„Poslednja ponuda“ Zapada Srbiji

1
1776
Foto: skrinšot Vdovdan.org

Iskustvo nas uči da Albanci nikada ništa ne rade bez odobrenja i saglasnosti svojih mentora sa Zapada; svaka njihova izjava, zahtev i ucena koja, upakovana u „predloge i ponude“ stigne na srpsku adresu prethodno je razmotrena u Vašingtonu i Briselu i aminovana od strane stvarnih kreatora i stratega „nezavisnog Kosova„.

Zato kada tzv. zamenik tzv. kosovskog premijera, Enver Hodžaj, poruči da će Priština ozvaničiti i pravno institucionalizovati ZSO tek tada kada će biti sigurno da su tzv. Kosovu uklonjene sve prepreke za ulazak u UN tu izjavu neophodno je tumačiti kao još jednu „ponudu“ Zapada Beogradu. I to kao „poslednju ponudu„, poslednji ultimatum po pitanju KiM koji Srbija mora da prihvati kako bi se što brže formalizovao i okončao proces zaokruživanja kosovske „državnosti„.

Nema više nikakvih sumnji, nema više nikakvih dilema, upitnika i bespotrebnih čuđenja. SAD i EU u prethodnih nekoliko dana jasno su stavile do znanja da je saglasnost Srbije na ulazak Prištine u UN uslov za formiranje Zajednice srpskih opština i to one ZSO kakvu je u svojoj odluci predvideo separatistički Ustavni sud Kosova – kao običnu NVO u državno-pravnom okviru banditske tvorevine, pod čizmom ideoloških naslednika terorističke OVK.

Prihvatanjem zapadne „ponude“ Srbija bi sebi trajno i definitivno zatvorila vrata za povratak na KiM. Tog trenutka bile bi obesmišljene sve dalje inicijative za očuvanje KiM, a Beograd bi, pucajući sam sebi u nogu likvidirao svaku mogućnost obnove suvereniteta u južnoj pokrajini u nekom budućem periodu. Sva srpska državna i društvena imovina postala bi „legalna svojina Republike Kosovo„, Priština bi dobila i stolicu u UNESKO-u, a srpske crkve i manastiri, ti biseri srpske duhovnosti i spomenici njene istorijske državnosti i vekovnog prisustva na KiM preko noći bi postali „kulturna baština nezavisnog Kosova„.

Da Vas podsetimo:  Hronologija otimanja KiM od Kosovskog boja do Briselske omče

Beograd u takvim okolnostima nema pravo na oklevanje, na vaganje koristi eventualnog odricanja od KiM radi napretka na putu ka EU. Taj put odavno je zamišljen kao put u provaliju i slepu ulicu, kao put beskonačnih ustupaka čije prihvatanje vodi u potpunu razgradnju srpske državnosti. Ništa ne može biti vrednije, svetije i važnije od dela teritorije na kojem je stvoreno i odbranjeno sve ono što ovu zemlju čini državom, a ovaj narod istorijskom nacijom.

Za Srbiju u ovoj situaciji nisu i ne mogu da budu „jedini relevantni“ ni briselski sporazumi jer su oni pravno neobavezujući, a posle onih brutalnih epizoda nasilja nad njenim narodom i zvaničnicima u Kosovskoj Mitrovici u režiji Prištine briselski pregovarački okvir izgubio je svaki smisao i kredibilitet. To još više važi za nekakav „Ustav i zakone“ jedne odmetničke, pobunjeničke, separatističko-terorističke tvorevine.

Srpsko pitanje na KiM ne može se svesti isključivo na pitanje formiranja ZSO koja bi u svojstvu nekakve NVO delovala u pravnom okviru tzv. Kosova. Konačni cilj Srbije mora da bude obnova suvereniteta u čitavoj pokrajini, a formiranje ZSO samo prva etapa u tom procesu. Zato je neophodno da se odluka o samostalnom formiranju ZSO zasniva na državotvornim principima i ostane u okvirima mogućnosti koje pružaju Rezolucija 1244 i Ustav Srbije.

Nama nije potrebna ZSO kao gola NVO u okviru „Republike Kosovo„. Nama je potrebna obnova srpskih opštinskih struktura i povratak državnih (administrativnih, pravosudnih i bezbednosnih) institucija na KiM.

Dužnost ove države i njenog rukovodstva je da u ovim turbulentnim vremenima, na vetrometini geopolitičkih interesa Istoka i Zapada traži nove modele očuvanja i afirmacije svojih državnih i nacionalnih interesa, koristi prednosti novog geopolitičkog momenta u svetu, da brani temelje na kojima je stvarana i na kojima će opstati.

Neka nas naši potomci upamte po tome da je i za nas kao i za naše pretke Kosovo bilo simbol slobode i otpora okupaciji, a ne ono što žele naši neprijatelji – simbol sramne samoizdaje i kapitulacije.

Da Vas podsetimo:  Ponuda koju Srbija ne može da odbije?

Danijel Igrec

vidovdan.org

1 KOMENTAR

  1. Prihvatanjem zapadnog ultimatuma, Srbija bi sebe dovela do gradjanskog rata i istrebljenja najstarije nacije u evropi. Niko u Srbiji nema to pravo niko…………………………
    Kosovo i Metohija ce ponovo biti Srpsko jer ce siptari odatle pobeci zbog siromastva i bolesti od radioaktivnog delovanja NATO bombi 1999.

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime