Predsednički izbori u Srbiji

Odbrojavanje je počelo

4
2018

Predizborna predsednička kampanja u Srbiji zvanično još nije ni počela, međutim, unutar-politička scena u zemlji počinje munjevito da se zagrejava. Izgleda da će predstojeća bitka – čiji prvi krug orjentaciono može da se održi već 9. aprila – postati najbučnija, najskandaloznija i najnepredvidljivija u istoriji zemlje, po pitanju ne samo rezultata, nego i tih argumenata koje pokušavaju da iskoriste u svojim interesima kandidati.

www.pravda.rs - cseselj-toma-vucic-jeremic-pravda_a7062eaf43-700x525
Šešelj, Nikolić, Vučić, Jeremić /Foto: www.pravda.rs

Najspokojnije se drži aktuelni predsednik Srbije Tomislav Nikolić. Ustav zemlje mu omogućava da se kandiduje za još jedan petogodišnji mandat, no, izgleda da ovaj put njegova figura ne mora biti ujedinjujuća i stabilizujuća. Uzrok nije toliko u samom Nikoliću – koji je za vreme svog mandata ne baš neuspešno pokušavao da sprovede izbalansiranu politiku (pre svega u spoljnopolitičkoj oblasti), koliko u neobuzdanim političkim ambicijama njegovih mogućih glavnih oponenata – aktuelnog premijera Aleksandra Vučića i eks-ministra inostranih poslova i bivšeg predsednika Generalne skupštine OUN Vuka Jeremića. I ako se Vučić za sada uzdržava od konkretnih izjava po pitanju svog učešća na predstojećim predsedničkim izborima, to je Jeremić već nagovestio svoju spremnost da se probije u drugi krug i tamo pobedi Vučića,koji za njega simboliše takvu Srbiju gde je “zdravstveno osiguranje postalo raskoš, obrazovanje – teret, a kultura – taoc primitivizma“. [www.politika.rs/scc/clanak/372111/Vuk-Jeremic-usao-u-predsednicku-trku]

Ako uzmemo u obzir da na izborima nameravaju da učestvuju i tako harizmatične i ambiciozne figure kao što je lider Srpske radikalne stranke Vojislav Šešelj i šef spoljno političkog resora, socijalista Ivica Dačić – srpskim biračima sigurno neće biti dosadno.

Međutim, upravo duel Vučić – Jeremić može biti veoma indikativan ako imamo u vidu situaciju u kojoj se našla Srbija posle višegodišnje vladavine koalicije Srpske napredne stranke i socijalista. Oba političara su telo od tela i krv od krvi proevropske orijentacije, koju je zvanični Beograd izabrao za glavni spoljno-politički prioritet. Zbog čega su oni danas spremni da zauzmu mesto na različitim stranama barikada­? Odgovor je jednostavan. Aleksandar Vučić personifikuje poziciju onih snaga koje insistiraju na nastavljanju ukazanog kursa, ne obazirući se ni na kakve probleme, pa čak ni na krizu u samoj EU i promene na američkom političkom Olimpu. A Vuk Jeremić je – personifikacija te krize u koju su teoretičari i praktičari tog kursa uvukli Srbiju, a što je najvažnije, i njega lično.

Da Vas podsetimo:  Uvedite nove poreze i akcize na rijaliti, novobogataše, banke i divlju gradnju

O tome da ključni prioriteti aktuelnog premijera neće pretrpeti promene, svedoče i pregovori održani ove nedelje sa premijerom Grčke Aleksisom Ciprasom koji je boravio u poseti Beogradu. To je nastavak kursa za pristupanje EU (u čemu zvanični Beograd računa na podršku Atine), za regionalnu saradnju (iako je čak i šef vlade prema Srbima tradicionalno prijateljske Grčke, došao prvi put u Beograd u poslednjih sedam godina) i za nastavak briselskih pregovora sa Prištinom, tokom kojih će glavno pitanje, prema Vučićevim rečima biti “pravosuđe“, što očigledno može da se tumači u veoma širokom kontekstu. [www.politika.rs/scc/clanak/373340/Vucic-Teme-pregovora-sa-Pristinom-pravosude-ZSO-Kosovska-Mitrovica]

Na fonu toga, Vuk Jeremić zaista izgleda kao privlačnija figura, ako ga, razume se, posmatramo u svojstvu samostalnog i doslednog opozicionog političara. Međutim, svojom karijerom (u tom smislu i spoljno-političkom) bivši šef srpskog spoljno-političkog resora dužan je mnogo upravo toj prozapadnoj koaliciji koju danas neštedimice kritikuje. U periodu 2004 – 2007. godine on je zauzimao dužnost visokog savetnika za spoljnu politiku tadašnjeg predsednika Srbije Borisa Tadića. A posle ostavke sa položaja ministra inostranih poslova 2012. godine (koji je vršio od 2007. godine) on je i počeo svoju aktivnu međunarodnu karijeru, zauzevši u septembru te iste godine položaj predsednika Generalne skupštine OUN, koji je zauzimao do septembra 2013. godine.

Međutim, pokušaj Vuka Jeremića da postane generalni sekretar OUN okončan je neuspešno. On je pretrpeo poraz od Antoniu Gutereša – bivšeg šefa vlade Portugalije i Visokog komesara OUN za izbeglice. Karakteristično je da je na zasedanju Saveta Bezbednosti OUN u oktobru 2016. godine, upravo kandidatura Gutereša dobila praktično jednodušnu podršku SB (13 od 15 glasova). [www.theguardian.com/world/2016/oct/05/antonio-guterres-next-un-secretary-general]

To se desilo baš u periodu kada je Rusija predsedavala u SB, a drugo mesto prilikom glasanja Jeremić je podelio sa ministrom inostranih poslova Slovačke Miroslavom Lajčakom i generalnim direktorom UNESKO Irinom Bokovom. [www.bloomberg.com/news/articles/2016-10-05/portugal-s-guterres-wins-unanimous-backing-to-lead-the-un]

Da Vas podsetimo:  Srbija je učinila krupnu političku grešku pridružujući se Krimskoj platformi

Tako da mišljenje pristalica Jeremića o tome da su njegovu kandidaturu blokirale SAD i zapadnoevropske zemlje, izgleda preuveličano.

Teško je poverovati i u proruske simpatije Vuka Jeremića. On se zalaže pre za sprovođenje spoljne politike zemlje koja bi bila u skladu sa današnjom međunarodnom realnošću, pozivajući istovremeno “da se nastave pregovori sa EU, da se izgradi u Srbiji “evropsko društvo“ i “da se imaju u vidu države sa kojima mi imamo posebne istorijske i diplomatske odnose kao što su Rusija i Kina“. [www.politika.rs/scc/clanak/372111/Vuk-Jeremic-usao-u-predsednicku-trku]

No sve to isto, kao što je poznato, tradicionalno govori i Aleksandar Vučić.

Na taj način, kako sada stoje stvari, Srbija rizikuje da u aprilu ugleda privlačnu bitku dva predstavnika jedne te iste političke klase, koji nemaju principijelno različite političke poglede, nego isključivo sopstvene ambicije. A kako pokazuje iskustvo poslednje godine, u sličnoj situaciji političke krize elita, često se napred probiju partije i političari koji prvobitno nisu smatrani za favorite. Da li sličan razvoj očekuje i Srbiju?

Petar Iskenderov

www.fsksrb.ru

4 KOMENTARA

  1. sve su to deca komunista,udbaša i kosovaca.samo zavisi čija ih firma finansira.jedna i druga služba su napravile firme iz kojih rade i finansiraju sve.oni stoje iza svega.ne postoji naj sitniji detalju u vlasti da ne stoje oni iza toga.zanimljivo,da kada su pitali djindjića kako će da vrati opljačkane srpske pare on je rekao da su dobro sakrili ali će ih pustiti da da počnu da kupuju po srbiji pa će im tražiti poreklo.nakon toga je hteo da u briselu traži podelu kosova da bi otkačio taj problem.e sad oko kosova je diskutabilno šta je problem ali posle izjave u vezi opljačkane države i para po ofšor kompanijama ubrzo je ubijen.svi pokazatelji pokazuju da iza toga stoje oni iz firmi.eto koliko im je trebalo vremena da svaki izbori od gorih dodju još gori.sigurno je da uz pomoć kriminalaca održavaju svoju vlast.kako to da jedan sudija izjavi da je prinudjen da napusti posao sudije jer mu vlast ne dozvoljava da radi.ostali su se uklopili.tako jedan od dilera droge dvanaest puta odlaže odlazak u zatvor uz lažne lekarske potvrde a sudije to aminuju.uostalom oni se hvale da mogu da vladaju još šezdeset godina,bar tako piše na sajtu udba u udbi.

  2. Нема сумње да Вучић треба да оде са власти, али до сада смо увек после смене једне лоше власти добијали још гору. Гору смо власт добијали јер смо бирали полтиичаре са веома лошим пореклом и без икакве квалификације. ево нешто о пореклу Јеремића, који нам се намеће да буде вођа

    Naime, Nurija Pozderac imao je osmero djece, četiri sina i četiri kćeri. Dvojica sinova, Hamdija i Hakija, bili su Jugoslaviji važni bosanskohercegovački komunistički političari. Posebno Hamdija Pozderac, koji je 80-ih bio čak i u vrhu jugoslavenske države. Unutar BiH snažno se zalagao za afirmaciju muslimana i stoga se sukobljavao sa srpskim političkim kadrovima.

    Srpski nacionalisti unutar komunističkih struktura su tako potkraj 80-ih pokrenuli korupcionašku aferu Agrokomerc, u koju su upetljali i Hamdiju Pozderca i njegova brata Hakiju. Hamdija Pozderac je smijenjen 1987. godine, a sljedeće je godine umro.

    Njihova sestra Sadeta Pozderac, koja je živjela u Beogradu i bila direktorica Prve beogradske gimnazije, udala se za diplomata Šerifa Buljubašića. Imali su sina Seada i kćerku Senu. Kćerka Sena udala se kasnije za Mihajla Jeremića i rodila sina Vuka.

    Vuk Jeremić, koji se spominje i kao mogući nasljednik Ban Ki-moona na čelu UN-a, u nekoliko navrata je otvoreno isticao da „jeste Srbin i pravoslavac, ali da se ponosi i na svoje bošnjačko porijeklo“. U jednom autorskom tekstu to je i posebno podvukao.

    „Elem, moj daleki predak, moj čukundeda, Murat-aga Pozderac, dobri i čestiti vladar Cazinske krajine, jedan od poslednjih aga Otomanskog carstva na Balkanu, imao je običaj da kaže: bujrum, rajo, čini što ti drago, ali plati harač, metni dukat u carske bisage, pa onda serbez, široko ti polje! Imam ja vladarsko iskustvo, genetika je to… Bilo je u familiji diplomata, narodnih heroja, ali ja se uvek vraćam na pretka moga, premudrog krajiškog agu Murata Pozderca, koji je pre sto pedeset godina rođen i ceo život je proveo u islamskoj veri i šerijatu… Eee, da mi je danas jedan takav u vladi Srbije, ne bi mi imali muke ni sa Kosovom ni sa Bosnom. Sve bi bilo naše!“, napisao je Jeremić.

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime