Polu-Informer i politička kriza u Srbiji

3
1738

informer Na jutarnjem prelistavanju štampe Tv Pink, 28.10.2014. gledaocima je upriličeno jedno prilično uspaničeno gostovanje glavnog i odgovornog urednika dnevnog lista „Informer“, Dragana Vučićevića. Čemu panika? Pod broj jedan – čovek zvani Nikola Sandulović je prethodnog dana prekinuo predavanje koje je na Londonskoj školi za ekonomiju držao Predsednik vlade Vučić, mašući raznim papirima i CD-om i optužujući Vučića za izbornu krađu i pretnje protiv sebe. Pod dva – sud je prethodnog dana vratio pasoše Miškovićima – ocu i sinu.

Za Vučićevića, ova dva momenta – „baš dok je premijer bio van zemlje“ –predstavljaju dokaz da neko želi da ugrozi Vučića, sruši legalno izabranu vlast i baci Srbiju u haos. Plus, tu je i štrajk advokata, čija poenta nije, po Vučićeviću, da osigura prava advokata i džep klijenata naspram novouvedene institucije javnih beležnika već, opet, da oslabi vlast Vučića i baci Srbiju na kolena. Negde se u svom istupanju Vučićević pozvao i na Ustav, odnosno na njegovo kršenje. Sve u svemu, posle Pinkovog „Dobrog jutra“, mnogima nije bila potrebna ni jutarnja a ni ostale kafe tog dana.

Šta ne valja sa ovom slikom? Skoro sve. Što se tiče incidenta u Londonu, sam Vučić se na licu mesta zahvalio Sanduloviću što mu je prekinuo predavanje, jer „cela Srbija zna ko je ovaj čovek“. Drugim rečima, kad te napadne jedna kompromitovana ličnost, za kakvu Vučić drži Sandulovića – onda to nekako dođe kao „usluga“, dokaz da te samo takvi napadaju, za razliku od ostalog poštenog sveta. Uz to, na predavanju nije bilo nikakvih pretnji po bezbednost predsednika Vlade Srbije, osim što su se, osim Sandulovića i njegove advokatice, pojavili „još neki Albanci“, kako prenosi Vučić, i postavljali pitanja. U čemu je onda problem?

Vučićević tvrdi da je problem u tome – otkud uopšte Sandulović u Londonu, da baš Vučiću postavlja pitanja? A „svi znaju ko je on“ (bivši telohranitelj Zorana Đinđića kome je 2010. bombu ispod auta podmetnula, po sopstvenim tvrdnjama, „golubarska mafija“). Hmmm. Da… Da li još neko ovde vidi „smrtnu opasnost“ za Vučića? Nije bilo pretnji po život. Nije bilo ni pokušaja fizičkog obračuna. U najgorem slučaju, neko je platio Sanduloviću avionsku kartu za London da bi izneo nezgodne, ali i neozbiljno iznete optužbe na Vučićev račun tokom jednog javnog predavanja. A taj „neko“, ako pratimo Vučićevićevo rezonovanje, trebalo bi otprilike da bude – opozicija koja ne želi Srbiji dobro. S druge strane, i ta opozicija bi mogla da tvrdi, na isti način kao i Vučićević, dakle paušalno, da ona ne da nema ništa s tim, već da je Sanduloviću verovatno sam Vučić platio avionsku kartu i izdiktirao pitanja koja će da postavi. Čak bi se i motiv mogao naći u takvom scenariju – da se još malo pojača atmosfera premijerove „permanentne ugroženosti“, što bi, opet, opravdalo (dodatne) represivne mere od strane države. A i da se skrene pažnja sa istinski opasnog po Srbiju sastanka kojeg je Vučić održao u Engleskoj, sledećeg dana – sastanka sa ratnim zločincem i moralnom nakazom Tonijem Blerom. Govorimo, odnosno galamimo o Sanduloviću da ne bi morali da govorimo o Bleru.

Da Vas podsetimo:  Sr­bi­ja – ze­mlja je­di­na­ca

pol-sandulovic

Londonska škola ekonomije: Sandulović na Vučićevom „predavanju“

Što se tiče vraćanja pasoša Miškovićima – za svakog ko je pravno verziran i ko je sa čisto pravne tačke pratio ceo proces protiv Miškovića, to ne može da bude neko iznenađenje. Mnogi pravnici su, odmah po njegovom hapšenju ili kasnijem dizanju optužnice, isticali da je optužnica nesolidna, pa čak i neodrživa. Neki, poput Branka Pavlovića, ukazali su i na podudarnost hapšenja Miškovića (12.12.2012) sa uspostavljanjem granice sa Kosovom i Metohijom, i demonstracijama koje su zbog toga izbile 10.12.2012. Drugim rečima, vlast je htela da skrene pažnju sa svog protivustavnog i protivzakonitog čina isključivanja Kosova i Metohije iz državno-pravnog poretka Srbije.

I tu se sad možemo zapitati – gde su tad bili Vučić(ević) i Informer? Gde je bila panika, gde je bila briga za Ustav i zakone, gde je bila briga da će Srbija biti bačena na kolena? Nigde, eto gde. Naprotiv. I Informer je (sa)učestvovao u medijskoj buci koja je vešto i konstantno, evo do današnjeg dana, prikrivala i prikriva najviši oblik kriminala koji se može počiniti protiv države i naroda – ugrožavanje ustavno-pravnog poretka i teritorijalne celovitosti zemlje.

I kako onda imati ikakve simpatije – čak i da je Vučić sada stvarno politički ugrožen? Kako imati simpatije za nekog ko je direktno učestvovao u negiranju Ustava, koji je dozvolio da se „izbori“ jedne nepriznate terorističke tvorevine održavaju na teritoriji Srbije. I ne samo dozvolio – nego poslao policiju i žandarmeriju na sever KiM da bi pomogao njihovom održavanju, i sprečio one koji su privrženi državi Srbiji da ih ometu ili bar informišu druge o njihovoj pravoj prirodi. Bilo je tu i pretnji ukidanja socijalne pomoći ako se ne glasa „po Jahjagi“, čak i trudnicama, neovlašćenog prijavljivanja za glasanje na „Jahjaginim izborima“ lica kojima nije padalo napamet da na njima učestvuju, itd. Gde je tad bio Informer?Opet, nigde. Bavio se mnogo „važnijim“ stvarima. Samo neka nam kaže sada glavni urednik tog cenjenog lista, šta je važnije u jednoj državi od Ustava, sad kad ga se već i sam setio? Da li je trebalo da njega i voljenog premijera prvo nešto lično pogodi da bi se setili najvišeg pravnog akta u zemlji? I koliko će ga se dugo (selektivno) sećati? Samo dok „opasnost“ po njih ne prođe?

Da Vas podsetimo:  Domaće investicije godinama niske, šta je uzrok?

I posle neka se Vučić(ević) pita zašto Srbija sve brže klizi u opasnu nestabilnost. Ustvari, već je na pomenutom jutarnjem prelistavanju štampe ponuđen odgovor (zaobilazeći, naravno, prethodno gaženje Ustava po pitanju KiM): nije reč samo o Vučiću, već i o odnosima sa Rusijom. Navodno, po Vučićeviću – sve ovo (rušenje Vučića) je krenulo punom parom uoči i posle posete ruskog predsednika Putina. Dakle, po tom rezonu – ako sruše Vučića, srušiće i zbližavanje sa Rusijom, i onda smo načisto propali.

Najgore je što je ovo ozbiljan argument, koji se poteže u krajnje sumnjivom kontekstu. I to je ono što ustvari predstavlja istinsku opasnost po buduće rusko-srpske odnose i, samim tim, po budućnost Srbije. Naime, pohvalno je što zvanična Srbija nije uvela sankcije Rusiji (da ostavimo sad na stranu priznavanje ukrajinske teritorijalne celovitosti „sa Krimom“). Ali, šta zvanična Srbija radi na drugoj strani? Nastavlja „evropski put“, koji nas neminovno vodi ka tački ukidanja sporazuma o slobodnoj trgovini sa Rusijom, po priznanju samog glavnog pregovarača sa EU, Tanje Miščević. Nastavlja se politika isključivog oslanjanja na famozne „strane investitore“ za (navodni) razvoj Srbije, odnosno politika diskreditovanog pljačkaškog „neoliberalizma“ Vašingtonskog konsenzusa. Oranice se (pro)daju Arapima, a najuspešnije državno preduzeće Telekom je sam Vučić odredio za prodaju. Nastavlja se vrtoglavo zaduživanje zemlje. S druge strane, preko Glasa Rusije stižu diskretna podsećanja na to da Rusija, odnosno njen predsednik, Srbiji nudi praktično sve što želi, sa aluzijom na to da još uvek nije dat adekvatan odgovor ruskoj „zlatnoj ribici“, što je u najmanju ruku zapanjujuće. Dakle – sa ovakvom Vladinom politikom, šta će uopšte da ostane od suverene Srbije da bi uopšte mogla da postane ne samo strateški nego bilo kakav partner Rusiji? Ili možda Rusiji treba da ostane samo onaj neoglodani deo Srbije – koji čak ni Zapadu neće biti potreban?

Da Vas podsetimo:  Kako su besplatni vrtići postali preskupi vrtići

Oko ovoga, dakle, treba da se mobilišu „rusofili“ i „srbofili“, i zbiju redove oko „ugroženog premijera“? Pošto Vučić voli istorijske paralele, pogotovo ako su iz zapadne istorije – može slobodno da računa na to da će u tom slučaju, ako ga Zapad bude rušio zbog Rusije, pre završiti kao Kaster kod Litl Big Horna.

I neće tada Vučić doživeti sudbinu „Žute kose“, kako su Kastera zvali Indijanci, zato što će hrabro poginuti u neravnopravnoj bici, već najpre zato što će ostati sam, i to isključivo svojom zaslugom. Oni kojima je stalo do Kosova neće biti s njim. Oni kojima je stalo do suvereniteta neće biti s njim. Oni kojima je stalo do iskrenog okretanja Rusiji neće biti s njim. Oni kojima se zgadio Hag i njegovo zločinačko mrcvaranje Vojislava Šešelja neće biti s njim. Oni čiji glasovi ne mogu više nigde da se čuju u srpskom medijskom prostoru neće biti s njim. A, na samom ljutom kraju, neće nigde biti ni onih koji mu danas najviše povlađuju.

I ko je onda, Vučić(ević)u kriv što je sada jedina aktivna alternativa Vučiću nešto što se na brzinu pokušava sklepati u zapadnim ambasadama i prestonicama, i predstaviti kao „ujedinjena opozicija“? Sandulović? Mišković? Advokati? To se zove polu-informisanje javnosti. Ali, u ovom slučaju, ono nije ni malo naivno, niti bezopasno. Nažalost, Vučićević očigledno nema ni petlju, ni slobodu – koliko god se pravio drčnim, beskompromisnim i hrabrim – da se sa tom istinom, i tom istinskom krizom Srbije, suoči. Ni na Pinkovim prelistavanjima, ni u novinama koje uređuje. Ali život ima nezgodnu naviku da iskače čak i iz najkontrolisanijih uredničkih šablona.

Aleksandar Pavić

FSK

3 KOMENTARA

  1. Posle ove vesti i posle vesti da je Srbija na listi Svetske banke „Doing biznis 2015“ rangirana na 91. mestu po uslovima poslovanja, što je za 14 mesta niže nego u prošlogodišnjoj, Vučić i cela svita da plate od svoje plate put u London. Puna mu usta prelepih reči i fraza, prosto sve buja od silnih reči ekonomija, finansije, investicije, preduzetništvo,zapošljavanje, razvoj, …

  2. Posle ove vesti i posle vesti da je Srbija je na listi Svetske banke „Doing biznis 2015“ rangirana na 91. mestu po uslovima poslovanja, što je za 14 mesta niže nego u prošlogodišnjoj, Vučić i cela svita da plate od svoje plate put u London. Puna mu usta prelepih reči i fraza, prosto sve buja od silnih reči ekonomija, finansije, investicije, preduzetništvo,zapošljavanje, razvoj, …

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime