Premijerovi prijatelji ubijaju Srbe i dalje!

3
1407

Službenici srpske ambasade u Libiji, Slađana Stanković i Jovica Stepić, oteti su krajem novembra 2015, kada su ih teroristi iznenada zaskočili. Otmica se dogodila libijskom gradu Sabrata. Nepoznate osobe tada su otvorili vatru na kolonu srpskih vozila u kojoj je bio i ambasador Oliver Potežica.

2016-02-20_140258
Slađana Stanković i Jovica Stepić

Srpske vlasti i srpski mediji retko su izveštavali o tome šta se sa otetim srpskim građanima uistinu dogodilo. Ono malo informacija koje je javnost u Srbiji dobila o tom slučaju, uglavnom se svelo na tvrdnju premijera Vučića da su Slađana i Jovica dobro, te da na njihovom oslobađanju danonoćno rade naše službe u saradnji sa američkim i engleskim (kako se Vučić izrazio) „sestrinskim“ službama. Sada se rezultat takvog „marljivog“ rada, kako samog premijera, tako i srpske vlade i onih službi kojih izgleda nemamo, može sasvim dobro videti: dva građanina Srbije pali su od „prijateljske ruke“, kao „kolateralna šteta“ Pentagona.

Nakon ovakvog tragičnog kraja dvoje službenika srpske ambasade, nameću nam se bar dva pitanja:

Prvo, pošto su naše „službe“ komunicirale preko svojih engleskih i američkih „sestara“ puna tri meseca i odonud dobijale informacije da su oteti srpski državljani dobro, da li to znači da je Vučićev „prijateljski“ Pentagon svesno ubio dvoje Srba? Ili, kada su u pitanju američki „nacionalni interesi“, tada životi stranih (i ni za šta krivih) državljana Amerikancima apsolutno ništa ne znače? Naravno, odgovor ovde svi prilično dobro znamo, jer su nas ti isti premijerovi prijatelji, ne tako davno, (ne)milosrdno ubijali i ovde u našoj Srbiji, na rođenom ognjištu.

Drugo pitanje bi ovde moglo da bude daleko značajnije. Naime, srpski premijer je u dva ili tri navrata (krajem novembra i u decembru prošle godine), govoreći o sudbini radnika srpske ambasade, tvrdio da je srpska vlast ili „služba“ bila u stalnom kontaktu sa otmičarima. Ne direktno, nego indirektno, preko onih „prijatelja“ koji Srbima decenijama rade o glavi. No, svejedno, kontakt je jasno uspostavljen, a u tom kontaktu s otmičarima, srpska „služba“ je morala znati šta su zahtevi onih koji su oteli Jovicu i Slađanu. Sam premijer je pominjao da je određenih zahteva bilo, ali nije rekao tačno o čemu se tu radilo.

Da Vas podsetimo:  RUSКI FILM O ZARКOVIĆU: ”Nikome na svetu nije potreban američki poredak!”
2016-02-20_151416
Odrubljivanje glave Džejmsu Foliju za kojeg su SAD odbile da plate otkupninu

Opet, znajući da islamski teroristi funkcionišu na isti način kada su u pitanju otmice stranaca, možemo pretpostaviti da su kidnaperi tražili određenu svotu novca kao otkup za dvoje srpskih građana. Nije isključeno da jednog dana procuri informacija da su islamisti tražili, na primer, milion dolara (ili daleko manje) za glave ova dva službenika srpske ambasade. Teško je pretpostaviti da su teroristi DAEŠ-a tražili više, jer su za neke kidnapovane osobe iz SAD, Japana ili nekih drugih visokorazvijenih zemalja najčešće tražili oko 5-6 miliona dolara. Cena za Srbiju i sličnu „sirotinju“ sigurno nije mogla prevazići sumu od milion dolara. A možda ni toliko, možda „samo“ stotinak hiljada dolara. Onoliko koliko je srpska vlada nedavno poklonila ukrajinskim fašistima!

Pošto je prilično verovatno da su službenici srpske ambasade oteti zbog otkupa, tada bi možda moglo da se pretpostavi zašto srpski premijer nije hteo da kaže kakve je zahteve (direktno ili indirektno) dobio iz Sabrate. Ako je otkup tražen, tada postaje jasno da srpske vlasti (odnosno Aleksandar Vučić) nisu hteli da plate otkupninu. A para je bilo za Srebrenicu (pet miliona evra!), pa i ranije – milion dolara za Miladina Kovačevića.

Tome još da dodamo i „optimističko“ gledanje premijera Vučića 12. januara 2016. godine, kada je doslovno rekao:

„Imaćete jednu dobru informaciju (povodom otmice dvoje srpskih državljana) koliko sutra. Veoma važnu informaciju!“

Nažalost, Aleksandar Vučić nije ni sutradan, niti ikada kasnije, objasnio javnosti Srbije na kakvu je „dobru vest“ mislio.

D.G.

3 KOMENTARA

  1. Cinim plagijat kako bih upotrevio reci gospodina Vucica.Ponosim se da sam posten Srbin i rodoljub,nisam otvorio dvadesetidve fabrike i nisam izgradio toliko puteva.Pa ipak, imam vise ponosa od Srpskog premijera.

  2. Vest je tragična i tužna. Iskreno saučešće porodici.
    Žao mi je što je Vučić čak i ovako tragičnu vest iskoristio u ličnu promiciju. Zaboravio je da pomene svoju izdaju kroz predaju Srba na klanje NATO paktu. Zaboravio je da pomene hiljade ljudi na mitingu u Beogradu, uprkos potpunoj medijskoj blokadi, uprkos obaranju sajtova, blokadi interneta i uprkos sprečavanju, od strane policije, ulaska u Beograd autobusima sa građanima iz unutršnjosti.
    Malo pre sam, na hrvatskim portalima, pročitala životinjske, svirepe i primitivne komentare na pogibiju srpskih građana u Libiji .
    Zamislite, pošto je Hrvatska članica NATO, sutra mogu Hrvati da vršljaju Srbijom i kolju Srbe „po kućama“ a sve uz Vučićevu i Tominu saglasnost.
    Da li se ova izdaje može ispraviti i koliko bi, eventualno, raskidanje Sporazuma o saradnji koštalo Srbiju, nije mi poznato?
    Znam samo da iz Srbije moraju da odu ili Srbi, ili Vučić i Nikolić.

  3. Tek ce da nas ubijaju, posle ovog sporazuma tek ce da nas ubijaju. Oni imaju pravo na sve pa i na nas zivot. Da vidimo da li cete posle ovoga opet glasati za ove NATO neprijatelje!

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime