Prenešeno, kako je rečeno…

0
1257

Ali Hamad: Ja sam inače iz jedno malo državo koje se zove Bahrein. Nalazi se u poluarapskom otoku u blizina persijskog mora. To između Irana i Saudijskoj Arabiji. Ona je inače mala država i mogu da i kažem da je onaj otok, nalazi se usred mora, u potpunosti sa svo strana more.

Napomena redakcije: Ovako počinje priča objavljena na Youtube, čiji trensprikt možete pročiatati pročitati u celini, bez izmene jene jedine reči. Onako kako smo čuli i videli:

Bahreinac Ali Hamad (34) došao je u Bosnu 1992. godine. kao oficir Al Kaide vodio je jedinicu od 107 ljudi – odred El mudžahidin. Oženio se Bošnjakinjom Enisom. Imaju ćerke Ajšu i Lejlu. Trenutno se nalazi u KPD Zenica na odluženju 12-godišnje kazne zbog podmetanja automobila – bombe u Mostaru 1997. godine. krivicu za ovo delo nikada nije priznao.

U zatvoru je napisao knjigu od oko hiljadu strana u kojoj je opisao svoj život i iskustva sa Al Kaidom. Ali Kamad je prvi oficir Al Kaide spreman da svedoči protiv Osame Bin Ladena, kome se još osamdesetih godina prošlog veka zakleo na vernost.

Ali Hamad: Inače ja sam imao jaki problema sa mojim obiteli, odnosno isterat sam iz kuće, to kad sam imao 17 godina. Ne bi’ ja sad govorio o te razlozi, ali nisu mene željeli, nisu me ni voljeli. Često sam doživljavao fizički i psihički tortura od mog oca i braće. Kada su mene isterali iz kuće ja sam živio na ulica punih 4 mjeseca. To je bilo užasno. Živio sam kao što i živi psi lutalice. Nisam imao šta da jedem, ni odjeća, osim to što sam tada nosio na sebi.

Knjiga koju je Ali Hamad napisao o Al Kaidi trenutno se nalazi u rukama njegovog advokata Dušana Tomića – jedinog čoveka kome Ali Hamad veruje. Dušan Tomić je Srbin iz Bosne. Za vreme rata je bio zarobljen u logorima na sve tri zaraćene strane. Tomić je osnivač i generalni sekretar Dečje ambasade u Sarajevu – prve dečje ambasade u svetu.

Ali Hamad: Nakon čet’ri mjeseca sam po prvi put sreo sa Al Kaide, neki ljudi. Oni su ustvari meni pratili sva čet’ri mjeseca. Ja sam primetio da neki ljudi mene prate. Bili su mi poznate, sreo sam sa njima u džamiji, jer sam često puta tokom boravka na ulice, poslužio sam te džamije kao mjesto gde mogu zaspat. U slučaju kad bi našal da je džamija u pola noći otvorena. Ja sam tada bio dijete, nijesam imao pune osamnaest godina. tamo sam se osjećao sigurniji. I kad je prošlo tri mjeseca, onda su se oni meni predstavili ko su, šta su. Ponudili su mi druženje, da budem sa njima. To što sam ja i prihvatio, jer su mene ponudli život. Ponudili su mi mjesto gdje ću boraviti, gdje ću spavat, ponudili su mi hrane kad sam bio najgladniji, ponudili su meni čista odjeća, a nisam imao ni odjeće. Tako da sam počeo se družiti sa te ljudi i bio sam kao gost kod njih. Nakon određenog vremena oni su otkrili svoj pravi identitet, navodno da su oni mudžahedini koji se bori u ime Alaha. Govorili su meni nešto o Avganistanu, nešto o Osami Bin Ladenu, njegove skupinama koje se nalazi u Avganistanu, u Saudijskoj Arabiji, u Bahreinu ili u drugim zemljama. Počeli su meni govoriti kako su ti ljudi dobri, oni su borci, iskreni borci, koji će nekada osloboditi čitava Zemlja. Govorili su meni da u ovoj svet ne postoji pravde i da su krišćani i Jevreja, protivnici islama i da su pokrenuli jedna specijalna misija, na svakom smislu protiv islama, da oni žele uništiti islam muslimana. Onda su mene ponudili da budem ponos islama, da budem ja snage islama. Ja sam njih upitao šta to znači da budem ponos islama i snage islama. Oni su meni rekli: Ti si Hamad stvoren i Bog tebe stvorio da budeš borac u ime Alaha, da rušimo nevjerstvo na ovoj Zemlji. Ovoj Zemlja pripada Alahu Đolašanu. I mi smo jedini ispravni muslimani. I Al Kaidini ljudi su mi dali dojam da su svi ljudi sveta upravo te ljudi koji su krivi zbog moje nesreće. Meni je bilo dobro da budem borac i to zbog toga što sam bio pregažen od malih noge. Ljudi su mene pregazili bez… bez imalo milosti. Pa sam sanjao da budem ja taj ponosan čovjek koji gazi ljudi. Moja teška i bolna i krvava djetinjstva koja sam doživio, stvarala su u meni jaka mržnja protiv svih ljudi, protiv cijela svijeta. Znali su da više ni u koga ne vjerujem. I sad za njih takva je osoba je puno vrijedna i zanima ih te ljudi koji nemaju nekog, jer slični ljudi poput ja mogu u buduće da postaje samoubilački napadači. Jer sam mrzio svoj život i bilo mene svejdno da poginem. Uglavnom oni su meni propremali i fizički i psihički da da postanem šta sam postao, nemilosrdne terorista, bez imalo moralne granica, koji nikoga ne voli, pa čak ni sam sebe. Otišao sam u Afganistanu s devetnaest i po godina otprilike. Tamo sam se borio u Bin Ladinovoj skupina. Upoznao sam se s Bin Laden lično. Tamo sam položio zakletvu kao član Al Kaida, koju ću boriti samo za Al Kaida, koja neće nikada izdat Al Kaida, koji će biti Al Kaidin i kad je dobro i kad je zlo, koji će dati i život za Al Kaida. Propremali su meni da postanem taj čovek koji bi ubijao sve što dođe u njegovoj ruka, pa čak i žena i djeca, pa čak ni životinja ne bi preživjeli od meni kad bi’ ja bio na položaj nad njima. Kod Al Kaidini ljudi kad ga samo ružan pogledaš oni bi ti ubili da može hiljade puta. Da te osmrti, da te ponovo oživi, da te ponovo osmrti. Oni bi ubili čoveke zbog jedna nekulturna reč upućena samom Bin Ladinu najgorem načinima koje mogu zlo čovjek izmislit.

Da Vas podsetimo:  OVO JE PROROČANSTVO STARCA MIRIĆIJA O KOSOVU: Da smo ga poslušali, danas bi srpska istorija bila DRUGAČIJA

Dali su mi više puta onaj, veće dužnosti nego dužnost običnog vojnika. Kao komandir vod, čet’ri pet ljudi. Naporno su me gurnuli u uvjek u prvim mjestima u vojnim napadima, da bi me propremali i fizički i psihički za ubijanja. Za njih je bilo puno bitno da naviknem na krv. Zbog toga sam morao kao vježba da pijem svoju vlastitu krva, a mor’o sam čak piti i krva od jednog ubijenog aaa… vojnika suprotna strane. Pokušavali me je naučiti i da pojedem ljudski mesa, ali to nisam mog’o podnijeti. Odnosno, čovjek je zarobljen imamo noževa, gde ja priđem taj čovjek, da mu otkinem jedan komad i da ga pojedem. U slučaju kad meni obavezuju moj šefova da to radim ja jednostavno počnem povraćat. Nekad i padnem u nesvest, kad bi oni otkinuli pored meni komad meso od tog čovjeka i kad bi mi to stavili u usta. Kada su videli da to meni ne ide, pokušavali su me naučiti da jedem mrtvog čovjeka, znači nije više živ, više ne mrda, onda možda meni lakši da jedem ta njegovo meso. I to nisam mogao. Pokušavali su mi na drugi način, oni meni donesu neki komad mesa, pa meni ne govore od čega taj mesa. Ne znam ja od čega, al’ upravo to od jedan dio ljudski mesa.

Bin Laden je čudna, vrlo čudna osoba. Iskreno vam kažem da od kako znam da postojim, nikada nisam sreo osoba, da je ljubaznija od Osama Bin Ladena. On ima tako visok karakter i ponašanje prema ljudi, tako su njegov reči slatke. Toliko sam ga volio, više od sebe čak. On kad bi meni rekao: Hamad, upucaj sam sebe u glavu, ja bi’ ga poslušao. S te njegove visoki karakteristika i ponašanja, sa njegovi ljubaznosti i jednostavnosti uspio povući ljudi ka sebi. I na ovaj način je stvorio taj njegova skupina, značilo bi da nije u pitanju što je on samo bogat, što ima novca, jer gde je je grubo i ružno ponašao prema svojim borcima, oni bi pobjegli od njega. Nego on bio jednostavan čovjek. Na primer, kad bi’ ja sjeo među te mudžahedine, među nama Osama Bin Laden, kad bi neko dolazio ovamo koji ne poznaji Osama Bin Ladena, on neće moći poznat ko je od nas Osama Bin Laden, jer on nikada nije ponašao kao neka ličnost, kao neki šef, lider, nego se ponašao kao jedan od najobičnijih boraca. On je znao se šaliti sa nama, pričati o svemu, znali smo čak nekad i o ženama porazgovarat. On sve to govori, sve što je nama zanima, mi obični vojnike to i njemu zanima. Nekad radi neke stvari koje on ne želi, ako zna da mi to želimo, samo da nam s time pokazao da da on obični čovek. To ne znači da ga ja i danas dan podržajem. Naprotiv, svakome jasno sva moja aktivnost protiv njega i čak ću pomagati zakon i svet da što pre bude uhićen.

Da Vas podsetimo:  Priča o srpskom dečaku – jasenovačkom logorašu

U tom periodu počelo je i problema i sukob između Srbija i Hrvatska, nakon čega je i taj sukob i proširio i u Bosni. Tada su mi naredili da dođem ovde u Bosni. I planirali su onoj sve što sam naučio u Afganistanu, ono za što sam bio obučen da ga obavljam ovde, odnosno da postajem ovde komandir jedinici. I tako je bilo.

Originalni snimak iz kampa „El mudžahedin“ odreda

Borimo se na Alahovom putu, ubijamo i bivamo ubijeni. Ovo je istinsko obećanje u Teuratu, Indžiru i Kuranu. Al’ ko dosljednije ispunjava obećanje od Alaha… (nerazmljivo). Džihad ostaje sve do sudnjega dana. Pred nama je dvoje, ili da ih Alalhovom voljom porazimo ili da poginemo, odemo Alahu… (nerazumljivo). Strpimo se, smrt ne može ubrzati hrabrost nikakvog junaka, niti je može usporiti kukavičluk kukavice. Makar bili i u vašim kućama, smrt će vas stići. Makar bili i u vašim kućama smrt će vas stići!

Ali Hamad: Sve zločina koje su počinili, grozne stvari, i nezakoniste aktivnosti su bili… su činili pod zaštitom, kako vojni štab Armije BiH, tako i tadašnje politički vrh Bosne i Hercegovina. Istina da su mudžahedina ovde bili bez kontrola, odnosono, radili su sve što im srce željelo. Oni su divljali po gradovima, ulazili bi u kafanama, razbijali, pucali, oteli od ljudi kako im srce želi, ubijali, klali, koristeći oružja, noževa, sekirama, motornim pilama i svega. Formirali su teroristički kampove na viši mjesta. Organiiairali smo brigada obučavali smo i naši borci i domaći borci. I mi smo došlo ovde da bi imali svoje mjesto u srž tadašnji Armija BiH. Ovda, od samog mog dolaska u Bosna imao sam želje da se istupam iz Al Kaida, al’ nisam imao hrabrost, jer Al Kaida ne dozvoljava čovjek nakon učlanjenja da se povuči i da se istupi, da ne bi izdao poverljive informacija Al Kaidina ljudi, gde se nalazi i tako dalje.

Kad sam pao ovde u zatvor, a već sam bio upoznao sa suprugom, mi smo se vjenčali 1995-e godina u aprilu, onda sam promenio svoj mišljenje. Odnosno, ovo je zatvor, ovo je kazna i uticala na meni u vrlo pozitivnom smislu i pomoglo mi da odlučim da se istupim iz Al Kaide. Morao sam doneti konačnu odluka. Morao sam rizikovati, volio sam svoju suprugu, imao sam tada samo jedno dijete kad sam pao u zatvor, Ajša, a imalo je tad samo 15 mjeseci. I još samo postao i otac, shvatio sam moj dužnost prema mojoj djeci. Dogodilo što se dogodilo u Sjedinjeni Američki Država 11. septembar, odnosno 2001. godina i to me je jako bolelo jer u tom vremena je taj moj mržnja prema ljudi već je smanjila. Jer sam se borio, jer sam praznio ono što sam imao srce protiv cijele svet. Onda su mi oči otvorila, pa mi bolelo što se dogodilo u Sjedinjeni Američki Država. Ja sams e užasno osjećao, pratio sam cijeli dješavanje oko čet’ri sata neprekidno malom ekranima. Nisam mogao podnijeti da za jedan tren budi ugašeni životi tri hiljade ljudi. Nisam mogao podnijeti kad sam vidio djeca ubijena, a već sam imao dijete. I taj moje djete probudilo taj osjećaj u meni da ne treba ugroziti i druge djece. Ja sam razmišljao o tome šta kad bi bili moji supruga i dijeca za koje trenutno i živim i zbog kojih spremam i da umrem ako treba, šta kada bi i oni doživjeli ovako nešto?

E sad, par mjeseci unazad me posjetili ljudi iz državna obaveštajna služba SIP-a. Razgovarali smo, njima je zanimalo da znaju nešta o zločina mudžahedina koje su počini za vrijeme rat nad srpskim i hrvatskim narodom. Ja sam to odbio, jednostavno zbog jednog razloga, što sam ja s te ljudi stotine puta ranije razgovarao o te zločina, a nisu htijeli ništa poduzeti. Ja sam rekao: Vi mene pitate za ono što vi dobro znate. I da je to jednostavno samo testiranje i da nema afekta ni koristi, ni smisla da ja njima ponovim taj priča, jer se dogodilo da su oni prikrivali sve dokumentacije koje sam im dao, koje su potvrdili da su mudžahedina počinili zločin.

Da Vas podsetimo:  Krvavi Božić u Kravici

Deo iz pisma upućenog Ministarstvu pravde u Vašingtonu-SAD, faksiranog putem Ali Hamadovog odvjetnika i generalnog sekretara dječje ambasade u Sarajevu, gospodina Duška Tomića

„Poštovana gospođo, uz dužno poštovanje obavještavam Vas sa činjenicom da se ja ne osjećam sigurnim u ovoj zemlji, kako unutar ovoga zatvora gdje se trenutno nalazim, tako i nakon izlaska iz zatvora, što ja upravo i očekujem da se dogodi, jer sam već dostigao sva zakonska prava za momentalno oslobađanje od daljnjeg izdržavanje kazne zatvora. Također sam jako zabrinut zbog sigurnosti moje obitelji, odnosno supruge i dvije malodobne kćerke. Ne bi trebala biti isključena mogućnost na osvetnički odgovor na sve moje dosadašnje aktivnosti i suradnju sa zakonom, koja ne sumnjam, nekome smeta, budu usmerena na moju nezaštićenu obitelj, do koje svako i bez rizika sa lakoćom može doći. Tako nešto se do sada nije dogodilo zahvaljujući smao sreći, koja je do sada sačuvala moju nemoćnu obitelj, ali to ne znači da tako nešto ne može da se dogodi u buduće. Ovakvo strahovanje i zabrinutost je, zbog toga što mnogi stanovnici ovih prostora koji pripadaju islamskoj vjeroispovesti su sasvim pogrešno shvatili sve moje dosadašnje aktivnosti i pružanje suradnje državnim vlastima, civiliziranog, slobodoljubivog svijeta“.

Ali Hamad: Ja sam po nacionalnosti musliman. Ponosan sam što sam musliman, rođen sam kao musliman i zaista želim umreti kao musliman i uvijek ću braniti svoju vjera. A ova sva moja aktivnost je, upravo može poslužiti kao obrana časnog… islama, od onih koji lažno pozivaju na islam, da bi ubijali nedužne ljude. Zašto ja ne bi protivio Al Kaida, a oni su meni uništili život? Ja se nalazim ovde zbog njih. Da nisu oni, ne bi morao doći ovde u Bosna gde bi doživio, šta sam doživio i gdje bi ljudi doživeli od mene šta su doživeli. Da nisam došao ovde ne bi završio u zatvor. A to su oni mene poslali ovde. sada sam ostao zbog njih bez budućnost, bez sreće. Ja ne znam da l’ ikada mogu biti veseo. Mogu se nasmijat, al’ mene srce ostaje uvijek tužno. Ja sam osuđen na to da budem tužan do smrt. Ne mogu ona jednostavno da sebe oprostim zbog ovoga svega. Pogrešio sam prema sebi, prema Srbima, prema Hrvatima i prema Bošnjacima, čak. Osjećam se da sam pogrešio prema cijeli svijet. Pogrešio sam prema moja supruga i djeca.

„Poštovana, draga, moja kćeri Ajša, kao prvo i sa puno ljubavi pozdravljam te islamskim pozdravom Selam alejkum. Hvala ti sine što si mi napisala u pismu da me mnogo voliš i da si me se puno poželjela. Ti nisi svijesna dušice moja koliko ja volim tebe, mamu i seku. Ja vas tri, volim trajno i neograničeno. Volim vas do neba, i dalje. Vas tri ste moj veliki svijet u kojem živim, vi ste mi kao zrak koji dišem, a bez vas ne bih mogao ostati u životu ni jednu minutu. Ti nisi svijesna toga da ste vi za mene sve. Nemoj sine biti tužna što sam u zatvoru, budi vesela, uživaj i igraj se. Uvijek se nadaj u bolje sutra i smij se slatko i iz srca. Obećavam ti dušice moja da ću uskoro doći kući pa ću te mnogo zagrliti i izljubiti. Tada ćemo se mnogo igrati i razgovarati o svemu, tada ću ti kupiti sve što ti malo srce poželi i što ti oči sanjaju. Obećavam ti ljubavi moja, čim izađem iz zatvora da ćemo, ja, ti, mama i seka otići negdje daleko“.

Ali Hamad: Ne mrzim više nikoga, ne želim mrzeti čak ni oni ljudi koji će mene mrzit. Ja ću shvatiti svaki čovjek koji bi meni mrzio i reći ću on mene mrzi zato što sam pogrješio, zato šta zaslužujem mržnja. Niko ovde nije dužan da mi oprosti sve što sam počinio do sada. Ni jas ebi ne bi oprostio. Od mržnje ja sam umorio, s mržnja sam nažalost i odgojan, sad želim da se promenim, zato će voleti čak i onoga čovjek koji će me na kraju života upucat u glavu. S obzirom da sam ja obilježen da neću umrijeti prirodnom smrću, nego samo metak u srce.

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime