Premijer(ka) kao portparol

0
1128

Reagovanja na imenovanje mandatara(ke) za sastav Vlade Srbije još uvek se ne stišavaju. Predsednik Srbije A. Vučić je još jedanput uspešno prevladao „strah od reakcije“ njegove partije – SNS na neke njegove odluke. Jer, kako je sam kazao, još na poslednjoj sednici Vlade koju je on vodio, u trenutku uručenja knjige gospođi Brnabić, njegova ideja je bila „da nju predloži za mandatara(ku), ali se plašio reakcije svoje partije“.

Ana Brnabić
Ana Brnabić
Da li se Vučić stvarno plašio samo reakcije svoje partije, ili se plašio reakcije mnogih drugih faktora koji odlučuju u ime Srbije? U vezi sa Vučićevim „strahovanjima“ treba posmatrati i konferenciju za štampu koju je održao kada je saopštio da je Anu Brnabić predlažio za mandatara(ku). Obrazlažući predlog, između ostalog je istakao da ga je Ana obavestila da ima podršku potrebnog broja poslanika u Skupštini. Međutim, konsultacije je održao sa strankama koje su zastupljene u Skupštini Srbije, i nije se uverio da ijedna od njih ima većinu za izbor mandatara iz vlastitih redova, nego je to imala Ana, koja nema partiju.

Braneći svoj predlog da Ana bude novi premijer(ka) Srbije, gospodin Vučić je govorio o mnoštvu dnevnopolitičkih tema, koje su se uglavnom odnosile na sukobe sa novinarima i medijima. Kao vešt polemičar koji se kao takav pokazao još kao narodni poslanik iz mladih dana, te kao sekretar SRS i mladi ministar informisanja u Vladi Mirka Marijanovića, i ovaj put je nastavio u sličnom stilu. Iako je već više od pet godina na vlasti u Srbiji, u njegovim političkim nastupima preovladavaju opozicioni maniri. Ovaj put on žestoko brani Anu, jer je to njegov predlog. Da je ona bila predlog nekoga drugog iz njegove partije (što je bilo vrlo malo verovatno), možda to on ne bi prihvatio. Vučić je na ovaj način želeo da pokaže da je apsolutni gospodar u svojoj partiji, koju nije napustio kao njegov predhodnik Nikolić.

Da Vas podsetimo:  Da li treba da zamrzavamo cene u radnjama?

Zašto je Vučić predložio Anu za premijera(ku)? Ana nije član SNS. Ona je postala ministarka u Vladi Srbije na poziv i predlog Vučića, kao tadašnjeg premijera, i to ničim izazvana, pojavila se po mišljenju javnosti niotkuda. Smatra je u političkom smislu prozapadno orijentisanom i, kako kažu, dobro „umreženom“. Možda su važniji sledeći razlozi, za izbor Ane za premijera(ku): izborom Ane izbegnuta je unutarstranačka konkurencija u SNS, po sistemu zašto on(a) a ne ja, ja sam stara garda u partiji i sl.; zaobiđen je Ivica Dačić, kao predsednik SPS, pa su i na taj način izbijeni aduti stranačkih kolega iz SNS, u stilu zar naša partija nema boljeg kandidata, ako već premijer mora biti stranačka ličnost; zadovoljeni su interesi nekih zapadnih vlada i nekih svetskih lobija; potvrđena je strateška orijentacija Srbije ka EU, i Rusija stavljena u stanje male neizvesnosti u pogledu odnosa Srbije prema njoj; Srbija po prvi put u istoriju dobija ženu premijera(ku); srpska elita pokazuje da nije „ksenofobična“ i „homofobična“; Predsednik Vučić veruje da će ga Ana slediti u potpunosti, da će mu biti verna i odana, da će on da joj trasira put, a ona će da „vodi kolonu“, lakše će uz nju otvarati neka teška politička i društvena pitanja, kao što je pitanje društvenog dijaloga i konsenzusa u vezi statusa Kosova i Metohije, briselski proces i sl.

Vučićeva strahovanja u vezi izbora Ane za premijera(ku), koja smo pomenuli na početku teksta, pokazala su se opravdana. Iako je sam Vučić u svom obrazloženju predloga da Ana bude premijer(ka) konstatovao da je ona obezbedila većinu glasova u parlamentu, odjedanput se pojavio problem skupštinske podrške Vučićevom predlogu. Reakcije javnosti i partijskog članstva u SNS su pokazale otpor izboru Ane za premijera(ku). Usledilo je peglanje partijskih stavova i obezbeđivanje većinske podrške Ani u Skupštini Srbije.

Da Vas podsetimo:  Svake godine nestane grad srednje veličine: Srbija deveta u svetu po broju stanovnika koje gubi

Osporavanja Ane kao buduće premijera(ke) samo zato što se izjasnila kao homoseksualka, nisu dovoljna. Seksualna orjentacija nije zanimanje, nije profesija. Lakše je bilo naći druge važnije i ozbiljnije zamerke. Rasprave i sporenja u vezi izbora Ane za premijera(ku) pokazale su svu složenost odnosa i podele u našem društvu, karakter i prirodu funkcionisanja našeg političkog sistema. Za tradicionalno i konzervativno srpsko društvo jeste neobično da žena bude premijer(ka), pa još i homoseksualka. Zbog toga je bilo očekivati oštre reakcije dela članstva vladajućih partija. Međutim kada se postavi pitanje opstanka na vlasti ili gubitka vlasti, pojedinci naprasno postaju velike demokrate, mondijalisti, liberali. Vučićevim upozorenjem da Ana mora dobiti podršku počela je kampanja odobravanja i prihvatanja Ane za premijera(ku), i to samo zbog toga što je to „Vučićev predlog“, u smislu „valjda on zna šta radi“.

Uopšte nije važno za građane Srbije u ovakvim unutarpolitičkim odnosima ko će biti premijer(ka), dok je predsednik A. Vučić. Uvek kada smo imali jakog predsednika Srbije, koji je istovremeno i predsednik partije koja ima skupštinsku većinu, premijer(ka) je puki izvršilac odluka i stavova predsednika republike. Već vidimo da se politička moć preselila iz Vlade u kabinet Predsednika Srbije.

Kada je obezbeđena skupštinska većina za izbor Ane za premijera(ku), to nije urađeno bez nekih novih, dodatnih uslovljavanja i ustupaka u okvirima koalicionih partija. Onda je nastupila faza usklađivanja interesa i želja pojedinih partija u pogledu broja ministara i vrste resora u novoj vladi i personalnih rešenja. Ako je neko očekivao da će Ana sama da izabere novi kabinet, onda se grdno prevario. Ona je samo objedinila spisak imena koji joj je dostavljen po meri skupštinske većine. Glavnu reč će svakako imati gospodin Vučić. Zato možemo slobodno reći da je na čelu Vlade Srbije Ana Brnabić „Vučić“, bez ikakvih zlih konotacija, jer će to biti isključivo Vučićeva vlada, a ne Anina. Ana ostaje Vučićeva premijer(ka). Ovakav princip vladanja će važiti u Srbiji sve dotle dok se glas skupštinske većine bude svodio na jedan glas, i to obično na glas partijskog vođe, i dok unutarpartijski dijalog ne bude razvijen i demokratičan.

Da Vas podsetimo:  Rado Srbin ide...iz vojske: Zašto kadar napušta Vojsku Srbije?

Nova Vlada Srbije biće transmisija Predsednika Republike, a premijer(ka) njegov potparol, koji će najavljivati odluke svoga šefa, obrazlagati ih, braniti i na Vladi usvajati. Ne možemo očekivati da Ana samostalno vodi unutrašnju i spoljnu politiku zemlje, što joj Ustav propisuje. Sigurno neće sama inicirati raspravu o novom Ustavu, o strateškim usmerenjima Srbije, o vojnoj neutralnosti ili blokovskom svrstavanju. Od Ane možemo očekivati marljivost, posvećenost i predanost poslovima premijera(ke), ali i poslušnost prema šefu države. Ukoliko bude mislila „svojom glavom“ neće dugo ostati na mestu premijera(ke).

Dakle, personalno rešenje na mestu premijera(ke) Vlade Srbije je jedino važno za Predsednika Republike i ni za koga više.

Vinko Pandurević

www.fsksrb.ru

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime