega je to što je taj Nadalov navijač bio prethodno Federerov fan, pa kada se pojavio Nadal, promenio je ploču i zaljubio se u svog novog idola. O mila majko, kakav mrcinoidni obraz imaju te ljudske kreature sa tog famoznog Zapada!

Dakle, jedan takav nakaradni lik doživeo je da postane medijska zvezda čak i u Srbiji, iako mu, doduše, niko čak ni ime ne pominje. A onda takvo spadalo, kojeg je izmislila Bog zna čija bolesna mašta, pominje Đokovića u tom izmišljenom pismu još u samo dva donteksta.

– „Bio sam još više oduševljen kada ste pobedili Đokovića na Rolan Garosu 2020. i osvojili svoj 20 grend slem.“

– „Možete zamisliti moje slomljeno srce kada sam gledao polufinale Rolan Garosa 2021. protiv Đokovića, gde je dominirao protiv Vas na Vašoj omiljenoj podlozi. Nisam bio uznemiren jer ste izgubili od Đokovića, bio sam uznemiren jer ste izgubili na Rolan Garosu.“

Dakle, nigde pod milim Bogom, nema ni reči mržnje od strane tog izmišljenog navijača prema Novaku Đokoviću. A to što mu je „slomljeno srce“ upotrebio je i u kontekstu kada je govorio o Federeru.

Da Vas podsetimo:  Tabloidizacija tragedija

– „Bilo mi je slomljeno srce kada je Federerov forhend pogodio mrežu i kada ste Vi podigli trofej.“

Iz svega pročitanog i datog svom zdravom razumu na uvid, dolazim do zaključka da u čitavoj ovoj izmišljenoj priči o lažnom Nadalovom navijaču nema ni trunke istine. I jasno dolazim do zaključka da Novaka Đokovića ne mrzi nikakav Nadalov navijač, već antisrpski mediji koji orkestrirano vode kampanju protiv Đokovićevog uspeha i ugleda. Oni pod maskom svog velikog dušebrižništva za Novakovu sudbinu i vitešku čast, zapravo istom tom čoveku guraju gvozdene klinove u točkove, i najsretniji su onda kada ga vide poniženog i na kolenima.

Ali, taj film nikada nećete gledati, vi kvazinovinari ubijenog srpskog novinarstva. Novak Đoković nikada neće biti na kolenima, taman istog ovoga časa svoj šampionski reket okačio o klin prvog seoskog ambara na koji naiđe!

…I, nikada neće biti ponižen od nikoga, a najmanje od vas koji ga glasno oplakujete u naponu njegove najveće životne snage!

Teško onom koga ljudske utvare brane, i jaosiga onom za kim cmizdre oni što ga mrze! Srbija je u ovom času, nažalost, leglo najgorih protuva, ali ja se Tobom kunem da se Srbi nikada nisu bacali kamenjem na Tebe, Bože moj dragi!

…A oni koji jesu, to Srbi i nisu – već mrzitelji Tvoji, oni čije se duše i crni vrag boji!

…Zato, smiluj nam se, molim Te, ako imaš još toliko milosti da nas se ne odrekneš zbog onih što su najgori među nama!

I na kraju, čak i da je sva ova izmišljotina istinita, čak i da zaista postoji taj hipotetični Nadalov navijač, pitam se glasno pred Bogom i ljudima – kome je potrebna sva ta silna energija mržnje?!

Zašto ti dežurni sejači zla po svim našim medijima, koji su nam doduše oteti, tako revnosno rade na rasplamsavanju mržnje u nama, kao da je ionako nema dovoljno oko nas i bez njihove zle namere?!

Nikada mi neće biti jasno zbog čega zli i dokoni ljudi vole da se umivaju svinjskim pomijama, a onda se ljute kada im se kaže da liče na prasce!

Najzad, kako je uopšte moguće napisati nešto što nema nikakve veze s onim što pišeš?! I kako je moguće ljudsko ime nositi, a svakog božijeg dana za novi oprost greha prositi?!

O, Bože dragi, zaista nije lako biti zloban, pokvaren i glup – i za to je potreban vanserijski talenat! A najviše od svega, životinjski nagon da odbaciš čoveka u sebi i postaneš ono što svaki zdravi razum prezire u tebi!

…Zaista, zašto nas mržnjom huškate jedne na druge?!

Zar samo zato što vas je đavo ubedio da je mržnja stil ljudskog života?!

…Ili, zato što ste plaćeni da neljudi budete i služite nemani od koje se plašite?!

Zar je moguće da nam sve to radite samo zato što pameti nemamo?!

autor:Tomislav Crnojević

 

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime