Predlog rešenja nekih problema nauke u Srbiji

0
2252

Drugi nastavak: Kritika Strategije naučnog i tehnološkog razvoja Srbije od 2021. od 2025. godine (2)

Srbija vapi za zdravom pitkom vodom
  • Srpski naučnici i istraživači treba da rešavaju goruće probleme Srbije, a ne sveta, jer to od njih očekuju poreski obveznici. Primera radi, navodimo da poreski obveznici godinama izdvajaju velike pare, a niko im ne rešava problem zdrave vode za piće.
  • Logično i jedino ispravno je da svi razvojni programi Republike Srbije idu kroz Ministarstvo nauke. Da se ta sredstva iz ostalih ministarstava ne bi uludo trošila na različite privatne konsultantske kuće.
  • Ne postoji zemlja u svetu u kojoj zaposleni može od poslodavca da uzme koliko hoće para i da za te pare radi ono što hoće. Da se godinama bavi jednim istim projektom, bez ikakvih obaveza. A to se kod nas godinama radi kroz različite komisije i odbore, po sistemu „ja tebi – ti meni“.
  • Ministarstvo, odnosno poreski obveznici finansiraju istraživače u institutima da bi oni mogli da rade ko šta poželi, a da nemaju nikakve obaveze prema onima koji ih finansiraju.
  • Ponašanje SANU u vreme pandemije KOVID-19 pokazuje koliko je naša nauka odrođena i udaljena od Srbije. SANU ima 20 redovnih i četiri dopisna člana u Odeljenju medicinskih nauka, plus tri van radnog sastava i 19 inostranih članova. I niko od njih punih devet meseci nije se uključio u rešavanje ili pomoć pri rešavanju ovog problema.

Piše: Dr Branislav Simonović, naučni savetnik

EKSKLUZIVNO

Šta treba da sadrži Strategija

Strategija bi trebalo da sadrži kratak uvod, u kojem bi se naveli razlozi za donošenje Strategije i zakoni na osnovu kojih se donosi Strategija. Sledio bi kratak pregled sadašnjeg stanja, sa osvrtom na izvršenje postavljenih ciljeva iz prethodnih strategija, ali s pravim i analitičkim osvrtom.

Naravno, da se navedu i razlozi za njihovo neizvršenje. Ovaj deo bio bi kratak jer je pokazano da je stepen izvršenja prethodne Strategije bio oko 18 odsto.

U uvodnom delu treba da se navedu učesnici u ostvarivanju postavljenih planova i ciljeva (univerziteti i fakulteti, instituti, inovacioni centri, kao i broj istraživača u njima, s pregledom po zvanjima). Ostali statistički podaci (broj publikacija, po godinama i kategorijama, starosna i polna struktura istraživača…) treba da se daju u prilozima.

Kao što joj i ime kaže, Strategija nauke i tehnološkog razvoja Srbije mora da sadrži planove i programe razvoja koji su od interesa za Srbiju. Ona mora da sadrži strategije svih ministarstava.

Da srpski naučnici i istraživači rešavaju goruće probleme Srbije, a ne sveta, jer to od njih očekuju poreski obveznici. Primera radi, navodimo da poreski obveznici godinama izdvajaju velike pare, a niko im ne rešava problem zdrave vode za piće.

Strategija mora da obuhvati i sve planove i programe razvoja ostalih ministarstava (pre svega ministarstva odbrane, zdravlja, rudarstva i energetike, poljoprivrede, komunikacija, zaštite životne sredine, privrede i dr). A objedinjavanjem sveukupnih planova i programa razvoja Srbije, kroz Ministarstvo prosvete, nauke i tehnološkog razvoja, moraju da se objedine i novčana sredstva ostalih ministarstava planirana za realizaciju pomenutih planova i programa razvoja Srbije. Na taj način povećaće se sredstva namenjena nauci i istraživanju, bez dodatnog povećanja budžeta. Valjda je logično i jedino ispravno da svi razvojni programi Republike Srbije idu kroz Ministarstvo nauke. Da se ta sredstva ne bi uludo trošila na različite privatne konsultantske kuće.

Zašto je država osnovala institute?

Prvo pitanje na koje autori Strategije moraju da odgovore jeste: zašto je država Srbija osnovala institute i univerzitete, ako njihova znanja, stručnost i iskustva uopšte ne koristi?

Ako bi se sva sredstva koja sva ministarstva godišnje izdvajaju za različite „konsultantske usluge“, objedinila kroz Ministarstvo nauke, budžet Ministarstva za nauku bi se sigurno udvostručio. A Srbija bi kroz angažovanje naučne zajednice, dakle najvećeg dela pameti koju Srbija ima, dobila odgovore za rešavanje mnogih problema.Ta rešenja bila bi zasnovana na nauci, struci, svetskim znanjima i iskustvima u datoj oblasti i sigurno bi bilo mnogo manje promašaja. Ne bi se velike pare trošile ni u šta, posebno imajući na umu sadašnje plate naučnih radnika u Srbiji, svi ti planovi i programi razvoja uradili bi se za mnogo manje para, a sigurno kvalitetnije. Kao što se vidi, para za naučno-istraživački rad ima dovoljno i ne treba ih tražiti van postojećeg budžeta, već ih samo treba objediniti kroz Ministarstvo za nauku.

Bilo bi dobro kad bi neko iz Vlade, iz Agencije za sprečavanje korupcije ili iz Državne revizorske institucije sačinio analizu koliko je privatnih firmi, a koliko državnih instituta ili fakulteta imalo ugovore s ministarstvima za obavljanje različitih poslova. I da utvrde zašto je to tako. Da li je to zbog Zakona o javnim nabavkama. Ili zato što direktori instituta ne mogu da plaćaju kešom?

Ogroman državni novac se troši neracionalno i njime se ne rešavaju gorući problemi Srbije

U svakom slučaju, Vlada bi, uz pomoć Ministarstva nauke, morala da odgovori zašto je država osnovala institute. A šta Ministarstvo nauke, tj. Vlada Srbije, odnosno poreski obveznici dobijaju za te silne pare koje izdvajaju? To da neki Pera Perić ili Jela Jelić mogu da ubeleže još koju referencu u svoj Si-Vi? I da u godišnjem izveštaju Ministarstvo može da ubeleži da je objavljeno toliko i toliko radova u međunarodnim časopisima? Sve to je ipak premalo, kad se ima na umu koliko se para godišnje izdvaja za nauku.

Moguća rešenja nekih problema nauke u Srbiji
  1. Treba doneti novu i drugačiju Strategiju nauke i tehnološkog razvoja Republike SRBIJE za period 2021-2025. godine. Prethodne strategije uopšte nisu bile strategija razvoja nauke i tehnološkog razvoja SRBIJE. To se, uostalom, vidi iz toga da je iz prethodne Strategije, kako su autori Strategije naveli, ostvareno samo 17,64 odsto planiranog.
  2. U novoj Strategiji nauke i tehnološkog razvoja Srbije mora da se vodi računa da to bude stvarno strategija nauke i tehnološkog razvoja, a pre i iznad svega to mora da bude strategija SRBIJE.
  3. Nova Strategija nauke i tehnološkog razvoja Republike SRBIJE mora da obuhvati planove i programe razvoja svih ministarstava koji su od interesa za Srbiju. To je najmanje što Ministarstvo mora da učini za poreske obveznike Srbije, koji s pravom očekuju da se, za pare koje izdvajaju, rešavaju gorući problemi SRBIJE, a ne sveta.

Kako može Ministarstvo da objasni poreskim obveznicima zašto im godinama niko ne rešava problem zdrave vode za piće? Dakle, Strategija mora da obuhvati sve planove i programe razvoja ostalih ministarstava, pre svega ministarstva odbrane, zdravlja, rudarstva i energetike, poljoprivrede, komunikacija, zaštite životne sredine, privrede i dr.

Svi planovi, projekti i novac na jednom mestu

Unošenjem sveukupnih planova i programa razvoja Srbije u novu Strategiju, moraju da se objedine i novčana sredstva ostalih ministarstava planirana za realizaciju pomenutih planova i programa razvoja Srbije. Na taj način značajno će se uvećati budžet Ministarstva nauke (verovatno će se udvostručiti). Sada ta planirana sredstva svako ministarstvo troši za plaćanje raznih konsultantskih kuća koje niti znaju, niti bilo šta korisno urade za vrlo velike pare.

Da Vas podsetimo:  Došao u Srbiji da primi pravoslavnu veru

Srbija bi kroz angažovanje naučne zajednice, dakle najvećeg dela pameti koju Srbija ima, dobila odgovore za rešavanje mnogih problema.Ta rešenja bila bi zasnovana na nauci, struci, svetskim znanjima i iskustvima u datoj oblasti i sigurno bi bilo mnogo manje promašaja.

  1. A pošto to treba da bude Strategija nauke i tehnološkog razvoja Republike SRBIJE, nju treba da čine dve celine. Prva mora da obuhvati oblasti i teme koje su od strateškog značaja za razvoj Srbije: odbrana, energetika, poljoprivreda i hrana, zdravlje, informacione i komunikacione tehnologije, održivi razvoj i zaštita životne sredine. Ove teme bi se finansirale sa oko 70 odsto ukupnog budžeta za nauku. Valjda ne treba da se posebno obrazlaže zašto su navedene oblasti od strateškog značaja za Srbiju. A Srbija ima prirodne i ljudske preduslove za razvoj u tim oblastima. Odbrana je neophodna za očuvanje države i naroda u sadašnjim granicama. Zdravlje je preduslov za opstanak naroda, kao i poljoprivreda i hrana, a tome doprinose i zdrava životna sredina. Održivi razvoj u svim oblastima treba da doprinese boljem iskorišćavanju (prirodnih) sirovina i energetskoj efikasnosti uz očuvanje životne sredine. Informacione i komunikacione tehnologije su neophodni preduslovi za svako savremeno društvo.
Treba finansirati oblasti od interesa za Srbiju, u kojima Srbija ima kvalifikovane naučnike

Druga celina treba da obuhvati teme i oblasti osnovnih istraživanja i ona bi se finansirala sa oko 30 odsto ukupnih sredstava budžeta za nauku. (Možda će nekome da izgleda da se ovakvim predlogom predviđa malo para za osnovna istraživanja. Ako se ima na umu da ovaj predlog podrazumeva da se i pare ostalih ministarstava predviđene za razvoj pridružuju Ministarstvu za nauku, pa će sredstva za nauku biti dva puta veća. Jasno je da bi sredstva za osnovna istraživanja bila na nivou dosadašnjih ili čak i nešto veća.) Pri određivanju tema za osnovna istraživanja opet treba da se vodi računa da se finansiraju oblasti od interesa za Srbiju i u kojima Srbija ima kvalifikovane naučnike. Ova druga celina treba da se uradi tako da ona bude i veza srpske nauke sa evropskom i svetskom naukom. Ovakva celina trebalo bi da bude i dobra priprema naučnika iz Srbije za evropske projekte.

Svaka država određuje koga će da zaposli, šta će zaposleni da radi i koliko će da ga plaća
  1. Na taj način približili bismo se onome što se radi u uređenim zemljama. Tamo poslodavac (u našem slučaju država, kroz resorno ministarstvo) uvek određuje koga će da zaposli, šta će taj zaposleni da radi i koliko će da ga plaća za dobro urađeni posao. Ne postoji zemlja u svetu u kojoj zaposleni može od poslodavca da uzme koliko hoće para i da za te pare radi ono što hoće. Da se godinama bavi jednim istim projektom, bez ikakvih obaveza. A to se kod nas godinama radi kroz različite komisije i odbore, po sistemu „ja tebi – ti meni“.

U jednoj od prethodnih Strategija dat je i uverljiv prikaz takvog našeg stanja: „Strani gosti sa prestižnih katedri se često iznenade kad konstatuju da neke do njihovih srpskih kolega mogu godinama, ponekad decenijama, da se posvete iskljičivo teoretskom radu, bez ikakve obaveze primene rezultata ili pak nastave.“

SANU „snom mrtvijem spava“

Najbolji primer takvog našeg stanja mogao je da se vidi iz ponašanja SANU u vreme pandemije KOVID-19. Tu se vidi koliko je naša nauka odrođena i udaljena od Srbije. SANU ima 20 redovnih i četiri dopisna člana u Odeljenju medicinskih nauka, plus tri van radnog sastava i 19 inostranih. 

Da li se ovako ponaša SANU? (karikatura: Tošo Borković)

I niko od njih punih devet meseci nije se uključio u rešavanje ili pomoć pri rešavanju ovog problema. A zamislite kakav bi to konzilijum od 43 lekara različitih specijalnosti bio. Reklo bi se da nema te bolesti za koju ovakav konzilijum ne bi postavo pravu dijagnozu i propisao najbolju terapiju. Reč je o tzv. sistemskoj bolesti koja napada mnoge organe u organizmu, pa bi ovakav mešoviti konzilijum bio najpogodniji. Ali, od svega toga nije bilo ništa. Ovde treba da se pomene, osim naučne i druga strana ovog problema. Reč je o moralnoj strani problema. Očigledno je da su mnogi bili u dilemi da li se pružanjem pomoći pri rešavanju ovog problema pomaže vlasti ili narodu. Tek posle opomene u dnevnoj štampi, SANU je na svoju internet stranu počela da stavlja neke tekstove o KOVID-19, a dosetili su se i da su, kao članica Međunarodnog udruženja akademija (IAP – Interacademy partnership) imali obavezu da daju savete i preporuke vladi i lokalnim organima vlasti, da vrše istraživanja i modelovanja…

Nerazumno i promašeno finansiranje instituta

Dobro je što je država počela da finansira institute i institucionalno. Ali, pitanje koje se nameće: zašto država institucionalno finansira institute? Zato što ih je država osnovala? Poznato je da onaj koji plaća muziku, taj i naručuje pesme, odnosno odlučuje o tome koje će pesme da se sviraju i pevaju. A u slučaju instituta, Ministarstvo, odnosno poreski obveznici finansiraju istraživače u institutima da bi oni mogli da rade ko šta poželi, a da nemaju nikakve obaveze prema onima koji ih finansiraju.

Ministarstvo bi moralo da donese Strategiju nauke i tehnološkog razvoja SRBIJE, onako kako treba da izgleda prava Strategija, o čemu je napred pisano i da uzme u obzir planove i programe razvoja ostalih ministarstava, da bi se pozabavilo rešavanjem problema koji postoje u različitim oblastima, a čije je rešavanje planirano.

Bez valjane strategije nema razvoja nauke, ni države ni boljeg života za građane države

Prva celina, sadržana u novoj Strategiji, trebalo bi da sadrži ključnu tematsku oblast „Proučavanje prirodnog bogatstva i materijalnog i duhovnog nasleđa Srbije“.

To je, svakako strateška oblast za Srbiju, bar bi to svakako morala da bude. Kroz projekte iz ove tematske oblasti mogao bi da se sprovede i novi način finansiranja instituta. To bi trebalo da bude najšira tematska oblast, koja bi uključila naučnike veoma različitih profila i koja bi trebalo da omogući da se na pravi način prouči, predstavi i iskoristi prirodno bogatstvo i materijalno i duhovno nasleđe kojim raspolaže Srbija. I ovde bi trebalo da se očekuju rezultati koji bi odmah mogli da se primene, što bi omogućilo uključivanje velikog broja mogućih korisnika rezultata ovih istraživanja, ravnomerniji regionalni razvoj i pripremu za uključivanje u evropski program „Horizon”.

Rezultati ovih itraživanja treba da pomognu drugim ministarstvima pri pravljenju programa za očuvanje i razumno korišćenje prirodnog i nacionalnog bogatstva.

Da naučnici i istraživači rade u interesu države, a ne samo za lične interese

Ovako postavljena tematska oblast treba da obuhvati proučavanje prirodnih bogatstava Srbije: rudno bogastvo, posebno mogućnosti iskorišćavanja nekih elemenata kojih ima u Srbiji, a koriste se u savremenim materijalima (litijum, germanijum, silicijum, retki elementi, rodijum, na primer), flora i fauna Srbije, posebno lekovito i začinsko bilje, šumski plodovi u Srbiji i mogućnosti za korišćenje lekovitog bilja u medicini i farmaciji, korišćenje nekih autohtonih biljnih i životinjskih vrsta za dobijanje novih sorti i rasa, zatim neke posebnosti Srbije: šljiva, malina, dunja, futoški kupus, mangulica, domaće rase ovaca, konja, goveda i sl; banje u Srbiji, pećine, nacionalni parkovi i dr.

Da Vas podsetimo:  „Oluja“ Sredstvo kojim je rešeno srpsko pitanje u Hrvatskoj

Ova tematska oblast, takođe, treba da obuhvati i proučavanje duhovnog i materijalnog nacionalnog nasleđa: srpski jezik i narodno stvaralaštvo, naučna, filozofska i sociološka misao na ovim prostorima, muzičko nasleđe, slikarstvo i vajarstvo, arhitektura, arheološka nalazišta, istorija, etnologija, demografija, religija, karakterologija, folklor, selo, kultura, i dr. O svemu tome mogla bi da izdaju kapitalna dela iz naše duhovne i materijalne istorije.

Jedan od projekata (tema) istraživanja trebalo bi da bude proučavanje promena nastalih u psihologiji i navikama ljudi u poslednjih dvadesetak godina. Sankcije, ratovi, bombardovanje, tzv. tranzicija i opšta propast zemlje, ostavili su velike tragove i izazvale mnoge negativne posledice kod ljudi. Otuda i izreka „Ko ne poludi u ovoj zemlji, taj nije normalan“.

Čime bi trebalo da se bavi srpski naučni mozgovi: milionske investicije u razvoj veštačke inteligencije

Da ne navodim ovde i moguće teme istraživanja u humanističkim naukama. To će bolje od mene da urade ljudi koji se bave humanističkim naukama.

Predložena tematska oblast treba da omogući da se naprave projekti u kojima će se izučavati sve ono što je posebnost Srbije i njenih naroda, kako kroz prošlost, tako i kroz sadašnjost, a za budućnost. Ovakva tematska oblast učiniće Strategiju srpskom, tj. izučavaće se teme bitne za identitet naroda sa ovih prostora, a dobiće se i rezultati o prirodnom blagu kojim raspolažemo i načinima za njegovo najbolje korišćenje. Rezultati samo jednog projekta iz ove tematske oblasti, recimo nove sorte malina za gajenje na većim ili na manjim nadmorskim visinama od sadašnjih mogu mnogo da znači za Srbiju.

Instituti da delaju praktično i konkretno

Ovako postavljena tematska oblast ujedno je i dobra prilika da Ministarstvo institucionalno finansira institute. Instituti bi, prema oblasti kojom/kojima se bave dobili višegodišnje (na pet ili na 10 godina) projekte koji bi obuhvatili veoma široke oblasti proučavanja i istraživanja, sa jasno definisanim krajnjim cilje(evi)m(a) istraživanja. Instituti koji rade takve projekte bili bi u obavezi da budu stalni stručni i naučni savetnici i nadzor pri primeni rezultata takvih projek(a)ta.

Ogroman značaj i vrednost projekta termalnih voda

Navodim samo jedan primer takvog projekta koji pokazuje kako se mi olako odričemo nečega što nam je priroda dala i krajnje se nemarno odnosimo prema prirodnim bogatstvima. Ministarstvo nauke, budući da okuplja i finansira skoro svu „pamet“ Srbije, trebalo bi da, i ovom Strategijom, ukaže na, recimo, velike mogućnosti za iskorišćavanje termomineralnih izvora u Srbiji, kao i na velike štete koje Srbija trpi njihovim neiskorišćavanjem.

Takav projekat mogao bi da okupi naučne radnike veoma različitih profila: od hidrogeologa (rezerve termalnih voda, povezanost s podzemnim vodama, tokovi podzemnih voda i sl), hemičara i fizikohemičara (hemijske i fizičkohemijske analize vode), termičara (iskorišćavanje termalnih voda za grejanje, za staklenike i plastenike i sl).

Zatim arhitekte (projektovanje svih obekata za banjsko lečilište i turizam, građevince (izgradnja svih objekata i projektovanje infrastrukture i sl), balneologe (moguća namena termomineralnih voda), lekara (različitih specijalnosti u zavisnosti od lekovitosti vode), agronoma (uzgajanje različitih poljoprivrednih kultura, cveća i sl), turistički sadržaji, projektante različitih profila, ekonomiste (tehno-ekonomska analiza, ekonomičnost ulaganja, potrebna sredstva i sl).

Da li neko iz Ministarstva ili od tvoraca Strategije zna da se u Srbiji u 21. veku koristi samo 3-4 odsto banjskog bogatstva kojim Srbija raspolaže?

I da u Srbiji ima preko 300 termomineralnih izvorišta, a da se svake sekunde ispušta u vodotokove preko 1.500 litara, odnosno gošišnje oko 50 miliona kubnih metara termomineralne vode. Da li je neko seo i izračunao koliko je električne energije potrebno da bi se 50 miliona kubnih metara vode zagrejalo do 65 stepeni Celzijusovih?

Uverio bi se da Srbija nema toliko instalisane snage da svu tu vodu zagreje. Da je dosadašnjim strategijama samo to urađeno, bila bi to ušteda za Srbiju koja mnogostruko prevazilazi ukupna izdvajanja za nauku i istraživanja. Da je planirano rešavanje samo dela ovog problema, onda bi celokupna izdvajanja za nauku mogla da se finansiraju samo do učinjenih ušteda.

I kako bi ministru bilo lako da, na sednici Vlade, obrazloži predlog Strategije ili ovakve tematske oblasti i traži njihovo usvajanje. Mogao bi da kaže da je napravljen predlog Strategije naučnog i tehnološkog razvoja Srbije ili tematskih oblasti za narednih pet godina.

Da bi se to ostvarilo treba da se u narednih pet godina uloži oko 500 miliona evra (po oko 100 miliona evra godišnje). Samo projekti iz jednog dela Strategije doneće Srbiji najmanje dve milijarde evra rešavanjem problema korišćenja termomineralnih voda u Srbiji. Da ne pominjemo ovde i zapošljavanje u novootvorenim banjama i na drugim mestima korišćenja termomineralnih voda.

Kako do dovoljno pitke vode u Srbiji

Drugi primer, koji ne treba posebno obrazlagati, jeste rešavanje problema vode za piće u Srbiji. U Srbiji je u 41,3 odsto vodovoda voda za piće hemijski ili bakteriološki neispravna. Šta to znači za zdravlje polovine stanovništva Srbije i koliki su troškovi kao posledica nerešavanja ovog problema, ne treba ni pominjati. Problemi s vodom za piće, posebno u Vojvodini, često su mnogo složeniji i ne mogu da se reše postojećim komercijalnim rešenjima. Neophodno je uključivanje nauke i struke. Primer Zrenjanina dovoljno je ubedljiv.

Treći primer bilo je angažovanje neke nevladine organizacije da napravi program seksualnog obrazovanja dece (predškolskog i školskog uzrasta). Rezultat toga jesu nestručno i nakaradno sačinjeni priručnici koje je Ministarstvo odbacilo, tek pošto su u javnosti izrečene oštre primedbe. Ali, za to su potrošene velike pare, što od Ministarstva, što od donacija. I posle toliko izgubljenog vremena i potrošenih para, Ministarstvo je angažovalo naše naučnike iz nekih instituta i sa Univerziteta da urade takve priručnike.

::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::
Za program IDEJE novih 24 miliona evra
Srpska nauka sa ovim novcima stiže do neslućenih visina

Javni poziv Fonda za nauku za podnošenje predloga naučnoistraživačkih projekata u okviru Programa IDEJE zvanično je zatvoren pre nekoliko dana.

Na ovaj Program istraživači su konkurisali sa ukupno 915 predloga projekata. Program IDEJE je do sada najveći program Fonda za nauku sa ukupnim  budžetom od 24 miliona evra.

Srpska nauka sa ovolikim novcima možda će uspeti da otkriva i objašnjava tajne svemira, ali i ljudske duše

U okviru 915 istraživačkih timova prijavljeno je ukupno čak 9. 096 istraživača. Početak realizacije projekata se očekuje u septembru ove godine, a odobreni projekti će se realizovati u periodu do tri godine.

::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::

Zar to nije moglo odmah da uradi, a ne posle takvog neuspelog pokušaja i promašaja s nevladinim organizacijama?

Druga mogućnost za institucionalno finansiranje instituta jeste uvođenje Projekata prema potrebi (ili ad hoc projekata). Time bi se stvorila mogućnost da se naknadno definišu teme koje bi se obrađivale kroz projekte. Mogli bi to da budu i veoma sažeti projekti, različitog vremena trajanja, koji bi obuhvatili neki problem koji se pojavi ili koji, zbog dugogodišnjeg odlaganja rešavanja, postane problem koji hitno mora da se reši (na primer, problem vodovoda u Užicu, poplave, suzbijanje droga kod mladih, bolest neke biljne kulture ili bolest neke životinjske vrste koja se pojavi, epidemijakoja izbije i dr). To bi mogli da budu kratkoročni projekti u kojima bi se rešavali nastali problemi koji nisu mogli da se predvide.

Da Vas podsetimo:  Ko čini elitu u Srbiji i gde je ona na svetskoj lestvici odlučivanja?

Ali, to bi mogli da budu i projekti različitog vremena trajanja (od nedelju do nekoliko meseci, pa i do nekoliko godina) u kojima bi se proučavali i rešavali neki od problema sa kojima se Srbija suočava duže vreme, u koje treba uključiti različite nauke i struke (psihologija, sociologija, pravo, ekonomija, demografija, filozofija, arhitektura i urbanizam i dr).

Ovakvi dugoročni projekti mogli bi da se ostvaruju i kroz institucionalno finansiranje instituta.

Treća mogućnost jeste stvaranje banke gena svih biljnih i životinjskih vrsta na prostoru Srbije. To jeste posao od izuzetnog nacionalnog značaja koji bi morao da se ostvari kroz Ministarstvo nauke.

Ne bude li projekata i jasnih strategija život u Srbiji  ostaće u iluzijama, snovima, nadama

Četvrta mogućnost jeste otvaranje tzv. referentnih nacionalnih laboratorija za ispitivanja i određivanja različitih parametara i osobina. I ovo bi bio posao koji bi se ostvario kroz tzv. institucionalno finansiranje instituta. Mnogi instituti u svom istraživačkom radu, zbog prirode posla, koriste različite metode analiza. A trebalo bi da svaki institut dobije projekat stvaranja referentne laboratorije za parametre (osobine) iz svoje oblasti delatnosti. Akreditacija instituta za određena ispitivanja i analize jeste veoma skup posao u današnjim uslovima poslovanja. Neki instituti, koji su imali akreditaciju odustali su od nje jer ne mogu da podnesu troškove održavanja akreditacije.

Šta ministarstvo treba da uradi, a ne radi

Ministarstvo bi moralo da napravi spisak instituta i metoda kojima oni raspolažu ili mogu da ih postave u relativno kratkom vremenu, pa da, kroz institucionalno finansiranje instituta, poveri institutima stvaranje akreditovanih laboratorija i da snosi sve troškove uvođenja i održavanja akreditacije.

Ovo bi bio veliki doprinos za Srbiju jer bi ostvarenjem tog projekta Srbija dobila mogućnost da se sve analize rade u zemlji, a ne u inostranstvu. Osim toga, stvorila bi se mogućnost da se ispravi mnogo lažnih podataka i izveštaja o stanju životne sredine u Srbiji koji su nastali kao posledica primenjivanja Zakona o javnim nabavkama. Budući da je najniža cena kod gotovo svih naručilaca analiza (vode, vazduha, zemljišta) jedini kriterijum za dodeljivanje posla, najveći broj tih izvešataja je napravljen bez izrada analiza (na primer, za 1,5 dinar ne može da se odredi sadržaj gvožđa ili arsena u vodi, koliko je nuđeno i prihvaćeno na jednom tenderu), pa je reč, uglavnom, o lažnim podacima.

Za napred navedene projekte, koje bi Ministarstvo finansiralo, moglo bi da se uvede plaćanje po bruto istraživač-mesecu (u bruto cenu istraživač meseca, pored plate istraživača, ulaze materijalni i režijski troškovi, porezi o doprinosi). Na taj način bi instituti bili izjednačeni s fakultetima i mogli bi, kroz realizaciju projekata od značaja za Srbiju, da ostvare i institucionalno i projektno finansiranje.

Opasnosti od globalizacije

Prethodna Strategija plod je globalnih uticaja, kroz donaciju Svetske banke. Zbog toga u takvoj Strategiji nije bilo ničega što je posebnost Srbije, nauke u Srbiji, niti tematskih oblasti od značaja za Srbiju. Zato je i cilj u toj Strategiji bio tako uopšteno postavljen „stvaranje novih znanja, razvoj novih tehnologija i unapređenje postojećih tehnologija, rešavanje složenih društvenih i ekonomskih problema i definisanje privredne specijalizacije zemlje.“ Zbog toga je neophodna, u najmanju ruku, određena rezerva i sumnja u dobre namere donatora.

U toj globalizaciji, u svetskoj podeli rada, nama su pripale „ruke“.

Zato i vučemo za rukav svakog belosvetskog Kurtu i Murtu, dajemo mu silne pare, ne bi li uposlio naše „ruke“. A visoko školovane ljude, za uzvrat, oteramo napolje. Ponosimo se time koliko je stranog kapitala ušlo u našu zemlju i uposlilo naše „ruke“, a ne shvatamo (ili bar nećemo to da kažemo) da će ti isti strani investitori da iznesu iz zemlje višestruko više.

Ne uključimo li u projekte i programe razvoja srpske mozgove, preostaje da beznadežno sedimo i čekamo da drugi misle za nas, a mi Srbi bićemo samo radna snaga “ruke”…

Nekad smo u ovoj istoj zemlji, u vreme kad, po današnjim tumačima, ništa nije valjalo, proizvodili gotovo sve šta nam je bilo potrebno, čak i avione. Izvozili smo mnogo toga u najrazvijenije zemlje sveta, gradili smo po celom svetu. Danas, kad je sve dobro i kako treba, ne možemo da dostignemo ni 1989. godinu. I molimo po svetu da nam daju polovne avione, ne bi li smo se približili toj 1989. godini. Kao loši naslednici, rasprodali smo budzašto svu dedovinu i očevinu, samo zarad neke provizije koju su pojedinci-prodavci iz vlasti uzeli za sebe.

Poučne i proročke reči nobelovca Hajzenberga

Zanimljivo je da se ovde navedu reči čuvenog fizičara Vernera Hajzenberga, izrečene još daleke 1945. godine (V. Hajzenberg, Fizika i metafizika): „Naučno-tehnički napredak imaće bez sumnje za posledicu da će se nezavisne političke jedinice na Zemlji stalno proširivati, a njihov broj stalno smanjivati; da će se, naposletku, težiti centralnom uređenju odnosa, od kojeg se možemo samo nadati da će ostaviti još dovoljno slobode za pojedinca i za pojedini narod. Razvoj u ovom pravcu izgleda mi potpuno neizbežan i pitanje je samo da li će se na putu do konačno sređenog stanja dogoditi još mnoge katastrofe…

Velika sila koja svoj uticaj nameće sasvim oprezno, koja po pravilu primenjuje samo privredna i kulturno-politička sredstva, a ne daje utisak da grubim nasiljem želi da se meša u unutrašnji život dotičnih naroda, takva si sila neće se tom prekoru izlagati ni približno onoliko koliko neka druga koja se služi nasiljem. Strukture poretka na području uticaja neke velike sile koja upotrebljava samo sredstva kakva se mogu braniti ponajpre će biti priznate kao uzori za strukture budućem jedinstvenom svetskom poretku.“

Verner Hajzenberg je prevideo  pre 80 godina opasnosti od novog svetskog poretka

Ovim mislima i rečima Hajzenberg je još daleke 1945. godine predvideo ono što danas nazivamo globalizmom.

Da bi se to izbeglo, trebalo bi da se poveća uticaj ljudi, koji doprinose naučnom i tehničkom napretku zajednice, na javni život. „Naravno, ne možemo pretpostaviti da bi fizičari i tehničari donosili važne političke odluke bolje od političara. Oni su u svom naučnom radu naučili da misle objektivno, stvarno i, što je najvažnije, u velikim povezanostima. Neka, dakle, u posao političara unesu konstruktivan element logične tačnosti, dalekovidosti i stvarne nepotkupljivosti, koji bi tome poslu mogao koristiti.“ Dobro je imati uvek na umu ovu preporuku Hajzenberga.

Prvi deo: Nema ništa od unapređenja kvaliteta života građana Srbije

Izvor: Između sna i jave

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime