Političari

0
2025

Toma Diploma

Predsenik Republike Srbije Tomislav Nikolić najavio je nekakvu novu stranicu u našoj državnoj politici. Kaže uskoro će istupiti sa planom za Kosovo i Metohiju. To je, kaže, njegova dužnost. Očekuje da tako spreči nezavisnost pokrajine. Pre neki dan mediji su izvestili i o njegovoj najavi da će premijer Vučić i on zajedno stati iza ovog plana.

Da sam došao iz dalekog inostrastva bez osnovnih znanja o savremenoj srpskoj politici… Samo da sam se vratio sa Marsa pre godinu dana i prilikom sletanja povredio glavu… Pa da na mene ova predsednikova „kampanja buduće kampanje“ i složena politička strategija sa ciljem da stvori utisak o postojanju nacionalne i državne strategije, ostave nekakav utisak. Pre nepune dve godine Srbija – oličena u Nikoliću, Dačiću i Vučiću – prihvatila je „Briselski sporazum“ čijim slovom se odrekla suvereniteta na čitavoj teritoriji albanske „Republjik Kosova“. Tri godine ranije Tadićeva administracija prihvatila je da preda suverenitet u krajevima gde su Albanci većina i uključivanje tamošnjih Srba u politički sistem samoproglašene albanske države. Sadašnji vlastodršci odrekli su se i opština na severu gde Srbi predstavljaju skoro isključivo stanovništvo. Zauzvrat, do danas nisu dobili obećani napredak ka članstvu u Evropskoj uniji, niti su uspeli da isposluju nekakav status za srpske opštine na severu „države“ u koju još samo ambasadora treba da pošalju. Ali, refomistički Tomislav Nikolić nije odjednom spoznao istinu. On istinom „trepti“ kao dotrajala neonka. Setimo se: Nikolić je ozbiljniju političku karijeru počeo kao saosnivač Srpske radikalne stranke. Tada je Kosovo bilo centralna tema svakog političkog programa. Toliko su ga voleli da je presednik stranke Šešelj predlagao da na svetoj zemlji bude podignuto što više termocentrala i fabrika najprljavije tehnologije. Nadao se da će tako oterati Albance. Posle su umesto Velike Srbije sa carem iz loze Romanov-Dolgoruki-Bragansa-Burbon od Konga pristali na SR Jugoslaviju sa Slobodanom Miloševićem. Tu je sve bilo suprotno od radikalskog programa ali je bilo nekakvih mesta u upravnim odborima za najbolje srpske sinove i kćeri… Posle su se opet mrzeli, ali bivši generalni sekretar stranke tvrdi da im nije bilo gadno da 1994. prime novac kako bi glasali za socijalističkog poslanika prilikom izbora predsednika Narodne skupštine. Posle su pomogli dolasku koalicije Zajedno na vlast u srpskim gradovima i najvećim opštinama, ali su već sledeće godine stupili u koaliciju sa socijalistima. Pored represivnih zakona o univerzitetu i informisanju (koje danas retko spominju) i poraza u ratu posle koga smo izgubili Kosovo i Metohiju u spomen na te dane ostali su veliki i luksuzni stanovi koje su stekle pojedine vođe SRS. Nakon poraza su se durili koji dan pa se vratili u vladu. Posle Miloševićevog pada tokom osam godina izigravali su nepomirljivu opoziciju, Vučić je čitao Šešeljev oproštajni govor na dan Miloševićeve sahrane. Išli su na njegov grob kada ni Dačić nije. Borili se sa policijom na mitingu u vreme izručnja Karadžića Hagu i istovremeno pregovarali sa Tadićem o prelasku u novi politički svet.

Da Vas podsetimo:  Ko je podmetnuo ”papsku krunu” u srpsku istoriju?

Ali… Recimo da je sve ovo politička arheologija… Ipak, pre dve godine, uoči Briselskog sporazuma, predsednik Nikolić doneo je „Platformu…“ koju su svojim dokumentima podržale vlada i skupština. Šta je posle svega tri meseca bilo sa „Platformom…“? Šta je danas sa njom… A šta je sa Ustavom iz 2006. u koji je upravo Nikolić, koliko i Kotšunica, pažljivo utkao upravo one elemente formalne suverenosti na Kosovu i Metohiji koji u prvi plan ističu i u neprijatnost dovode predsednika republike (u to vreme Tadića)? Ko danas može da veruje Nikoliću? Briselski sporazum su osvojili kao „izveštaj vlade“ – ugovor koji ruši ustav i zakone – predstavili su kao tehničko pitanje a Ustavni sud, prepun pravnih veličina i „očeva hrabrost“, odbacio je žalbu na sporazum kao da nije nadležan…

I sada, posle četvrte ili pete zloupotrebe Kosova, Nikolić ponovo nastupa. Po peti put cedi isto suvo grožđe. Ne bi to radio da ga ne uveravaju da još uvek ima mnogo onih koje je moguće obmanuti tom istom pričom. Ima li razlike kod Đukanovića? Menjao je ideologije i programe češće nego čarape. I… šta mu fali…? U EU će ući prvi posle Hrvatske, a kada nije važno… Sve to ide u rok vlasti…

Svi ti politkanti deluju potpuno bedno i odvratno kada ih neko uporedi sa Darom Radonjić, kuvaricom iz Podgorice koja se godinama bori za ideale u koje veruje. Osoba koja uporno i redovno učestvuje u svim opozicionim zborovima, koja je o svom trošku hranila branioce naše zemlje, koja svake godine o svom trošku ode Miloševiću na grob (što danas ne čine ni oni koji mu duguju tako mnogo) svakako može biti uzor bahatim demagozima u koje, bez obzira što je otišao u istoriju, ubrajam i Miloševića. Dokle god je narod bolji od elite, a bolji je bez obzira što su osobe kakva je gospođa Radonjić retke, dotle će nam biti teško i nećemo imati mnogo razloga za nadu.

Da Vas podsetimo:  PORAZNO! Srednjoškolci u Mitrovici ništa ne znaju o ubistvima 8000 civila na čijim humkama se deca sankaju!

Čedomir Antić

Napredni klub

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime