Predizborno testiranje

Vučićev tematski repertoar

1
1073

aleksandar-vucic-675x362Za ishod političkih sukoba kapitalan značaj ima moć izbora i nametanja adekvatnih reagensa. To su teme oko kojih se vodi spor. Ko je u situaciji da mu se dopušta da bude toliko inicijativan da postojano diktira tempo i predmet rasprava ima grandioznu prednost. Akcijom usmerava percepciju javnosti i privlači reakciju suparnika na metu koju sam definiše. Tako forsirano varira za sebe najpogodnija mesta izbornog odmeravanja snaga. Za opisano je potrebno imati odgovarajuće resurse, jasnu strategiju i oponente koji nemaju ni jedno, ni drugo. U Srbiji to ima Vučić. On je jahač koji u unutrašnjoj politici povlači vešto uzde, a njegova partija je glomazan ali poslušan konj koji realizuje naređenja i ide u pravcu koji mu odredi. Do cilja tako lako stižu prvi, ne zato što su prejaki već zbog toga što su im konkurenti slabi i na poljima gde ne bi morali takvi da budu usled nedostatka finansijskih sredstava i medijske podrške. To ćemo analizirati.

Značaj tematske inicijative: Nikolićev debakl

Početkom godine biće održani redovni predsednički izbori. Upućeni kao rok kada će se to dogoditi markiraju 9. april i konstatuju da je gotova stvar da će na njima kandidat vladajuće većine biti Aleksandar Vučić. Pod vladajućom većinom podrazumevam SNS i druge partije koje su u vladi. Diskutabilan je stav stranaka koje su na osnovu predizborne parlamentarne koalicije iz 2016. samo reprezentovane u Narodnoj skupštini. Vučić je tom redukovanom ali realnom vladinom bloku nesumnjivo najsnažniji kandidat. Kalkuliše se da ima potencijal da pobedi već u prvom krugu. To je bitno za njegovo opredeljivanje za ulazak u predsedničko nadmetanje ali nije presudno. Tako se samo lažno predstavlja. U trci bi sigurno pobedio i Nikolić, ali sistematski je kreirano uverenje javnosti da tako ne bi bilo pa je Vučić jedini garant opstanka vladajuće većine. Blasfemično se plasira da on ne želi da pogazi obećanje dato prošle godine da se neće preseliti iz Nemanjine na Andrićev venac ali zbog naroda i partije mora da se žrtvuje.

Za one kojima je svejedno da li će SNS opstati na vrhu vlasti ili sa njega pasti uveden je komplementarni argument. Svodi se na to da je Vučić čuvar stabilnosti Srbije. Mir u svojoj državi vrednuju i oni koji nepovoljno doživljavaju predsednika vlade Srbije. Kako je egzaltirano rekla Zorana Mihailović, idu vučija vremena sa kojima je u stanju jedino da se nosi Vučić. Selektivno je to tačno. Vremena su kompleksna ali je istina da transfer iz premijerske u predsedničku fotelju Vučiću ne treba da bi se nosio sa problemima već zato što je rešio da preuzme svu vlast u svoje ruke. Dačića koji je nekada bio partner polako je lomio i pretvorio u poslušnika. Nikolića je izgurao na margine ali zna da ne može da ga neutrališe dok nešto znači u državi. Sada je odlučio da ga potpuno eliminiše da više ne bi značio a sam postane predsednik koji će preko izabrane marionete biti i šef ministrima.

Tomislav Nikolić je na korak od odstrela ne zato što je jak i odlučan da se suprotstavi Vučićevoj volji, već zato što u nekom momentu može da postane centar okupljanja SNS disidenata i delova opozicije. Narasli talas eksternog i internog nezadovoljstva bi mogao da pokrene i inertnog Nikolića. Da to ne bi dočekao Vučić blagovremeno razara bazu za takvo stranačko pregrupisanje koju može da personifikuje Nikolić. Pripremni udari, koji su ozbiljno narušili ugled sadašnjeg predsednika Srbije, otpočeli su pre tri godine. Nekada su bili jači, nekada slabiji ali nikada nisu prestajali. Sada su najmanji jer je posao obavljen. Sigurno ne bez osnova koje je dao Nikolić trapavim, defetističkim i aferama ispunjenim ponašanjem. Bile su mu nametnute teme kojima nije znao da parira i one su ga sukcesivno diskvalifikovale. Tako je pred izbore postao tema pod naslovom „samozvani kandidat Toma Nejaki“.

Opozicioni fauli umesto korišćenja prilika

Ponovo smo kod lajt motiva ovog članka: političkog značaja definisanja i plasiranja profitabilnih tema. Nikolić je ovde u egzemplarnoj funkciji kako se grade i gube čvorišta moći. Vučić to izvanredno zna i zato drži potpunu tematsku inicijativu. Proračunato diskredituje koga hoće iz redova saradnika i neprijatelja, uverava građane da je nešto bitno a drugo nije već kako mu odgovara a ne kako jeste. Opozicija to ili ne zna da radi ili se ne usuđuje da mu odgovori na pravi način. Moguće je da prozapadna opozicija ne sme da ide u po SNS škakljive spoljnopolitičke teme jer bi se zamerila američkoj, nemačkoj, EU administraciji. Onima koji su senke svih srpskih političara koji se zavetuju evropskom putu, nije poželjno zamerati se kritikama NATO popustljivosti Srbije, neracionalnosti pregovora sa Prištinom, preskupog učešća srpske vojske u mirovnim misijama EU.

Da Vas podsetimo:  Program za Vaskrs Srbije

Racionalna ograničenja tu se ne završavaju ali da se dotaknemo i iracionalnih motiva. Fundamentalno ideološki prozapadna opozicija je strašno ostrašćena pa od Vučića koji joj je preoteo EU monopol ne vidi druge teme. Njega napada lično i degutantno umesto principijelno i argumentovano. Navikla je tako da se ponaša prema svima koji nemaju demokratski pedigre iz devedesetih. Naši zapadnjaci su prema svima koji to nisu isključivi kao rasisti prema onima koje doživljavaju inferiornim. Vučić pedigre nema a preoteo joj je evropsku agendu koju ta opozicija ne sme kritički da preispituje. Ostaje tako samo Vučić lično kao meta, a to je malo za ozbiljno delovanje.

Kada se radi o patriotskoj opoziciji ona ima veći prostor za delovanje ali verovatno njeni lideri neće da ga ispune funkcionalnim temama da se ne bi zamerili vlastima. Nacionalna opozicija je podeljena na niz partija i raznih polupartijskih grupa. Nekada značajne partije iz tog miljea podelile su se na bezbrojne frakcije. Mala armija lidera koji misle da bi baš oni morali da budu predvodnici čitavog željenog ali nepostojećeg patriotskog bloka, nadmeću se za primat. Da bi imali medijsku pažnju i drugu vrstu blagonaklonosti vlasti u nadmetanju za zvezde patriotske opcije ili bar da oni i njihovi sadašnji sledbenici ne bi bili pod udarom bezočne vlasti, jako paze kako i gde ciljaju Vučića. Niti udaraju prejako, niti ciljaju bolna mesta. Kada i deluje da je tako radi se o izlizanim ličnim stereotipima. Kada građani neku optužbu čuju sto puta, čak i ako je istinita – ona izgubi snagu. To zna i vlast pa na listu dozvoljenih tehnika delovanja protiv nje stavlja i te prema Vučiću kritičke elemente. Bitno je da nisu opasni pa nek i zvuče tako.

Prava pitanja umesto lažne sredine

Kada sve to izanaliziramo zaključak je kristalan. Vučić u predsedničku kampanju ulazi privilegovan na svim poljima uključujući i ono kojim se sada bavimo. To je potencijal da se biraju teme oko kojih se akteri političkih procesa nadmeću. Vučić će tu raditi po dosadašnjem receptu da uvek deluje da je on zlatna sredina. Jedni ga napadaju jer nije dovoljno nacionalan i što je zapadnjak, drugi ga optužuju da je suviše nacionalan i blizak Rusiji. A on odgovara: još od antičkih vremena se dobro zna da je najbolje ono što je među krajnostima. Tako, sedeći na leđima iskrivljenog Aristotela, on i tako visok uspeva da dosegne i čvrsto drži zvezdu političke sreće.

Tako će biti sve dok se ne nađe neko ko je u stanju da mu vešto stane na crtu ili dok narodu ne presedne. To će se desiti i da opozicija bude ovako slaba. Ciklus vlasti se u nekom trenutku neminovno završi i onda razlozi zbog kojih je neko slavljen postanu osnovi da ga narod odbaci. Vučić to ne može da izbegne, samo je pitanje kada će se dogoditi. Pre sa ozbiljnom opozicijom. Kasnije sa neozbiljnom ali i u njoj će isfrustrirani ljudi iluzorno početi da vide nešto mnogo bolje od realnog kada im sadašnji vođa dosadi. Ali sve to nije centralno mesto ovog teksta. Ne treba da bude ni najvažnije u srpskoj politici posmatranoj sa patriotskog stanovišta. Ono što je bitno to je kako da se nešto uradi za srpsku stvar već danas i u slučaju da Vučić pobedi na predsedničkim izborima. Isto važi i ako posle njega na vlast dođe neko ko nije ništa manji oportunista od njega.

Važno je kakva se vodi politika a ne ko je vodi. Vučić je pun mana ali ne znači da neće biti bolji ni njegovi naslednici. To moramo da shvatimo i sa tih pozicija ofanzivno delujemo da se promeni dominantni politički diskurs. Politička praksa je značajno definisana društvenom klimom. Kada političari pogrešno rade krivica je i do nas. Građani Srbije patriotske orijentacije, preko svojih nevladinih organizacija, pojedinaca koji su odgovorni a nalaze se ma u kojoj partiji, retkih ali postojećih slobodnih medija – moraju da počnu da nameću teme – Vučiću, onima koji su mu sparing partneri ili pravi konkurenti i mogući naslednici, onima koji tek ulaze u velike političke ringišpile i možda postanu kolovođe.

Da Vas podsetimo:  Srbi ubeđeni da na Zapadu sve valja, a kod nas ništa ne valja!

Srpska agenda za predsedničke kandidate

Prave teme moraju da se otvaraju, bučno guraju, uporno pominju i tako dovode u središte političkih procesa. Onda će i one opozicione partije koje se prave naivne a obraćaju se nacionalnom biračkom telu, morati da ih unekoliko prihvate. Korigovaće se i politika onih koji su daleko od patriotizma. Građani će to očekivati. Te teme zavise od okolnosti do okolnosti, menjaju se sa vremenom, ali neke konstante se prepoznaju. Postoje već godinama neka pitanja koja treba na pravi način plasirati ali se to propušta ili se ne pokazuje doslednost i istančanost u njihovom isticanju.

Predstojeći predsednički izbori, preciznije kampanja koja će im prethoditi, prilika je da se startuje sa takvim pristupom. Vučić će biti u njihovom središtu i sada mu treba uručiti užareno kamenje koje nastoji da ignoriše, a kada se sa njim suoči pred očima javnosti neće moći da ne uradi nešto korisno za srpske interese. Ako postupi drugačije platiće odmah ceh svog manipulativnog nacionalnog defetizma. Pored toga kada plamteće kamenje, permanentno dodatno grejano od javnosti, budu pušteno u opticaj političari će ga lukavo dobacivati međusobno i tako isforsirano generisati povoljniju nacionalnu klimu u političkom životu Srbije. Ako sutra Vučić bude meta navedenog arsenala, prekosutra će nečim od toga on gađati konkurente. Ne zato što će mu proraditi savest već da bi im naudio, ali i to je sjajno za rasprostiranje korisnih ideja.

Navešću nekoliko srpskih tema koje moraju da budu u prvom planu na predstojećim izborima. To su: (1) položaj srpskog naroda u Crnoj Gori i nerazumna saradnja Beograda sa tamošnjim autoritarno-kriminalnim režimom; (2) upadljiva štetnost nastavka briselskog dijaloga shvaćenog kao kompenzacija za EU integracije; (3) ugroženost Republike Srpske i potkopavanje Dodika kao nepokornog Beogradu i zapadu; (4) uloga političko-kriminalnog balkanskog kartela u privredi i politici Srbije; (5) prikrivene postojeće NATO integracije Srbije; (6) sa HDZ dogovoreno sterilno prepucavanje Vučića i Vulina sa Zagrebom tako da Srbi u Hrvatskoj od toga nemaju nikakvu korist dok ona pripada populistima koje pumpaju patriotski rejting; (7) izbegavanje da se otvori pitanje položaja Srba u Albaniji kojima je zabranjeno da nose srpska imena.

Vučićevi kobni kompromisi

Vučić ima dobre odnose sa crnogorskim diktatorom (koji je to i kada nije premijer) Milom Đukanovićem. Među njima postoji neka specifična veza. Da li je to finansiranje Beograda na vodi kao što ima indicija ili nešto drugo nije jasno ali nešto veliko postoji. Kada se radi o pregovorima u Briselu, Vučić je njih otpočeo i nastavio da vodi na osnovu dogovora sa kraja 2011. sa Nemcima. To mu je bila ulaznica u vlast a sada je stub odnosa sa Angelom Merkel koju smatra svojom evropskom zaštitnicom. Produžio je da radi sve što i DS prema instrukcijama nemačkog plana normalizacije odnosa između „Kosova“ i Srbije na međudržavnim osnovama. Uveren sam da se nada da neće morati da ide do kraja ali ako je njegova vlast u pitanju ići će. Kosovo za vlast.

Prema Republici Srpskoj se odnosi ambivalentno. Podržava je ali čim oseti da je opasno povlači se i tako rizikuje da ostavi Dodika samog u minskom polju iskušenja. Možda prema njemu ima i lični antagonizam jer mu deluje suviše popularno u Srbiji. To Vučić ne voli. U toj igri zanemaruje da RS sa opozicijom koja je pod kontrolom zapada i pristaje na centralizaciju BiH ne bi bila u stanju da se očuva. Izostanak podrške Dodiku predstavlja trasiranje puta za nestanak RS. Vučiću sigurno to ne bi bila povoljna opcija ali ako je njegov opstanak u pitanju žrtvovao bi i RS. Srpska za vlast.

Prema balkanskom kriminalnom kartelu, od Stanka Subotića, Vladimira Popovića do nekadašnjih funkcionera državne bezbednosti, Vučić se ponaša kooperativno. Ne pada mu na pamet da pokuša da se izbori sa monstrumom koji Srbiju već decenijama davi već da sa njim napravi neki posao. Sa nekim delom aktivno, sa nekim po receptu ne diram vas, ne dirajte me. U normalnoj državi problem bi bio i da je taj kartel samo socijalni, pravni i ekonomski teret Srbije. Kod nas je katastrofalno pošto je mnogo više od toga. Neki njegovi delovi su u savezu sa režimom Đukanovića u Crnoj Gori i sa drugim srpskim arhineprijateljima kao što je Hašim Tači. Tako zbog poslovnih veza sa jugomafijaškim kartelom Vučić izbegava da brani interese srpske nacije. Srpski narod i pravni poredak za vlast.

Da Vas podsetimo:  Zašto protesti nisu ugrozili Vučićev režim

NATO je na redu. Beograd je napravio velike i asimetrične ustupke NATO. Napravio bi još veće ako bi bio pod velikim pritiskom ali ne bi Vučić uveo Srbiju u NATO. Svestan je da bi to bilo pogubno za njegov rejting. Patriotski krugovi ne smeju time da se zadovoljavaju. Moraju da teže dobijanju plusa a ne da su srećni zbog toga što je minus manji od mogućeg. Umesto da se samo kritikuje mora se preduzeti planska akcija nametanja konkretnih NATO tema i zahtevanja referenduma i mnogo ozbiljnijeg zakonodavnog obavezujućeg definisanja politike neutralnosti. Aktivne ne pasivne. I tako dalje, preko NATO teme do drugih koje su uvedene posle nje. Možemo da nastavimo sa pričom o odnosima sa Hrvatskom, Albanijom i drugim zemljama gde su Srbi diskriminisani. Međutim nećemo. Dovoljno je primera tema koje treba nametati. To je suština a ne dalja njihova razrada.

Paradigma uspeha kao kontrast inerciji poraza

Vučić je opasan u unutrašnjoj politici ali je slab u procenama međunarodnih odnosa. To niko ne koristi. Vučić je ozbiljan taktičar ali nije strateg (osim kada se radi o propagandi). Kao da to opozicija ne shvata. Vučić je gonič robova ali ima lenje i glupe robove koji se snalaze samo kada im detaljno kaže šta da radi. Čim bi se suočili sa dinamičnim pristupom od strane oponenata, bili bi u problemu. I on i njegovi pioni. Vučić ne bi mogao na sve da reaguje a oni bi tupo stajali i čekali naređenja koja bi tek selektivno pristizala. Retko na vreme a često uopšteno do sterilnosti. Zato je glomaznoj vlasti sa jednim mozgom važna tematska predvidljivost. Onda su dovoljne dugoročne direktive, što ne bi bilo moguće kada bi adekvatna inicijativa postojala i na drugim stranama.

Posle svega ovoga ispašće da pokušavam da dajem savete opoziciji. Nije tako. Za veliki deo nje mislim i da je gora od Vučića. On je oportunista bez obavezujućih ubeđenja a mnogi su tu ideološki nafilovani prozapadnjaci. Institucionalne partijske patriote su druga priča. Mnogi su tu oportunisti kao i Vučić samo nisu u situaciji da na velikoj tezgi trguju srpskim interesima. Rade to na maloj, igrajući ping pong sa režimom tako da izbegnu poteze koji bi ga naljutili. Zato se ne obraćam opoziciji već patriotskoj javnosti. Ona svima njima, i Vučiću i njegovoj vojsci poslušnika i opoziciji koja je bar površinski srpska, treba da nameće teme. Da ih bombarduje onim što čini srpsko stanovište. Za to imamo internet, peticije, otvorena pisma, dopise našim poslanicima, grafite, obraćanja partijama, neke medije i još mnogo toga. Vreme je da se pred skore izbore otvaraju čepovi na bocama u koje su sakriveni nacionalni duhovi, a oni kada izađu stvoriće atmosferu u kojoj će i oportunisti morati više da vode računa o srpskim temama.

Predlažem da počnemo: pre neki dan je od strane organa države Srbije besramno uhapšeno nekoliko njenih građana koje kriminalni režim Đukanovića lažno optužuje. Srbija ćuti, a morala bi glasno da viče i podseća da dobro zna da je pokušaj državnog udara na dan crnogorskih izbora montiran od strane podgoričkog diktatora i da je toksično što Beograd u tome nastavlja da učestvuje. Svaki dan do izbora takva pitanja trebalo postavljati Vučiću kao i druga od kojih je jedno zašto bilateralno i u evropskim koordinatama, ništa ne preduzima dok se negiraju osnovna ljudska prava Srba u Crnoj Gori. Ne bi to bilo gubljenje vremena i reči, kao i ako iz dana u dan budemo pitali da li će vlast odustati od instalacije šiptarske države na severu Kosova sada kada se posle slanja prištinskih specijalnih jedinica u Leposavić, što se nikada ranije nije desilo, pokazalo da je Briselski sporazum farsa. Lepo je što je Vučić pred svoju predsedničku kandidaturu odlučio da pošalje voz u Kosovsku Mitrovicu, ali loše bi bilo ako se pokaže da je to jednokratno pumpanje patriotskih mišića koje neće prerasti u ozbiljnu akciju.

Stojan Savić

www.fsksrb.ru

1 KOMENTAR

  1. o Bože kojeg izdajnika opet s neprijateljem Srba i Srbije posle eu, i američke podrške šiftarima poslušnik se sastao s Bajdenom. Eu ponovo gazi Srbiju i Srbe naš voz ne sme na Kosova do čisto srpskih sredina jer su one po Vučićevim prijateljima iz eu i amerike druga država albanaca na srpskoj zemlji. Vučićevi prijatelji iz eu puštaju Hardinaja, a Gotovinu, Markača, Čermaka, Orića i Tačija su proglasili herojima svojih naroda. Srbiju gaze gde god stignu bombarovali su nas al ima žao što nisu i pre: http://net.hr/danas/hrvatska/r… , Dok u toj istoj evropi u privremeno okupiranoj Republici Srpskoj Krajini, Srbi živi gore a vatrogasci ne žele slomiti par trulih dasaka da pomognu Srpkinji da je Hrvatica il bi pomogli il visili il bi ih uje linčovali ovako ništa: http://net.hr/danas/crna-kroni… , Bitno je da je eu plaćenik Vučić hitno asfaltiro ulicu rvatima u Tavankutu a nije ga briga što Srbi nemaju struje, vode, ni puteva u XXI veku u Krajini i ndh. I još besramno laže srpski narod s onom ludom Jelenom Milić a zna se da im je isti gazda kao i svim neprijateljima Srba i Srbije. Ali nije to najveći problem već srpski KUKAVIČLUK nezapamćen u svetu. Šta god da radiš srpskom narodu on ćuti, gazi nas eu, ameri, nemačka, vatikan ali i ndh i šiftari to je već dno dna. Jedino šta Srbi znaju braćo Rusi pomagajte a takove smo junačine. Bede jedne ajd u ćoše sad će žene da vas mlate jer ni nad njima vlasti nemate kukavice jedne kukavne i nije vas stid jer obraza nemate?

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime