Ponaša se kao Skot

2
1095

Pisac ovih redova može s punim pravom da kaže da su npr. Vašington post ili Njujork tajms ili Si-En-En „ološ“, kao i bilo koji drugi građanin Srbije. Ako ništa drugo, a onda zato što su ti vodeći američki mediji predvodili i predvode propagandističku, ratnohuškačku, lažljivu, klevetničku kampanju protiv Srbije već četvrt veka. Laži koje su oni plasirali o nama i našoj zemlji ne samo da su nas oklevetale, već su i poslužile kao opravdanja za agresiju, bombardovanje, masovno ozračavanje, sistemsko osiromašivanje, permanentnu destabilizaciju i Srbije i regiona, podršku najgorim teroristima, ubicama i banditima koji su delovali i deluju protiv nas kao naroda, naše državnosti i naših država.

kajl-skot
Kajl Skot

To možemo da kažemo sa punim moralnim pravom i u Srbiji i u Americi – bilo gde u svetu.

Načelno, isto takvo pravo – ako ne i opravdanje – da izrekne uvredu kakvu je američki ambasador Skot izrekao prošle sedmice na račun dnevnog lista Informer, kojeg je nazvao „ološem“, ima i bilo koji privatni američki građanin. I to ne samo na račun Informera, nego bilo kog drugog medija u Srbiji. Kao što bi svako od nas imao pravo da mu taj sud ospori, pa čak i upotrebi istu kvalifikaciju na njegov/njen račun. Jer, uz malobrojne izuzetke – šta god da je negativno izgovoreno ili pisano o SAD ili njihovim političarima ili politici ili medijima u bilo kom našem mediju u poslednjih četvrt veka, urađeno je kao reakcija, znak revolta, ili u cilju samoodbrane.

Međutim, američki ambasador – kao ni bilo koji drugi strani diplomata – u Beogradu apsolutno nema pravo da se na takav način javno izražava o bilo kom mediju u Srbiji. I ne samo mediju, nego bilo kome i bilo čemu u Srbiji. Prvo, zato što to izlazi izvan okvira uobičajenog diplomatskog ponašanja i prakse. Drugo, zato što, ako da sebi takvo pravo – on onda prelazi crtu koja deli diplomatskog predstavnika i okupacionog namesnika.

Da Vas podsetimo:  Vladimir Umeljić: SRBOCID HRVATSKE DRŽAVE 1941-1945. OPRAŠTANjE? IZMIRENjE?

Diplomata je zadužen da gradi dobre odnose sa zemljom-domaćinom i da tretira sve njene građane sa dužnim poštovanjem, jer je to ponašanje koje je, na prvom mestu, tradicionalno i primereno a, na drugom, najviše koristi njegovo sopstvenoj zemlji. S druge strane, okupacioni namesnik je neko ko je zadužen da pacifikuje okupiranu zemlju, što uključuje i lociranje, javno prozivanje i likvidaciju ili drugu vrstu neutralisanja nosilaca otpora okupaciji. On dakle nema i ne mora da ima diplomatskih obzira prema zemlji u kojoj obavlja dužnost. Biće ljubazan i uljudan prema kome želi, u skladu sa politikom agresorske sile čiji je predstavnik, a oštar, bezobrazan, uvredljiv, bezobziran i/ili okrutan prema onima koje je agresorska sila koju zastupa označila kao neprijatelje. A neprijatelji su prevashodno oni koji ne prihvataju okupaciju i/ili koji se aktivno bore protiv okupacije.

Nagradno pitanje: kako se poneo Skot, kao diplomata ili kao okupacioni namesnik? Odnosno, da li se poneo kao gospodin, ili kao skot?

Isto tako, nije potrebno voleti, ne voleti ili biti ravnodušan prema Informeru da bi se moglo proceniti kako se treba postaviti prema ovakvom ponašanju nekog stranog diplomate. Ko god drži do sebe i do određenih načela međuljudskog i međudržavnog ponašanja trebalo bi da osudi Skotovo ponašanje. Mi – mislim na građane Srbije – možemo i imamo pravo da se međusobno „častimo“ koliko hoćemo. I to pravo, nažalost, prečesto tretiramo više kao obavezu. No, to je ipak naše pravo. Ali to isto pravo nema bilo koji strani zvaničnik. Ko god nekom stranom zvaničniku daje za pravo da se tako ponaša je ili dužnik toj ili nekoj drugoj stranoj zemlji, ili ima ropski mentalitet, ili je pognuo glavu i izgubio samopoštovanje.

Da Vas podsetimo:  Vladan Vukosavljević: U senci Gaze ili O srpskoj političkoj žabokrečini

Kajl Skot se još uvek nije izvinio za uvredu koju je izrekao na račun Informera. On, dakle, više nije ambasador, nego faktički okupacioni namesnik. Formalno, s obzirom da on sve vreme jasno i glasno govori da je „Kosovo“ nezavisno, on je to i do sada bio, ali se bar trudio – kao i ambasadori drugih zemalja koje su priznale tu veštačku narko-terorističku i etno-fašističku tvorevinu, da se kako-tako uljudno ponaša. To jest, da otvoreno ne vređa nikoga. I moglo se razumeti da je on samo karijerni diplomata koji je dužan da zastupa i sprovodi politiku svoje zemlje, ma šta on o njoj privatno mislio. Ali je vreme razumevanja isteklo.

(Uzgred, zanimljivo je da se niko od diplomatskih predstavnika EU nije osvrnuo na aspurdnu situaciju da je Skot govorio u njihovo ime kad je novinarki Informera odbrusio da je „laž“ da „EU planira da stopira, odnosno oteža pristupne pregovore Srbiji jer se pojedinim članicama ne dopada način na koji Vučić vodi Srbiju“. Da li to znači da Skot sad govori, odnosno nepristojno se ponaša i u ime EU u Srbiji? Ili samo to da niko iz EU ne sme da protivreči američkom ambasadoru po bilo kom pitanju, ma koliko ovaj destruktivno delovao?)

Ministar spoljnih poslova Dačić je, reagujući na Skotovu izjavu, doslovce rekao:

„To je neprihvatljiv odnos prema novinarima. Niko nema prava da se tako odnosi prema medijima, a najmanje strane diplomate! To neće proći tek tako i Ministarstvo spoljnih poslova će svakako reagovati ovim povodom.“

Za nadati se je da je u međuvremenu reagovalo. I da je, nadajmo se nekim od novih lica u Stejt departmentu, postavljeno i pitanje: u svetlu nove američke spoljne politike beskompromisne borbe protiv terorizma i nenametanja stavova i vrednosti drugim zemljama, da li je u interesu samih SAD da u Srbiji, zemlji koja, između ostalog, ima i volju i želju i znanje i interes da se bori protiv terorizma, imaju diplomatu koji se ponaša kao izaslanik Trećeg rajha? Odnosno, da li smatraju da njihov ambasador treba da se ponaša kao Skot.

Da Vas podsetimo:  Koga je zavrbovao hrvatski špijun Hrvoje Šnajder, ili: Znamo (li) ko nam je neprijatelj

Aleksandar Pavić

2 KOMENTARA

  1. ne znam zašto neki aleksandar pavić ne pita ove što čuvajku titov grob,za šta ono amerikanci dadoše titu 20 milijardi dolara i kako je pokušao da ih zavrne za neku šatro formulu za atomsku bombu.ko je tada bio ološ.za to neka malo bolje čita što su ti amerikanci naučili reč ološ.inače već ima dobar jedan komentar,da ne idem dalje.

  2. Najpre, kakva je veza Informera sa novinama i medijima, osim izgleda.
    Nikada naš politički vrh nije osudio američkog ambasadora za reči – Kosovo je nezavisno, tako jako , složno i agresivno kao za izricanje optužbi na račun novina koje nisu novine već politički manifest i ruka manipulacije masama vladajuće garniture.
    Po meni, akt američkog ambasadora nije diplomatski, kao ni monogo toga kad su njegove reči i aktivnosti u pitanju, ali za Informer je napravio samo jednu grešku, koja je rezultat nepoznavanja finoće srpskog jezika – Informer su đubre a Vučičević je ološ.

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime