Porodica: Da li će neko odgovarati za smrt Radoša Đokića?

1
411
Radoš Đokić / Foto: printscreen

Brat od tetke juče preminulog sugrađanina Radoša Đokića obratio se otvorenim pismom javnosti u kome iznosi niz zamerki na rad zdravstvenih službi prilikom lečenja njegovog brata. Pismo Saše Kneževića, profesora Filozofskog fakulteta na Palama, prenosimo u celosti.

HEROJI NA ZRNU GRAŠKA

Nespremni smo i kao društvo i kao pojedinci dočekali haos. Zaboravili smo Titin amanet da živimo kao da će vječno biti mir, a spremamo se kao da će sutra početi rat. Čak smo njegov bunker kod Konjica pretvorili u umjetničku galeriju. Bolje bi bio da je, a i lakše, priređen za bolnicu, mada nemamo ni doktora, ni lijekova, ni pameti, ni odgovornosti. Samo nam ostaje da se uzdamo u Boga. Bog je, ionako, krajnja destinacija medicinske struke, jer kad otpuste pacijenta kojem medicina ne pozanje lijeka poneki doktori, čak i ateisti, otvoreno kažu Sad je sve u Božjim rukama. Uvijek i oduvijek je sve u Božjim rukama!

Pljeskalo se sa terasa neznanim herojima, ja nisam, jer ne podnosim bilo koju formu opštenarodne histerije, pa se lupalo u šerpe, pa su medicinski radnici i policajci novčano nagrađeni, pa je zatvoren sajam i raspušteni ti centri i onda se bolest vratila, a da nikud nije ni odlazila. Užasava me svaka uravnilovka, nisu svi isto radili, nisu svi ljekari dobri, kao što nisu ni svi alavi na pare. Neki ljekari i drugi medicinski radnici zaista su junački potegli, mnogi su i stradali, među njima i naš doktor Laza. Ali ne svi, neki su koronu prekunjali na zrnu graška. Mnogi su bili na godišnjem odmoru, na bolovanju, mnogi prosto nisu imali nikakvog kontakta sa bolešću i oboljelima. Država mora da živi, ljudi moraju plaćati račune državi, logično je bilo da će se stanje pogoršati, jer vrućina, ipak, ne ubija virus, prosto nije tako napravljen. Naša je stvarnost šizoidna kao refren pjesme Ace Lukasa, ali u nekim stvarima mora postojati sistem, onaj za koji nas uvreravaju da funkcioniše besprijekorno. Svaki dan nas podsjećaju na poštovanje procedura, a kako to izgleda izvan malih ekrana.

Da Vas podsetimo:  Krdo problema

S bolešću se javljate u dom zdravlja i tu se procjenjuje vaše stanje i eventualno rade brzi testovi, ako nisu otišli tamo gdje je preče. Brzi testovi su očigledno napravljeni da se uzmu pare, velike pare, njihova vjerodostojnost se pokazuje sve neligitimnijom, a oni, nažalost, služe kao elementarno sredstvo na osnovu kojeg se pacijenti liječe, jer kad pacijent dobije simptome on je u Božjim rukama. Pogotovo tamo gdje nema respiratora, nema ljekara koji su obučeni za rad na respiratorima i tamo gdje nemaš nikog svog. Moj Radoš, momak od 35 godina u punoj fizičkoj snazi, nije imao nikog svog u Domu zdravlja u Čačku odakle su ga danima vraćali sa temperaturom višom od 39 stepeni i očiglednim respiratornim problemima. Primljen je tek poslije tri dana uzaludnog čekanja na testiranje, na primarnu medicinsku njegu, i to u čačansku bolnicu. U Opštoj bolnici u Čačku mu je konstatovana teška upala pluća, mada je dva dana ranije u Domu zdravlja, na osnovu pregleda, bez snimka, konstatovano je da nema pneumoniju. Liječio se paracetamolom i brigom bližnjih. U bolnici su ga liječili od upale pluća, jer je brzi test bio negativan. Prema izjavi direktora bolnice stanje mu se pogoršalo tokom noći i stavljen je na ventilatornu podršku, zapravo su mu davali kisik, ali se i tog jutra čuo sa svojim ocem. PCR test mu je urađen u utorak u podne, o tome imam prepisku, ali do sada, 48 sati kasnije, nisu stigli rezultati, a ubili su nas spotovima u kojima Čačani idu u prestonicu na piće, jer im je sada na sat od kuće. Kojom stramputicom putuje PCR test čiji se rezultati očitavaju unutar 24 sata?

U srijedu ujutro moj rođak je preminuo, direktor bolnice dr Miroslav Sretenović je izjavio da je umro od korona virusa, postoji video zapis izjave agenciji, i svi lokalni mediji su prenijeli tu vijest. Da li on zna nešto što porodica ne zna? Ako je umro od Kovida 19, kako je moguće da njegovi ukućani nisu testirani, niti su obaviješteni da je zaražen? Iz bolnice im je rečeno da se čeka rezultat iz Beograda i da se ne obaziru na napise, jer novinari pišu šta hoće. U međuvremenu desetine članova porodice iz Srbije i Republike Srpske su došli na saučešće. Kad dođete na saučešće svome stricu vi ćete ga zagrliti i plakati zajedno s njim. Nalaza još nema, čeka se sa sahranom, čeka se da još neko dobije simptome, čeka se…

Da Vas podsetimo:  U Srebrenici nije zatečeno živih Srba

Zamislite koliko je procedura prekršeno i koliko je grešaka učinjeno. Ako nalaz iz Beograda bude pozitivan, sada se ne moraju testirati samo ukućani, nego svi koji su s njima bili u kontaktu, a prerano je da nalaz bilo šta pokaže. Svi ti ljudi bi morali ići u izolaciju. Da li će zbog svega odgovarati ljekari koji su tri dana odbijali da ga hospitalizuju pored svih simptoma virusa? Ako rezultati budu negativni, šta će reći direktor bolnice, hoće li se izviniti porodici, hoće li demantovati sopstvenu izjavu? Da li će negdje i nekada neki ljekar snositi konsekvence za nerad i svoje greške, dok nam umiru trudnice, olimpijke, doktor Laza, heroj svih nas iz Istočnog Sarajeva? Mog brata niko ne može vratiti, ali ima i druge braće i sestara koji ne zaslužuju da ih Heroji na zrnu graška ubijaju na pravdi istog onog Boga, na koga se pozivaju. Dosta!!!

Saša Knežević
Izvor: ozonpress.net

1 KOMENTAR

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime