Premijer Vučić: “Kako MMF kaže”

0
906

mmfVlast između građana Srbije i MMF-a?

Premijer Srbije Aleksandar Vučić kaže je da će Srbija uraditi sve što MMF bude tražio jer je to dobro za državu. Podsetio je na procene MMF da će u 2016. privredni rast biti 1,5 odsto BDP, a u 2017. dva odsto, ali i da srpska vlada procenjuje da bi to moglo biti i više, te ponovio da su zahtevi MMF korisni za Srbiju, a da ćemo mi to pokušati da ispunimo. Vučić je na 10. privrednoj konferenciji Rajfajzen banke rekao da očekuje otpor u javnim preduzećima, jer su u pitanju, kako je rekao, dugogodišnje navike koje je teško menjati.

„Da li sam sto posto siguran da ćemo uspeti sa javnim preduzećima? Nisam. Zato ću da se borim što više budem mogao, jače i žešće da to uradimo“, rekao je Vučić.

Sa MMF i Svetskom bankom radi se na unapređenju rasta privatnog sektora, bez čega, kako je rekao, reforme i ne vrede, navodeći da će država subvencijama pokušati da postigne konačno rešenje za Železaru Smederevo i FAP. Poredeći ekonomiju sa košarkom, ministar Vujović, blizak MMF-u i Svetskoj banci, rekao je da je potrebno da Srbija ima dobrog selektora u liku premijera Aleksandra Vučića, ali da je parket na kojem se igra uništen i da ne postoje pravila. Vujović je rekao da se čeka i na rešenje problema 640 državnih preduzeća, navodeći da i radnici moraju da znaju da ako nisu 20 godina dobro igrali, od toga treba da odustanu i da puste „svoju decu da rade“.On je naveo da Srbija trenutno ima 10,7 milijardi evra devizne likvidnosti i više od dve milijarde fiskalne likvidnosti.

Štiglic razotkriva MMF–ovu strategiju dominacije

Jozef Štiglic nobelovac, profesor ekonomije na američkom Univerzitetu Stanford, bivši savetnik predsedničkog veća Bila Klintona i bivši predsednik Svetske banke, otvorio je vrata „tajni” Međunarodnog monetarnog fonda (MMF), svetskih finansijskih moćnika, koji planiraju i hladnokrvno uništavaju ekonomsku osnovu država, i izazivaju socijalne nemire u mnogim državama, ruše i postavljaju vlade i stvaraju masovno siromaštvo na račun bogatstva uske oligarhije. Po Štiglicu, taj “demonski” scenario je zamišljen da se “prvo snimi i detaljno analizira“ ekonomija i političko stanje svake države-dužnika koja od njih zatraži finansijsku pomoć za svoj razvitak ili opstanak; Nakon toga Svetska banka vladi dotične zemlje uručuje tipizirani program ekonomskih “reforme”, koji u zacrtanoj strategiji “pomoći” sadrži četiri obavezna koraka.

Da Vas podsetimo:  Ćamil Sijarić: Oslobođeni Jasenovac

Koji su to koraci po Štiglicu u delovanju MMF-a?

I. Prvi korak – privatizacija

Prvo što vlada zemlje-dužnika treba neodložno sprovesti je privatizacija ekonomije, posebno velikih javnih i ključnih industrijskih preduzeća koja obavljaju transfer roba i usluga koje čine suštinu ili kičmu privrede svake zemlje (proizvodnja, transport i distribucija gasa, proizvodnja nafte i naftnih derivata, rudarstvo, telekomunikacije, elektroprivreda, železnica, vodoprivreda i vodosnabdevanje, velike banke i osiguravajuće kuće itd.). Ovo vodi ka otvorenoj rasprodaji nacionalnih resursa i kontroli stanih kompanija, koji navodno ulažu u ekonomiju i investiraju, a u stvari drže čitav sistem pod super kontrolom počev od finansija, resursa, do poliitke. Strani kapital se ne ulaže nego se bagatelno kupuje sve što je preostalo vredno, pre svega zemlja i to poljoprivredna, rudnici, prirodna bogatstva, saobraćajna infrastruktura; banke se drže pod kontrolom, tako da nema prostora da vlada zaštiti svoje nacionalne ekonomske interese, jer je permanento u dužničkom ropstvu.

II. Drugi korak – liberalizacija

Nakon kampanjski provedene i pod pritiskom sprovedene neadekvatne privatizacije javnog sektora obavezno sledi donošenje zakonske regulative o liberalizaciji tržišnog kapitala. Taj potez omogućuje stranom investicijskom kapitalu nesmetan ulazak i izlazak iz zemlje, odnosno iznošenje kapitala bez ograničenja, bez obaveze plaćanja poreza u datoj državi bilo kakve odgovornosti za nanete štete . Pritom, kako pokazuje iskustvo, u zemlju-dužnika ulazi relativno malo zdravog kapitala, a kudikamo najveći deo raspoloživog domaćeg kapitala na “zakonit” način nesmetano masovno izlazi iz zemlje. Ovo odgovara tajkunima koji rade za strance ili preko njih se isasava kapital uz podršku oligarhija na vlasti. Ovde se radi o pljačkaškoj ekonomiji i novcu koji se iznosi iz države bez ikakvih zaštitnih mehanizama i kontrole. Koruptivni faktor vlasti tu dolazi do izražaja. Na jednoj strani se “kunu” u borbu protiv korupcije, a na drugoj strani su oni, kao vlast, deo te organizovane mreže korupcije.
U tom paničnom begu kapitala državne zalihe kapitala, novca mogu ”presušiti” kao voda u pustinji kroz pesak, trenutno, od nekoliko dana do nekoliko nedelja. Tada se na očerupanu ekonomiju, po profesoru Štiglicu, drastično povećavaju kamatne stope koje mogu dostići 30, 50 ili čak 80% da bi se privukli veliki špekulanti na delimični povraćaj isisanog državnog kapitala.. Astronomske kamatne stope, dakako, brzo privuku odbegli kapital, dok s druge strane one sistemski razaraju preostalu industrijsku proizvodnju, i definitivno isušuju nacionalnu riznicu zemlje-žrtve.

Da Vas podsetimo:  U Valoni ni traga o srpskoj golgoti!

III. Treći korak – tržišno određivanje cena

Nakon toga Međunarodni monetarni fond zemlju-žrtvu, koja je već posve iscrpljena i nalazi se gotovo na izdisaju, hladnokrvno uvlači u treći korak – takozvano ”tržišno određivanje cena”. To je samo ulepšani izraz za dramatično dizanje cena hrane, energenata, vode, telekomunikacionih i ostalih komunalnih usluga, što ima za posledicu podizanje svih ostalih cena. To načelo ne vredi za cenu rada (plate), i penzije koje se istovremeno nastoje što je više moguće ograničiti i smanjiti. To dovodi do drastičnog pada životnog standarda , uvećavanje siromaštva i porast bogaćenje oligarhije na i oko vlasti.

IV. Četvrti korak – MMF- ova “sahrana”

Ova faza gde je država–žrtva doslovce bačena ”na kolena” i “de facto” se nalazi pred pred punim privrednim kolapsom U tim krajnje dramatičnim okolnostima MMF iz nje vampirskom hladnokrvnošću isisava i posljednje kapi krvi. Programirano pojačava ”tenzije” i podiže socijalnu temperaturu dok napokon celi ekonomski “kotao” zemlje-žrtve ne eksplodira, čime je otvoreno samo predvorje pakla. Tada dolazi do raznih državnih udara, vojnih pučeva, politčkih prevrata gde političke i ekonomske “ubice” aktiviraju forme građanskih i političkih nemira sa milionskom socijalnom bedom i razorenom državom. Prema mišljenju profesora Štiglica, u planovima MMF-a i Svetske banke ponajviše zabrinjavaju dve bitne stvari: ”da se oni donose u tajnosti te da ih uvek vodi apsolutistička profitna ideologija kojoj je strana svaka humanost i altruizam. Uz to, oni nikad nisu otvoreni za stručnu raspravu i primedbe te su tako razrađeni da programirano urušavaju privredu i demokratiju u zemlji-dužniku koja ih nekritički primjenjuje; da, u pravilu, nisu uspešni za zemlju-dužnika!”

MMF “demokratura” za Srbiju?

Ako Srbija nekritički prihvati sve što je bude naredio MMF, ona dodatno i trajno za period od 20 godina ulazi u orbitu bez opravka ili kontrolisanog stanja koji urušava sve oblike državne, političke i ekonomske suverenosti i daje malo šanse da Srbija i posle 2020. godine uđe u EU. Osiromašena, opljačkana, sa viskom korupcijom oligarhije i siromašnog stanovništva urušava i svoju demokratsku i političku matricu, i kao takva nije bitna za EU već samo kao kolonizirana teritorija koja sve manje ostaje država, a sve više protektorat ili kolonijalni kondominijum dve ili više interesnih država i saveza. Oligarhija koja podržava MMF slepo se održava na vlasti, a onda, kada odradi svoje, zamenjuje se ili nju prevratom zamenjuju neke radikalne politike sa egalitarnih modela vlasti, sa afirmacijom lumpenproleterijata. Takvi scenariji po prirodi stvari jačaju autoritarne vlasti, dikatature, revolucije, politička i pravna nasilja i pre svega se uništava srednja klasa, a nema ni tzv. “radničke klase”. Na sceni su oligarhije vlasti i siromašni i MMF i moćne organizacije onda kada iscrpe resurse te države i vlade bacaju je na smetlište i u nemilost. Najgora varijanta za Srbiju je, ne poslušnost MMF-u po svaku cenu, već traženje rešenja sa više “izlaznih “ strategija. Očigledno je da je vlada Aleksandra Vučića opredeljena za MMF kao slamku spasa, i da oko sebe i ima najveći broj ministara i savetnika koji su pitomci MMF i Svetske banke; tako je bilo i u svim prethodnim vladama od 2000. godine u Srbiji. MMF je već odavno postao “gospodar” Srbije preko izabranih vlada, ali i onih vlada ”u senci” .

Da Vas podsetimo:  Tužno i sramno, nažalost istinito .... Čudna vrednovanja u čudnoj Srbiji…

Tomislav Kresović, publicista i politički analitičar

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime