Pogrom

4
1503

Namerno ne želim da pišem o pogromu u nedelju, jer će se tada svi upinjati da nam zatvore oči i ubede nas da se pogrom nad Srbima nije ni dogodio pre 15 godina ili će nas zamajavati slučajevima kojekakvih pevača i rijaliti zvezda.

Pre 15 godina na Kosovu i Metohiji je izvršen strahovit zločin nad srpstvom. Prebijani i ubijani su Srbi, paljene su naše kuće, rušeni naši manastiri, minirane naše crkve, kidani naši krstovi.

Ne znam postoji li u svetu igde slučaj zverskijeg ponašanja nad kulturnim nasleđem celoga sveta od onoga kada dušmanin stoji na krovu crkve i kida krst. Nema snimka koji je više obilazio planetu, a da mu je manje pridavano značaja ili da je više proglašavan kao montaža. Nije moguće da u nekome ima toliko mržnje da rizikuje vlastiti život kako bi nekome naneo zlo. Ovaj potez „mladog borca za slobodnu državu“ je ostao simbol srpskog stradanja na Kosovu i Metohiji.

Kosovo i Metohija su tih dana bili ozvučeni rafalima pre nego što su utonuli u potpunu tišinu i obasjali noć plamenom. A oni koji su bili dužni da naš narod na našoj zemlji štite, oni su stajali sa strane bez dobrog izgovora zašto ne zaustavljaju nasilje.

Teroristi su proglašeni borcima za slobodu, ubijeni i mučeni Srbi su proglašeni pretnjom po Albance, kuće su bile krive što u sebi kriju one koji tamo žive vekovima. Sve je trebalo srušiti i zbrisati sa lica zemlje kako bi se počelo sa objašnjavanjem novih teorija kako Srbi nikada nisu živeli na Kosovu i Metohiji. Nije bila u pitanju „spontana akcija albanskih oslobodilaca“, već dobro planirani rat za Kosovo koji bi svet uveo u pokretanje njegovog otcepljenja od Srbije.

Da Vas podsetimo:  Obračun kod Rio Tinta

Albanci su tada pregovarali silovanjem, noževima, objašnjavali su kalašnjikovima, civilizovali nas batinama, grlili vilama i prosvetljivali plamenom.

Kako dođe do toga da se na najcivilizovanijem kontinentu događaju najnecivilizovanije stvari i da najgori divljaci i ukoljice postanu najveći borci za slobodu i demokratiju?

Moj narod je tih dana bio ubijan po ko zna koji put samo zbog toga što je srpski. Moje crkve su minirane i paljene samo zato što nisu njihove. Lica svetaca su nestala u plamenu, a oči su im vađene noževima, ekserima i budacima. Kosovo i Metohija su za tih nekoliko dana preživele celokupnu viševekovnu golgotu srpskog naroda.

Onaj narod iza kojeg stoji američki, pucao je mom narodu u čelo. Oduzimajući Kosovo i Metohiju Srbiji, pokušao je Srbiju skratiti za glavu.

Niko nama nije pokušao da otme Kosovo zato što ono njima nešto znači, već samo zbog toga što možda i bolje od nas znaju šta ono nama znači. Kosovo ne sme biti naše najveće nerešeno pitanje, već samo mora biti odgovor na pitanje „Ko su Srbi?“. Nije nama gospod džabe dao Kosovo. Dao nam ga je da nas iskušava i otkud nama, današnjim Srbima, pravo da budemo prvi u nizu koji će odustati od svog večnog iskušenja? Kosovo je krst na kojem nas je svet razapeo, a na nama je da li ćemo vaskrsnuti.

Ako već Albanci danas tvrde da su manastiri na Kosovu i Metohiji deo njihove kulturne baštine, zašto su ih onda palili, minirali i unakazili? Ako žele da žive u miru sa nama, zašto su počinjali ratove? Ako nisu teroristi, zašto su onda ubijali i palili kuće? Ako je Kosovo njihovo, zašto se onda trude da dokažu da nije naše? Ako su civilizovani, zašto nam kamenuju autobuse, ruše groblja i kolju stoku? Ako nisu ni za šta krivi, zašto se stalno brane? Ako imaju viševekovnu istoriju i dokaze da su oni ovde bili pre nas, zašto ne pokažu svoje dokaze, već zatiru naše? Kako cepanjem napraviti celinu? Ko su oni koji odlučuju koliko će srpske zemlje pripasti Srbima?

Da Vas podsetimo:  Srbija ponovo remeti planove Vatikana na Balkanu

Ako je već svet slep, gluv i nem na ono što se i danas čini Srbima na njihovoj svetoj zemlji, na Kosovu i Metohiji, zašto smo mi Srbi odlučili da krenemo tim putem odsustva čula koje svet propagira?

Treba u nedelju da kažemo da je na Kosovu srpski narod zatiran i zatiru ga i danas oni koje brani Amerika, a koje će odbaciti čim za nju učine sve ono zbog čime Amerikanci ne žele da prljaju ruke. Pazimo šta ćemo reći u nedelju pred sobom i pred onima koji su pobegli sa Kosova i Metohije. Imamo veliku odgovornost i meriće nam se svaka reč.

Mi moramo da uvežbamo ćutanje. Da smo ćutali, daleko bismo više učinili. Minut da ćutimo za sećanje na svakog Srbina stradalog na Kosovu i Metohiji, progovorili bismo tek za 100 godina. Takvo ćutanje bi nam najglasnije govorilo koliko ne smemo da pregovaramo o Kosovu i Metohiji, već da se zna da je u pitanju naša zemlja. Čim smo progovorili o tome, dali smo im do znanja da se može pregovarati.

Uostalom, ko sa zločincima pokuša da se dogovori, on nije ništa drugo do saučesnik u pogromu koji traje već 15 godina, ali i mnogo duže.

Nemojmo biti saučesnici u ubijanju sopstvenog naroda i zatiranju svoje države, jer istorija ima gadnu naviku da pamti, a Gospod da kažnjava.

Milan Ružić
Izvor: iskra.co

4 KOMENTARA

  1. Jako sam zadovoljan što ste uslišili moju malenkost, jer sebe doživljavam (bez obzira na sve) kao jednog’ nacional patriotu.
    Imam još jedan predlog a to je se izbrišu svi moji komenteri sa potpisom Slavko Jakovljevic i „Sajdžo“ sa vašeg sajta. Smatram da će to biti obostrano korisno.
    Posle toga vodiću strogo računa o protokolu, i povremeno se javljati.
    Hvala…
    P. Slavko Jakovljevic.

  2. Izuzetno cenim „Korene“ ali mi je žao što moje komentare ne primaju.
    Priznajem da je bilo oštrih i vulgarnih kritika, ali su bili opravdani i istiniti…
    Ja sam jedan od vojnih branilaca sa „Košara“. Zbog toga sam danas voj.invalid 70%. Molim bar ba povremeno objavite moju kritiku…

    Poz. Slavko Jakovljevic „Sajdzo“.

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime