Pregovori o Kosovu na novoj prekretnici

0
927
Foto: Instagram (Ričard Grenel)

Scena na kojoj su i ključni globalni igrači od kojih u visokom stepenu zavisi dalji razvoj situacije je  postavljena, ali još nije do kraja jasno da li će 27. juna u Vašingtonu zaista početi neka nova i važna „predstava“ ili će se sve završiti kao raniji pokušaji, izrazima želje za popravljenjem situacije i nadom da će proces biti nastavljen

Agenda zaista odavno nije bila tako zgusnuta. Srpski predsednik Aleksandar Vučić je 15. juna telefonom razgovarao sa ruskim predsednikom Vladimirom Putinom, specijalni izaslanik Evropske unije (EU) Miroslav Lajčak je 16. juna stigao u Prištinu, a dan kasnije u Beograd, 18. juna u Beogradu je ruski šef diplomatije Sergej Lavrov, 24. juna Vučić putuje u Moskvu gde će prisustvovati paradi i ponovo razgovarati sa Putinom, a 27. juna srpski i kosovski predstavnici treba da se sastanu u Beloj kući u Vašingtonu i da pokušaju da načine neki napredak u pregovorima o normalizaciji odnosa izmedju Srbije i Kosova.
Uz sve to, pre desetak dana izabrana je nova kosovska vlada koja je odmah pokazala spremnost za nastavak dijaloga i stavila do znanja da će pažljivo voditi računa o preporukama Vašingtona i drugih zapadnih saveznika, a u Srbiji se 21. juna održavaju redovni parlamentarni i lokalni izbori na kojima se očekuje ubedljiva pobeda Srpske napredne stranke (SNS), čiji lider je Vučić. Na Kosovu je nakon izbora nove vlade i dolaska prethodnog premijera Aljbina Kurtija porastao uticaj predsednika Hašima Tačija, koji je ranije kontaktirao sa Vučićem u sklopu američkih nastojanja da se ubrza dijalog o normalizaciji odnosa.
Scena na kojoj su i ključni globalni igrači od kojih u visokom stepenu zavisi dalji razvoj situacije je, dakle, postavljena, ali još nije do kraja jasno da li će 27. juna u Vašingtonu zaista početi neka nova i važna „predstava“ ili će se sve završiti kao raniji pokušaji, izrazima želje za popravljanjem situacije i nadom da će proces biti nastavljen. Predsednik Vučić i premijerka Ana Brnabić, istina, kažu da neće biti reči o priznavanju Kosova nego o ekonomiji, ali to zvuči prilično neubedljivo s obzirom na činjenicu da srž problema čine politička, a ne ekonomska pitanja. A teško je poverovati da bi se ovakva globalna „predstava“ pripremala samo zbog manje važnih pitanja.

Pozadina

O pozadini „zgusnute agende“ može se dosta saznati i iz izjava i dogadjaja u minulim danima. Istoga dana kada je Vučić telefonom razgovarao sa Putinom, američki specijalni izaslanik za pregovore o Kosovu Ričard Grenel objavio je na svom tviter nalogu da su se vlade Srbije i Kosova obavezale da će privremeno obustaviti kampanju za povlačenje priznanja, odnosno za članstvo u medjunarodnim organizacijama i da se priprema sastanak dve strane u Vašingtonu 27. juna.
„Ako bilo koja strana bude nezadovoljna razgovorom 27. juna, onda će se one vratiti na status kvo pošto napuste Vašington“, naveo je Grenel.
Time je američki specijalni izaslanik stavio do znanja da strana koja bude sabotirala dogovor neće moći da računa na američku pomoć, što verovatno uključuje i ekonomiju. Narodski rečeno, poruka glasi: ako ne budete dovoljno ozbiljni, idite kući i čekajte šta će da vas snadje. I Vučić i Tači verovatno razumeju da je, čak imajući u vidu i Grenelovu već poslovičnu sklonost ka „snažnim porukama“, situacija zaista ozbiljna i da u Vašingtonu neće biti srećni ukoliko se najavljeni skup u Beloj kući završi bez uspeha. Ne samo zbog činjenice da su uskoro u Americi predsednički izbori pa se aktuelnom predsedniku ne bi dopalo da „uknjiži“ neuspeh na medjunarodnoj sceni, nego i zbog toga što vodeće svetske sile, po prirodi stvari, ne vole da globalne akcije koje pokreću ne donose ništa.

Vučićev telefonski razgovor sa Putinom neminovno je povezan sa predstojećim sastankom u Vašingtonu. Srpski mejn strim mediji su, prenoseći prilično opširno saopštenje srpske strane, u prvi plan stavili predstojeći sastanak dvojice predsednika tokom parade u Moskvi 24. juna, dobre odnose dve zemlje i Putinovu podršku srpskom predsedniku, što je zgodno i korisno nekoliko dana uoči izbora. U kratkom saopštenju koje je izdao Kremlj se navodi da se Putin založio za izradu kompromisa o Kosovu prihvatljivog za Beograd, koji bi trebalo da odobri Savet bezbednosti UN. To se može tumačiti kao znak da je ruska strana još jednom stavila do znanja spremnost da se izmeni Rezolucija UN o Kosovu ili napravi nova, naravno pod uslovima prihvatljivim za Beograd.

Moskva brine o svojim interesima i u skladu sa tim odredjuje prioritete. Da je za rusku stranu medjunarodni prioritet ideja da Kosovo ostane u sastavu Srbije, soapštenja Kremlja o razgovorima Putina i Vučića bi verovatno izledala drugačije i u njima bi u prvom planu bili zahtevi o poštovanju Rezolucije 1244, a ne ideje o eventualnoj promeni te rezolucije pod uslovom da se Srbija složi. Ukratko, ako Srbija bude prinudjena da podlegne pritiscima u vezi sa regulisanjem odnosa sa Kosovom, to će biti njen problem. Nema nikakvih iole pouzdanih informacija na osnovu kojih bi se moglo zakjučiti da u odnosu na Kosovo postoje neki dogovori izmedju Moskve i Vašingtona, ali najnoviji razvoj dogadjaja će svakako podstaći spekulacije na tu temu.
Priprema terena

Medjunarodne inicijative o kojima je reč za Vučića nisu iznenadjenje, a logično je pretpostaviti i da je obavešten o željama Vašingtona i poziciji Moskve. On u proteklih petnaestak dana sve češće pominje Kosovski problem. Ne upušta se u razrade detalja niti u polemike, ali ponavlja da za Srbiju ne postoji dovoljno dobro rešenje i da je situacija izuzetno teška. U Vučićevim praktično svakodnevnim javnim nastupima dominiraju navodi o velikim uspesima srpske privrede i politike, uz oštre kritike opozicije, medija koji nisu pod kontrolom vlasti i drugih oponenata, a Kosovo se pominje uzgred. Uprkos tome može se reći da srpski predsednik ovu temu sada pominje češće nego drugi političari u zemlji.
U opozicionim krugovima vlada uverenje da je Vučić o Kosovu sa Zapadom već postigao dogovor i da je to osnovni razlog zbog koga iz Brisela i Vašingtona nema oštrijih kritika na odnos srpskih vlasti prema političkim oponentima i medijima. Iz tih krugova stižu oštre kritike i primedbe, uključujući i tvrdnju da se vlasti pripremaju da priznaju Kosovo, ali nema šire zasnovane političke akcije, što bi bilo logično očekivati u jeku predizborne kampanje. Jedan do razloga za to je i činjenica da unutar same opozicije nema saglasnosti oko poteza koje treba vući u odnosu na Kosovo. Jasno je, takodje, da su i opozicione stranke svesne da radikalizacija u odnosu na kosovski problem ne bi bila sa odobravanjem dočekana u Briselu i Vašingtonu, odakle očekuju pomoć u borbi protiv Vučića koga optužuju da guši medije i nameće partokratski sistem umesto vladavine prava.

U prvom javnom reagovanju na komentare iz opozicije da se sprema da prizna Kosovo, Vučić je izjavio da ishod sastanka u Vašingtonu neće biti priznanje nezavisnosti Kosova i da Srbija „neće dozvoliti da to bude tema“.  „Nama predstoji težak period. Dolazi nam Miroslav Lajčak, idem posle izbora u Moskvu, pa onda treba da se dogovorimo koja delegacija ide u Vašington. A posle toga će biti još nekih važnih skupova o kojima ne smem ni da govorim… Ja danas popodne imam pet telefonskih razgovora sa ljudima iz Evrope i sveta. Neki će biti za javnost, a neki neće. Svakako da ovo nije lak period ali ćemo znati da se borimo za naše nacionalne i državne interese“, rekao je on.

Vučićevo često insistiranje na tvrdnji da će se Srbija truditi da „sačuva nacionalne i državne interese“ je generalni stav, uz koji se ne nude nikakvi konkretni detalji, ideje i objašnjenja. Osim toga, on naglašava da je Srbija mala zemlja i ne može da sebi dozvoli luksuz da od velikih sila stvara neprijatelje. „Ja ne volim baš da se junačim i busam u prsa. A na kraju neka ljudi sude po delima i po rezultatima. I kada je u pitanju Kosovo i ekonomija i ostalo“, kaže on. Takva objašnjenja pre deluju kao priprema terena za nepovoljan ishod nego kao čvrst i jasan stav.
Dragan Janjić
Izvor: Demostat 

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime