Prestanimo da uvozimo „demokratiju“

0
1239

pol-razaranje-700x469Jedan od ključnih zaključaka nedavno objavljene ankete B92/CESID-a glasi: „Više od 55 odsto ispitanika veruje da je za Srbiju dobro da se tradicionalno drži Rusije i ta podrška konstantno raste“.[i] Glavni glasnogovornik NATO u Srbiji, Jelena Milić, žali se da se „77 odsto mladih koji su obuhvaćeni studijom CEAS o „Jačanju ruske meke moći u Srbiju“ zalaže za uvođene ruskog zakonodavstva u Srbiju“.[ii] Posle više od četvrt veka aktivnog, agresivnog, bezalternativnog „uvoza demokratije“ među Srbe, podupretog praktično potpunim medijskim monopolom, pro-zapadnim „maršem kroz institucije“ i ekonomskom dominacijom, dobijamo ovo. Kako sad pa to?

Je li to zato što tvrdoglavo, sebi u inat i na svoju štetu, uporno odbijamo da „živimo kao sav normalan svet“? Što smo beznadežni slučajevi? Što se ne damo „demokratizovati“ ili „reformisati“? Što smo suicidni?

Ili je možda odgovor mnogo jednostavniji, a i suvisliji: kao istinski, „edukovani“ i sofisticirani potrošači, uverili smo se da ponuđena roba i nije nekog kvaliteta.

Neki će verovatno uložiti primedbu: a što ne govorimo o „autoritarnoj“, „nereformisanoj“ Putinovoj Rusiji, nego samo o „demokratskom“ Zapadu, koji, zar ne znamo, svima želi samo dobro?

Odgovor: zato što, od početka raspada bivše Jugoslavije, Zapad ovde vodi glavnu reč. Monopolsku. Zato i treba jedini da odgovara.

Jer, nije nam Rusija svih ovih godina držala lekcije o tome šta treba da radimo, kako da živimo i privređujemo, kako da se državno i u svakom drugom pogledu organizujemo, kako da se obrazujemo, kako da budemo „tolerantni“, kako da držimo dijete, kako da podižemo decu. Rusije, praktično, nije bilo. Sve je prepušteno Zapadu. Od Karingtonove konferencije i „posredovanja“ u navodnom pokušaju traženja mirnog rešenja jugoslovenske krize, Zapad, (samo)proglašeni konačni istorijski pobednik, je bio taj koji je nudio ili nametao standarde i rešenja. I delio uloge. Njet Rusija. A ni Kina.

Da Vas podsetimo:  Parizer – još jedna „Vučićeva šema“?

Da su igrali pošteno, otvoreno i dobronamerno, imali su priliku da jednom za svagda „prelome“ ne samo srpsko, već i javno mnjenje i „umove i srca“ celog regiona. Jedinstvenu priliku. Bez takmaca, bez „kočničara“. I – šta su uradili? Ne samo da su uprskali stvar, promašili zicer, već su izgubili kredibilitet, i počeli da navlače sve veću omrazu na sebe. I onda nekako dođe pa skoro duhovito kada za to pokušaju da okrive Rusiju. Ili bilo koga drugog.

Imali su priliku, na samom početku jugoslovenske krize – da čvrsto stanu iza međunarodnog prava i ne dozvole, odnosno ne podrže, jednostrano otcepljenje od međunarodno priznate države, što je SFRJ tada bila. A šta su uradili? Podstrekivali su upravo to, s tim što se mora istaći da su Nemci bili kolovođe. Može se diskutovati o tome da li im je to bila dodeljena uloga, da li su im poslovično lukavi Angloamerikanci jednostavno dozvolili da se isture i istrče, a da onda oni „uberu kajmak“, ili su jednostavno Angloameri rešili da ne mogu da dozvole Nemcima da (ponovo) vode glavnu reč, i jednostavno ušli u prostor koji su im Nemci onako volovski raskrčili, da slučajno ne bi uleteo neko drugi. Ali to je manje bitno, bitno je da je protagonista ovdašnje nesreće bio politički Zapad.

Imali su priliku da pokažu šta znači „pošteno posredovanje“, bez favoritizma. Da insistiraju na podjednakim standardima ponašanja za sve. Ali nisu. Hrvati su izbrisali Srbe iz svog ustava još 1990 – i nikom ništa. Hrvati i muslimani protivustavno preglasali Srbe u Bosni i Hercegovini i proglasili nezavisnost – i dobili podršku. Rugova usmerio šiptarske mase na Kosovu i Metohiji na bojkot svih izbora i institucija države – i, dobio kultni status navodnog „novog Gandija“.

Da Vas podsetimo:  Preti li Srbiji prekid evropskih integracija

Tako je uništavana Jugoslavija. Tako je sejana nova zla krv. Tako su sprečavani pokušaji institucionalnog rešavanja problema. I ništa s tim nije imala ni Rusija, ni Kina, niti bilo koja druga civilizacijska alternativa. Sve je Zapad imao u svojim rukama, i sve je uprskao. S tim što većini deluje kao da je namerno uprskao. Da bi nas usitnio, posvađao, pa onda kolonizovao. I šta se to onda promenilo od vremena pisanja Konradovog „Srca tame“, osim metoda i (neo)kolonijalne retorike?

Aktivno su, potom, omogućili stvaranje baze za širenje globalnog džihada, prvo u BiH, pa onda i na KiM, što je odlično, između ostalih, dokumentovao glavni analitičar američke Nacionalne agencije za bezbednost (NSA), Džon Šindler, u knjizi „Nesveti teror: Bosna, Al Kaida i uspon globalnog džihada“.

Iscenirali su i izmislili „genocide“, naduvali brojke, a potom sve učinili da spreče njihovo stvarno rasvetljavanje, kao na primer u slučaju Srebrenice. Naravno, da se ne bi otkrila njihova ključna uloga. Za tu svrhu je, na prvom mestu, korišćen novi zapadni izum 1990-iz, tzv. haška pravda, odnosno instrumentalizacija prava u političke svrhe i totalno obesmišljavanje koncepta i standarda međunarodne pravde.

Krajem 1990-ih, primenjena je, u punoj sili, nova koncepcija „humanitarne intervencije“, zasnovane na 1) još brutalnijem gaženju međunarodnog prava i goloj agresiji i 2) bezočnim medijskim manipulacijama ili lažima. Time su obesmišljeni, uz međunarodno pravo, i sam pojam međunarodnog humanitarizma, ali i koncept „slobodnih i nezavisnih“ medija. A sve su ovo bili stubovi zapadne „meke moći“, pomoću kojih je vršena vrlo uspešna i delotvorna propaganda prema stanovništvu na „pogrešnoj strani“ Berlinskog zida tokom Hladnog rata. Stvoreno je plodno tle za trajni cinizam i nepoverenje.

Onda je u oktobru 2000, organizovanjem „obojene revolucije“ u Beogradu, obesmišljen i sam pojam „demokratizacije“. Kada se ispostavilo da je ista debelo plaćena i unovčena, a da je njen glavni cilj bio prvo ekonomsko, pa onda i svako drugo pljačkanje i porobljavanje. Ni tu Rusije nigde nije bilo. Osim, u ulozi amortizatora/anesteziologa.

Da Vas podsetimo:  ISTOK I ZAPAD I NOVA KLASA SRPSKIH VLADARA

Zbilja – ima li ikakvog mesta čuđenju zapadofila i njihovih sponzora, osim tome da stepen antizapadnog osećanja nije još veći? Ako je jedna od glavnih zapadnih lekcija koje, navodno, treba da usvojimo – preuzimanje odgovornosti, evo, neka je primene prvo na sebi.

Preuzmite odgovornost. Sve ste debelo uprskali. Upropastili. Unakazili. Uništili. I, što je najgore, ne da ne pokazujete ni trunku kajanja, već biste da propišete još tog „čudotvornog leka“, samo u još većim dozama. Ili da dignete sve u vazduh, samo da slučajno neko drugi ne bi uspeo tamo gde ste vi tako bedno pali. I onda, posle svega, da svalite krivicu na nekog drugog – na prvom mestu Rusiju. Krivica domaćih se podrazumeva.

Što bi rekao Šojić – neće da može. Vreme je za supstituciju uvoza jednog lošeg, štetnog, smrtonosnog zapadnog proizvoda. A do tada ga treba obeležiti onako kako se obeležavaju cigarete. Zatim ograničavati i stalno smanjivati broj mesta gde može da se upražnjava. Do potpune zabrane.

Aleksandar Pavić

Fond strateške kulture

____________________

[i] http://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2016&mm=04&dd=08&nav_category=11&nav_id=1117536

[ii] http://www.rtv.rs/sr_ci/politika/jaca-ruski-uticaj-mladi-se-okrecu-nacionalizmu_705463.html

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime