Potemkinovo vojno (po)selo

0
1401

vojska-srbijePripremljeni su novi zakoni koji prolaze skupštinsku proceduru po hitnom postupku. U te zakone spadaju i Zakon o odbrani u Zakon i vojsci Srbije. Zašto je to toliko hitno, teško je da se razume. Poslanik SNS Vladimir Đukanović je takvu potrebu za menjanjem pomenutih zakona objasnio sledećim rečima:

„Zakoni kao zakoni su apsolutno reformski, apsolutno u skladu sa nekim globalnim kretanjima koji se danas zbivaju i mislim da je to Ministarstvo odbrane itekako dobro sagledalo, tako da dobijamo dva veoma moderna zakona…“

Dakle, umesto jednog smislenog objašnjenja i iznošenja jasnih razloga za „modernizovanje“ pomenutih zakona, imamo nekakve floskule koje se graniče s nekakvim poimanjem stvarnosti koja je najpre usnula, pa se iznenada probudila (kao Alisa) u zemlji čuda. Prvo, da li iko na belom svetu može da shvati kakvo značenje sadrži sintagma „apsolutno moderno“? Kako bi, na primer, izgledalo nešto što je „apsolutno nemoderno“ .

Zamislimo, apsolutno nemoderni zakoni o odbrani i vojsci? Naime, vojska treba da bude moderna, a zakoni moraju da budu efikasni.

Uz sve to, poslanik Đukanović tvrdi da su izmene zakona o vojsci i odbrani „u skladu (sa nekim) globalnim kretanjima“. Kakvim „globalnim kretanjima“? Zna li iko šta bi to trebalo da znači? Naravno da niko ne zna, jer je tu u pitanju jedno obično mlaćenje prazne slame. Da bi se doneo dobar i efikasan zakon o odbrani ili vojsci, najpre je neophodno da jedna zemlja poseduje vojsku i sredstva za odbranu. Da li Srbija danas ima vojsku? Pa ima nešto, što je donekle nalik na vojsku, ali, vojsku, u klasičnom smislu te reči, Srbija nema. Država koja nema vojsku, jasno je, nema ni odbranu.

U Švajcarskoj je nedavno održan referendum po pitanju obaveznog služenja vojnog roka. I desilo se ono što bi malo ko od nas iz Srbije mogao da očekuje. Više od 70 odsto Švajcaraca odbacilo je inicijativu pacifista da ta zemlja ukine vojni rok. U još šest zapadnoevropskih zemalja zadržano je obavezno služenje vojnog roka (Austrija, Grčka, Danska, Kipar, Norveška i Finska), dok se u ostalim državama evropskog Zapada prešlo na profesionalnu vojsku.

Da Vas podsetimo:  Više kvadrata i manje zelenila: Kakav je „termalni komfor“ Beograda?

Zanimljivo je objašnjenje ministra odbrane Švajcarske Urliha Maurera, koji je nakon pomenutog referenduma izjavio da bi „ukidanje vojne službe prekinulo prirodnu vezu koja ujedinjuje narod i vojsku“. Ovde je nemoguće ne prisetiti se onih vremena iz bivše SFRJ i JNA, kada je odlazak u vojsku bio razlog za porodično slavlje, sa kojim se samo svadba mogla meriti.

To što će Srbija od sutra imati Ratno vazduhoplovstvo i protivvazdušnu odbranu kao termin u Zakonu, APSOLUTNO je beznačajno. A zašto je beznačajno? Pa zato što Srbija nema ozbiljne vazduhoplove (ratne avione) ili ih ima toliko malo (i u tako su lošem stanju) da se oni mogu zanemariti. Uz to, uvešće se i mornarički činovi, iako Srbija nema more, niti ima mornaricu (ako u mornaricu, možda, ne ubrajamo onu malenu rečnu flotilu na Dunavu). Pa, pobogu, i Mađari su nekada imali admirala (Horti) – šta smo mi gori od Mađarske, je li?

Otuda, umesto da se Srbija ozbiljno pozabavi reformisanjem vojske i istinskom organizacijom odbrane zemlje, ide se na kozmetičke izmene u zakonima, koje nemaju nikakvu drugu svrhu, osim da stvore privid da Srbija ima vojsku i da je u stanju da brani vlastiti suverenitet i integritet. Zapravo, u pitanju je ogavno laganje, prevara, zamajavanje, pokušaj da se Potemkinovo „vojno (po)selo“ predstavi kao organizovana i osmišljena strategija odbrane države i naroda.

Prva stvar koju jedna ozbiljna zemlja mora da uradi ukoliko želi da se uklopi u ona imaginarna „globalna kretanja“, jeste da planski priđe izmenama (reformi) načina na koji se tumači odbrambena doktrina jedne zemlje. To jeste, odbrani zemlje se mora prići ozbiljno, analitički, stručno… Odbrana zemlje nikako ne može da se svede na izmenu nekoliko članova zakona o odbrani i vojsci, a da nam ona, kobajagi, moderna i profesionalna vojska nema ni uniformu skrojenu po modernim standardima.

Da Vas podsetimo:  Slom srpske nacionalne svesti

O oružju i oruđima da ne govorimo. Niko više ne zna koliko je tenkova i drugog teškog naoružanja pretopljeno u Smederevskoj železari, onda kada je ona bila u vlasništvu US Stila. Samo neko ko je krajnje naivan ili krajnje zlonameran može da kaže da rata više nikada neće biti i da Srbiju niko, pa ni njeni susedi neće napasti. Rat je imanentan ljudskoj prirodi i on se ciklično ponavlja na različitim prostorima planete na kojoj živimo. Zapravo, u celokupnoj ljudskoj istoriji nije bilo ni jednog jedinog sekunda u kome negde nije vođen rat. Na Balkan će opet doći red – pre ili kasnije. A od toga da li je Srbija spremna ili nije spremna za odbranu zavisi sudbina srpskog naroda i svih građana koji tu žive.

Za www.koreni.rs

T. Rajić

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime