Povratak stare Zagorke Dolovac

1
68

autor:Luka Petrušić

Koliko god da su se zvaničnici EU upirali da srpskim vlastima rečima objasne kako „Mrdićevi zakoni“ predstavljaju ozbiljan korak unazad na evropskom putu, pokazalo se da ekipi navikloj na Vučićevu tablu morate ponuditi i neke cifre. Pa je tako nakon uskraćenih 163 miliona evra iz druge tranše novca iz Plana za rast, formirana radna grupa sa zadatkom da analizira preporuke Venecijanske komisije i pristupi „finom podešavanju“ zakona (na način koji „neće biti brz“), da bi se nakon uskraćenih još 265 miliona shvatilo da će očigledno morati da se oproste od rešenja koje su toliko branili.

I to uz osmeh i mnogo tapšanja po sopstvenom ramenu, od predsednice Skupštine Ane Brnabić koja se hvalila kako su pokazali „neverovatan profesionalizam i efikasnost“, do ministra pravde Nenada Vujića koji je pozitivno mišljenje Venecijanske komisije na nacrt izmena zakona koji umnogome anulira Mrdićeve intervencije proglasio potvrdom da one nisu bile korak unazad. „Naprotiv, kako je i sama Venecijanska komisija konstatovala, izmene i dopune su korak ka unapređenju efikasnosti pravosuđa”, rekao je Vujić.

Samo što to nije konstatovala. Ono što jeste rekla o „Mrdićevim zakonima“ je da je Srbija tvrdila da su usmereni ka unapređenju efikasnosti pravosuđa i složila se da ti ciljevi jesu važni, ali nije rekla da je vlast zaista usvojila rešenja u tom smeru već da odredbe „Mrdićevih zakona“ pojedinačno i kumulativno uklanjaju postojeće mehanizme zaštite samostalnosti tužilaštva.

I koliko god ministar insistirao da niko od Srbije nije zahtevao poništavanje pravosudnih zakona iz januara, primer Zakona o sudijama najbolje pokazuje suštinu očekivanja Venecijanske komisije. U njemu je Mrdić uneo samo jednu izmenu – da predsednici sudova umesto samo jednog petogodišnjeg mandata mogu da imaju dva, i založio se za usvajanje po hitnom postupku zato što bi u protivnom mogle da nastanu „štetne posledice po rad sudova“. Da bi se nakon „usklađivanja“ sa preporukama, u Skupštini našao predlog novih izmena u kome se ne menja ništa sem što se vraća ukidanje reizbora predsednika suda. I ovoga puta u hitnoj proceduri „zbog ispunjavanja međunarodnih obaveza“.

Da Vas podsetimo:  Pentagon i strategija nacionalne bezbednosti: Šta piše o Srbiji

Zbog čega je onda bilo potrebno pet meseci da bi se stvari vratile u okvir uspostavljen ustavnom reformom iz 2022? Jedan razlog je verovatno psihološki jer kako je ocenila predsednica Udruženja tužilaca Srbije Lidija Komlen Nikolić, Mrdićevim izmenama je vlast poslala poruku „vidite šta možemo da uradimo u kratkom roku i kako možemo da utičemo na vašu samostalnost“, a utisak bi bio slabiji da je u Skupštini prosto izglasan predlog opozicije o prestanku važenja „Mrdićevih zakona“, koji su podneli početkom marta. A čak i da im je brzo postalo jasno da će morati da odstupe pod pritiskom iz EU pošto će cena biti sve veća, sasvim je moguće da su u nekoj meri bili spremni da je plate i to ne samo radi ometanja istraga Tužilaštva za organizovani kriminal (TOK) koje uključuju funkcionere SNS-a.

U poslednjim danima važenja „Mrdićevih zakona“, VST je uputio čak 11 tužilaca iz nižih u više tužilaštva. Iako tako nešto neće više biti dozvoljeno kada se usvoje preporuke Venecijanske komisije, a nije bilo ni pre Mrdićeve reforme, upućeni u fotofinišu ostaće na svojim novim radnim mestima

Posledica Mrdićeve reforme o kojoj se manje govorilo jeste i ukidanje komisije Visokog saveta tužilaštva (VST) kojoj su tužioci mogli da se žale na neprimerene naloge koje dobijaju od nadređenih. Mogućnost žalbe nije u potpunosti ukinuta, već prebačena na glavnog tužioca neposredno višeg javnog tužilaštva, što je u slučaju osnovnih tužilaštva u Beogradu – Nenad Stefanović. A koliko to može da bude oportuno u politički osetljivim predmetima, pokazuje slučaj policajke Tanje Drobnjak koja je 3. jula 2025. tokom protesta ispred Pravnog fakulteta čupala za kosu studentkinju u pokušaju da joj otključa telefon pomoću prepoznavanja lica, što je zabeleženo kamerama drugih učesnika protesta. Postupajuća tužiteljka je pripremila optužni akt za krivično delo zlostavljanje i mučenje, ali umesto da on bude prosleđen sudu, glavni tužilac Prvog osnovnog tužilaštva izdao je obavezno uputstvo da se policajki omogući da izbegne krivično gonjenje uplatom od 400.000 dinara na račun oštećene ili u humanitarne svrhe, na šta se tužiteljka žalila. Epilog? Drobnjak je iz JZO prešla u SAJ gde je unapređena u savetnicu komandanta, a prigovor tužiteljke je prošle nedelje odbačen.

Da Vas podsetimo:  Kome smeta Gavrilo Princip?

Ali dok će se izmenama zakona koje su u proceduri ponovo vratiti komisija, to ne znači da će nastaviti sa radom koji je prekinut u januaru, već će morati da se izabere novi sastav. A to znači da postoji mogućnost da će vlast, kao i mnoge druge prethodne odluke u VST, moći da njeno formiranje blokira na neodređeno.

1 KOMENTAR

  1. Pokazaću vam na jednom primeru, a ima ih bezbroj, kako SUD može raditi kao privatna firma.

    Recimo da neki centar moći iz inostranstva može da utiče na imenovanje, npr. Tahira Tahirovića na ime prvog čoveka masonske lože Srbije. Unutar lože, izvrši se podela resora, pa Tahir Tahirović dobije pravosuđe. Pozove Tahir na razgovor sudiju Petra Petrovića i kaže:

    – Hoćeš li da budeš ministar pravde? Ja to mogu da ti sredim.
    – Hoću.
    – Uslovi su da mi mesečno pribavljaš 1000.000 €. Ne brini, nije teško! Procedura je uhodana. Ti samo ne treba da ometaš poslovanje.
    – Prihvatam.

    Novi ministar pravde, Petar Petrović, pozove na razgovor sudiju Trajka Trajkovića i kaže:

    – Hoćeš li da budeš predsednik suda? Ja to mogu da ti sredim.
    – Hoću.
    – Uslov je da mi mesečno obezbediš 100.000 €. Ne brini, nije teško! Procedura je uhodana. Ti samo ne treba da ometaš poslovanje.
    – Prihvatam.

    Po sličnom principu se odabere tužilac. Tužilac se malo raspita o policijskim inspektorima i sazna da inspektor Bojan Bojanović ima dobru saradnju sa kriminalcima.

    ***

    Policajac Paun Paunović obavesti inspektora Bojana Bojanovića da bi, npr. od toga i toga mogla da se izvuče kinta. Inspektor Bojan Bojanović, „operativnim saznanjima“ dobije informaciju da baš Vi u svom autu imate paketić heroina. Sačekaju vas ispred kuće inspektor i 3 policajca i izvrše pretres. Policajac Paun Paunović, tokom pretresa, vadi iz svog džepa paketić heroina, protrlja ga o Vaše sedište i volan i kaže:

    – Šefe, evo ga! Bio je ispod sedišta vozača.

    Krim tehničar stavlja paketić u sterilnu kesu i uzima od Vas bris sluznice za DNK analizu. Nakon nekog vremena, gle čuda, institut za sudsku medicinu nalazi tragove Vaše DNK na paketiću. Inspektor obaveštava tužioca, a ovaj određuje pritvor. Hapse Vas i objavljuju u novinama: „Uhapšen taj i taj zbog osnovane sumnje da je posedovao veću količinu narkotika“.

    Zatvorski čuvari Vam kažu da je za to krivično delo najbolji advokat Vlastimir Vlastimirović. Vi uzmete tog advokata i on Vam kaže:

    – Istraga može potrajati godinu i više i Vi možete toliko da provedete u pritvoru. Ja mogu da Vas izvučem odavde do kraja nedelje ali moram tužiocu da dam 5.000 €.

    Snađete se za 5.000 i advokat zadrži 1000, a ostatak da tužiocu. Tužilac uzme1000, a ostatak, preko određenih veza, prosledi ministru. Ministar uzme 1000, a 2.000 prosledi Tahiru Tahiroviću iz masonske lože.

    Vi izlazite na slobodu ali sad počinje suđenje. Advokat Vam kaže:

    – Kazna može biti 5 – 10 godina zatvora. Ja ovaj slučaj mogu da Vam rešim sa nekoliko ročišta ali sudiji moramo da damo 10.000 €.

    Šta ćete, snađete se za 10.000 plus svako ročište po nešto. Tako svakog dana po neki slučaj i tu se nađe kinta i za policajca, i za inspektora, i za advokata, tužioca, sudiju, ministra i najviše za Tahira. A Tahir svakog meseca pošalje polovinu zarade stranom centru moći koji ga je imenovao na poziciju u masonskoj loži.

    Po tom principu, sirotinja ostaje dugo po memljivim zatvorima, a igrači poput Koluvije izlaze ekspresno na slobodu.

    Neko će se pitati, a gde je tu predsednik države? Evo kako stoje stvari! On sve to mora medijski da aminuje, kako bi mogao da se ugrađuje u troškove izgradnje puteva, a i opomenut je da bi slučaj Likana i mnogi slični mogli da se pojave u javnosti. Uostalom i Đinđić zna zašto se ne treba dupetati pred stranim centrima moći.

    Eeeee… što bi rekao predsednik onom turskom investitoru. Odocnih. ‘Aj’ ćao!

    Milutin Milošević, autor

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime