Premijer ne da referendum

1
861

bregzit-3Na premijerovoj konferenciji za štampu, koju je održao nekoliko sati posle objavljivanja rezultata „Bregzita“, bilo je očigledno da ga je odluka većine glasača na Ostrvskom referendumu veoma iznenadila i naljutila; po svemu sudeći, bio je potpuno uveren u drukčiji ishod i ostanak Ujedinjenog Kraljevstva u Evropskoj uniji. A što se tiče njegovog obraćanja novinarima, odnosno, srpskoj javnosti, ono se nije nimalo razlikovalo od već uobičajenog načina javnih istupanja A. Vučića o pitanjima značajnim za opšte interese naše zemlje.

Odluka jedne od najvažnijih i najmoćnijih članica Evropske unije da istupi iz nje, izavala je, nesumnjivo, zabunu u svim evropskim državama: „Bregzit“ ih je ozbiljno uzdrmao i njegove posledice niko nije u stanju da predvidi. Međutim, naš premijer, do osvajanja vlasti 2012. godine ogorčeni protivnik ulaska Srbije u Evropsku uniju, a zatim vatreni pobornik te organizacije (što bi se moglo porediti sa slučajem da neki navijač Zvezde pređe u partizanovce) kaže da ga ništa ne može pokolebati, da Srbija ostaje čvrsto na evropskom putu i da on garantuje kako u našoj zemlji neće biti velikih poremećaja kao u nekim drugim zapadnim zemljama posle „Bregzita“ i očigledne pukotine u EU nastale željom Britanaca da se osamostale.

Na pitanja da li je moguće raspisati referendum i saznati šta građani misle o Evropskoj uniji, da li su za pristupanje ili ne – premijer je izjavio da će referendum u Srbiji biti održan „kad budemo na godinu dana od ulaska u nju“. Poručio je svima koji pomišljaju na takvo javno izjašnjavanje naših građana da su nedavni izbori bili referendum i da će morati da sačekaju naredne, „koji će biti za tri godine i deset meseci“ (Otkud sad taj rok, kad on svake druge godine raspisuje izbore?) Zatim je nastavio u svom poznatom osiono-ironično- svađalačkom tonu: „Kad pobede na izborima, neka raspisuju šta hoće. Ja ulicu ne priznajem. Oni mogu da okupe i dva miliona ljudi i da traže referendum (šta je mišljenje dva miliona ljudi prema njegvom?), a ja ću da sedim u svojoj kancelariji i neću nimalo biti fasciniran time. Svaki put kad budu demonstrirali ovde da hoće to i to, ja ću im reći – e, nećete to dobiti.“

Da Vas podsetimo:  Preispitati prioritete: Da li su Srbiji potrebniji stadioni ili ulaganja u zdravstvo i obrazovanje?

Premijer je verovatno zaboravio – ili ga ta činjenica uopšte ne zbunjuje – kako je Dejvid Kameron od 2010. predsednik Vlade Ujedinjenog Kraljevstva (odnosno, kako se često naziva, Njenog Veličanstva), što će reći da je pobedio na parlamentarnim izborima. Rezultat „Bregzita“ nedvosmisleno je pokazao, da većina Ostrvljana ne mora uvek da odobrava politiku stranke kojoj je dala svoj glas i da – ako je ukazala poverenje njoj i premijeru – to nikako ne znači da o nečemu nema i drugačije mišljenje.

Aleksandru Vučiću je, međutim, dovoljno (i jedino važno) njegovo sopstveno mišljenje: „Srbija je u vozu za Evropsku uniju, ona neće u neki ludački voz… Srećan sam što narod u Srbiji, za razliku od nekih drugih zemalja, nije glasao za razne kretene i idiote, koji i ne znaju šta nude… U tim zemljama caruju nedisciplina i neodgovornost“ (pa valjda zato i nemaju Savamalske fantome).

Kako se i moglo očekivati, iskoristio je ovu priliku da se još jednom predstavi kao veliki poštovalac i obožavalac lika i dela Angele Merkel. Zaključio je kako on ne može da predvidi hoće li izlazak Ujedinjenog Kraljevstva iz Evropske unije uticati na usporavanje procesa proširenja Evropske unije, ali da veruje u nemačku kancelarku Angelu Merkel, jer zna da će ona preduzeti najbolje korake posle izlaska Velike Britanije.

Ako se i zanemare rečnik i stil (koji nisu izuzetak, već ustaljeno pravilo) premijerovih hvalisavih i svađalačkih istupanja, koji nimalo ne dolikuju ozbiljnom državniku, ostaje pitanje: je li on zaista toliko moćan da na svoju ruku odlučuje o javnom izjašnjavanju građana, inače predviđenom u Ustavu Republike Srbije (član 108 ): „Na zahtev većine svih narodnih poslanika ili najmanje 100.000 birača, Narodna skupština raspisuje referendum, o pitanju iz svoje nadležnosti, u skladu sa Ustavom i zakonom“? A valjda je u njenoj nadležnosti i donošenje odluka o sudbini zemlje?

Vojislav M. Stanojčić

Da Vas podsetimo:  Manastir Velika Remeta poseduje tekst jevanđelja iz 1580. godine

Stanje stvari

1 KOMENTAR

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime