Ponavljači

0
65
Foto: Peščanik

Par nedelja posle izbora iz redova opozicije konačno se čuje – Srbija treba da uvede sankcije Rusiji. Da odmah bude jasno, sankcije Srbije protiv Rusije zaista zvuče komično, ako bismo ih razumeli doslovno kao nameru Srbije da kazni Rusiju. Nema nijednog dobrog razloga da ih tako razumemo. Reč je o simboličnim merama. Ako bi uvela sankcije Rusiji, Srbija bi zapravo nedvosmisleno rekla da oštro osuđuje napad Rusije na Ukrajinu te da Rusija mora biti kažnjena. Ništa više i ništa manje od toga. Realni učinak sankcija u tom smislu je nebitan.

Rusija je napala Ukrajinu 24. februara, baš u vreme izborne kampanje u Srbiji. Ta agresija je potopila sve druge političke/izborne teme u zemlji. Od tog 24. februara pa do izbora 3. aprila, iz redova vlasti i opozicije uglavnom je stizala podrška Putinu za njegov novi rat. Samo par aktera iz opozicije (SSP i NDBG) rekli su da je napad Rusije na Ukrajinu neprihvatljiv. Ali, ni oni se nisu usudili da kažu da su za sankcije protiv Rusije: zbog podrške domaćeg javnog mnjenja Rusiji i Putinu, bilo bi to ravno političkom samoubistvu na izborima.

Izbori su prošli. Posle izbora, opozicija je i dalje opozicija. Da li je to uticalo da se SSP i NDBG konačno izjasne za sankcije protiv Rusije? Rezon je sledeći: birači su svoje već rekli, politika zemlje i dalje je u rukama SNS-a s Vučićem na čelu – dakle, politički je sada sasvim bezopasno biti za sankcije. To je loš rezon. Umesto što su izbegavali da govore o ratu u Ukrajini, SSP i NDBG morali su već u izbornoj kampanji da izađu sa predlogom sankcija. Ispalo je da su samo Vučić i SPS iskoristili rat u Ukrajini i prilagodili mu kampanje. Za ostale, pre svega za SSP i NDBG, taj rat se pokazao kao kamen oko vrata u izbornoj trci.

Da Vas podsetimo:  Ista meta, isto odstojanje - Beograd na vodi, Zrenjanin bez vode

Pored toga što su kampanju mogli da grade, kao i režim, oko rata u Ukrajini koji se nametnuo kao jedina tema, osudom Rusije i zahtevom da joj se uvedu sankcije, SSP i NDBG povukli bi jasnu liniju razdvajanja između sebe i ostatka političke scene. Konačno, umesto što su kampanju gradili isključivo na kritici režima, pokazali bi još da se ne plaše odgovornosti i „teških“ odluka. Navodnici na pridevu u sintagmi „teške odluke“ znak su za ironiju, jer je zapravo očigledno da je napad Rusije na Ukrajinu u svakom smislu, a pre svega moralno neprihvatljiv. Nije se desilo.

Rezon je loš iz barem još jednog razloga. Iako su jedni izbori tek završeni, već su najavljeni novi. To znači da se iz jedne izborne kampanje odmah ulazi u drugu. Drugim rečima, izborna kampanja traje bez prekida. Ako su se donedavno uzdržavali jer su kalkulisali zbog izbora, šta je sad ohrabrilo SSP i NDBG, a pridružio im se i PSG, da progovore o sankcijama? Pošto je reč o neprekidnoj kampanji – a od 2012. naovamo je kao takvu, neprekidnu, nameće tekući režim – zašto se posle višemesečnog kašnjenja sad potežu sankcije? Da li opozicija (SSP, NDBG, PSG) računa da se javno mnjenje u Srbiji okrenulo protiv Putina? U to je teško poverovati.

Promenile su se poruke koje sa Zapada, iz EU i Sjedinjenih Država, stižu u Srbiju. Uvrežilo se da se te poruke nazivaju pritiskom. Ali, ne pritiska samo Zapad Srbiju. Pritiska je i Rusija, više od Zapada. Zapad je sad samo povisio ulog i tako odgovorio na uticaj Rusije u Srbiji. Da li to onda sa Zapada stiže podsticaj SSP-u, NDBG-u i PSG-u da pozovu na sankcije?

Da Vas podsetimo:  SREMSKI AUTOPUTEVI: Što više kilometara, skuplja izgradnja? ZAŠTO?

O tome se može spekulisati. Ako je zaista tako, to je loša vest. Barem iz nekoliko razloga. Prvo, ako na sebe navuče stigmu prozapadnjačkih agenata u Srbiji, ovaj deo opozicije neće imati čemu da se nada na izborima. Drugo, ako svoj stav o sankcijama formira na osnovu procene o povećanoj zainteresovanosti Zapada da izmeni (prorusko) raspoloženje u Srbiji, onda nije reč o autentičnom stavu nego o pukoj kalkulaciji. To takođe nije dobro. Ima i treći razlog: ako se pokaže da je Zapad zaista odlučio da utiče na promenu stava Srbije, onda će se i SNS s Vučićem na čelu tome prilagoditi. To će izbrisati razliku između režima i opozicije u odnosu prema trenutno najkrupnijem političkom pitanju u Srbiji (i svetu).

Rat u Ukrajini na političku agendu Srbije ponovo je vratio podelu između proevropskih i antievropskih stranaka. Ta podela nije bila politički potentna u proteklih desetak godina. Potisnuo ju je tekući režim lažno se predstavljajući kao proevropska snaga. Rat u Ukrajini raskrinkao je tu laž u Srbiji. Opozicije je u izbornoj kampanji propustila da to iskoristi.

Konačno, pored toga što gleda na Zapad, opozicija bi trebalo da obrati pažnju i na susedstvo. Ako se već ustručava da jasno izađe sa stavom o lošoj prošlosti iz devedesetih, ona barem posredno može komšijama poslati poruku da Srbija, barem što se nje, opozicije dakle tiče, više ne gaji teritorijalne pretenzije prema zemljama u okruženju. Osuda rata u Ukrajini i uvođenje sankcija protiv Rusije bili bi jedna takva posredna a opet dovoljno jasna poruka susedima. Kada se ta poruka pošalje pod pritiskom, kako bi to sad mogao učiniti Vučić (zajedno sa SPS-om), ili iz kalkulantskih razloga, onda je ona neiskrena i ništa ne znači.

Da Vas podsetimo:  Idemo u EU, ali da nikad ne stignemo

Da zaključimo ovu kratku elaboraciju o sankcijama: iz netom završenih izbora i kampanje koja im je prethodila, opozicija bi trebalo da nauči da prestane da kalkuliše i vodi se isključivo rezultatima istraživanja javnog mnjenja, pogotovo ako je istina da se ovde javno mnjenje ionako poput plastelina oblikuje pod uticajem par nacionalnih medija. Zarad „uspeha“ (jeste, navodnici za ironiju) na jednim izborima opozicija tvrdoglavo propušta šansu da se formira kao kredibilna alternativa režimu. Tim pre što pouzdano znamo da će, dok god imamo ovaj režim, posle svakih izbora ubrzo biti novi.

autor:DEJAN ILIĆ

https://pescanik.net/

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime