Dok Hrvatska sve otvorenije flertuje s ustaškim nasljeđem, pripadnici jevrejske i srpske zajednice strahuju od novog talasa mržnje.
Hrvatska, zemlja članica EU i saveznik Izraela, već godinama vodi dvostruku politiku: jednu u diplomatskim salonima, drugu na ulicama, stadionima i koncertima. Dok se u Berlinu na međunarodnim konferencijama deklariše borba protiv revizije istorije, na domaćem terenu buja kultura negiranja i veličanja proustaške prošlosti.
Koncert koji otkriva pravo lice nacije
Najupečatljiviji primjer trenutnog društvenog ambijenta je predstojeći koncert Marka Perkovića Tompsona, pjevača poznatog po otvorenoj proustaškoj retorici. Koncert zakazan za 5. jul 2025. godine na zagrebačkom Hipodromu već je oborio svjetski rekord po broju prodatih ulaznica — 281.774 karte, čime je nadmašen prethodni rekord Vaska Rosija iz 2017.
Ovako masovna podrška pjevaču koji redovno koristi pozdrav „Za dom spremni“ — ekvivalent nacističkom „Zig Hajlu“ — duboko zabrinjava pripadnike jevrejske i srpske zajednice u Hrvatskoj. Nije u pitanju samo muzički događaj, već simptom dublje istorijske i moralne krize.
Jasenovac — mjesto zatiranja i zaborava
Izraelski list Tajms of Izrael nedavno je objavio opširan izvještaj povodom obilježavanja Jom Hašoa, dana sjećanja na Holokaust. Darko Fišer, jedan od 140 još živih preživjelih iz vremena ustaškog režima, upozorava da je logor Jasenovac bio „gore nego Aušvic“:
– Imali su krematorijume i mjesta za masovna ubistva, ali i prostore za fizičko i psihološko mučenje. Tamo su ubijeni i moji rođaci. Ja sam preživio slučajno – rekao je Fišer.
Tokom Drugog svjetskog rata, na teritoriji NDH ubijeno je više od 30.000 Jevreja, a ukupno je stradalo stotine hiljada Srba, Jevreja, Roma i antifašistički orijentisanih Hrvata. Ipak, u današnjoj Hrvatskoj nema nijednog spomenika posvećenog isključivo jevrejskim žrtvama ustaškog terora.
Mejnstrim nacionalizam i državna šutnja
Zoran Ferber, generalni sekretar Jevrejske zajednice u Hrvatskoj, upozorava da nacionalistički ekstremizam dobija sve širu društvenu podršku:
– Predložili smo zakon sličan njemačkom, kojim bi se ustaška simbolika tretirala kao krivično djelo, ali niko nas nije podržao. Niko u vlasti neće to da dira – kaže Ferber.
Primjeri su brojni. Bivši predsjednik Hrvatske 2016. je uslikan s ustaškom zastavom u Kanadi. Pozdrav „Za dom spremni“ nije zabranjen. Nacistički simboli se otvoreno nose, a hrvatski političari iz redova vlasti izbjegavaju da jasno osude ustaške zločine.
Nevidljive žrtve i prikriveni zločini
Tena Banjeglav, istraživačica koja vodi ture o Holokaustu u Zagrebu, ukazuje na brojne slučajeve negiranja:
– Mještani ostrva Pag, gdje je postojao koncentracioni logor, negiraju da se išta dogodilo. Izraelsku filmsku ekipu koja je 2015. došla da snima dokumentarac, bukvalno su istjerali – rekla je ona.
Ona ističe da čak i kada Hrvatska predsjedava Međunarodnim savezom za sjećanje na Holokaust, događaji se održavaju isključivo na engleskom — kako domaća javnost ne bi razumjela sadržaj.
Opasna budućnost i glas razuma u tami
Aleksandar Cvetković, jevrejski aktivista, otvoreno kaže da Hrvatska ne želi da prizna ko je ubijao Jevreje:
– Mi nemamo nijedan spomenik koji jasno kaže: ustaše su ubile ove ljude. Sve se podvodi pod “žrtve fašizma” kao da su stradali u saobraćajnoj nesreći, a ne u državno organizovanom pokolju – kaže on.
Cvetković upozorava da je 60% Jevreja u Hrvatskoj u poodmaklim godinama, i da 20 do 40 njih umire godišnje. Zajednica se gasi, a podrška države je simbolična.
Izraelski saveznik, domaći revizionista
Iako se izraelski zvaničnici često pozivaju na „prijateljstvo“ sa Hrvatskom, suština problema ostaje netaknuta. Ustaški zločini se ne kažnjavaju, istorija se falsifikuje, a glasovi razuma sve su tiši.
Hrvatska se nalazi na opasnom putu — ne samo kao društvo koje ne želi da se suoči s prošlošću, već kao zemlja u kojoj se ona svjesno rehabilituje.
IZVOR: IN4S
