Šta se dešpavalo na Neretvi i Sutjesci? Borac sa Sutjeske, ali i istoričar Batrić Jovanović, u svojoj poslednjoj knjizi „Rasrbljavanje Crnogoraca“ objavio je fotografije Ante Pavelića i Josipa Broza sa potpisom: „Najveći srpski krvnici u 20.vijeku“
Od svih „ratnih ofanziva“ na kojima se doskora, a u Crnoj Šumi i do danas, temeljila naša „historija“ NOBa, jedino je vjerodostojna ona Ćopićeva „Osma ofanziva“. Tada su naši Krajišnici, željni svega, u jurišu na beogradske i ostale „svilengaće“, izvojevali svoju poslednju ratnu pobjedu, uz moralne i druge prateće poraze i posrtanja!
Naša novija istorija, a bogme i svjetska, prepuna je besramnih podvala i falsifikata, da nimalo ne zavidim profesorima ovog predmeta. Pogotovo onima koji se školuju na odgovarajućoj Katedri Filozofskog fakulteta u Beogradu, na kojoj glavnu riječ i danas vode Sorošovi drugosrbijanci, kojih se normalni Srbi – stide!
Dobro što su minule generacije, po tajnovitom aneksu Berlinskog ugovora (da Srbi u dvije srpske države izučavaju sopstvenu istoriji od Nemanjića naovamo) morale da se povinuju germanskom diktatu.( Otuda i ona natuknica o germanskoj istoriografiji, za koju mnogi od nas nijesu znali šta znači. Tim povodom će , naš veliki istorijski pregalac, dr. Jovan Deretić, jednom u šali reći: „Tako nam i treba kad su nam istoriju pisali i predavali Ćorovići i Slijepčevići!“ )
Ali, zaboga, gdje to piše da se i danas mora izučavati falsifikovana istorija po narudžbi austrougarskog kaplara? I uz pratnju Bulajićevih i drugih sličnih filmova o tzv. NOBu, koje nam nemilosrdno servira sa programa Beogradske TV izvjesna urednica iz poznate kuće Kovačevića…
Zaista, ima li kraja našem nesvitanju?
Ovom prilikom, u svijetlu, ili, bolje rečeno – u tami bezbrojnih falsifikata, pomenuću, i to ne na „naučni“, već na novinarski način, samo nekoliko epizoda koje ovu tužnu istinu ilustruju.
Prije toga reći ću nešto što je danas svakom mom komšiji i seljaku u Morači jasno: sve takozvane ofanzive bile su zbir neprekidnih bježanija od Njemaca, ustaša, Talijana, uz bezobzirne bratoubilačke okršaje četnika i partizana (što je bila Brozova „taktika“ otpočetka!).
Recimo, čuvena Bitka na Neretvi koja nas je koštala poslije rata više nego u ratu, zahvaljujući Ričardu Bartonu (Brozu) Jul Brineru, Orsonu Velsu, Franku Neru, Kurtu Jirgensu, Hardiju Krigeru, Sergeju Bondarčuku… A, uzgred, nikad nije objavljeno koliko je ova Brozova „filmska epopeja“ potrošila dolara.
„Genijalni plan“ „genijalnog vojskovođe“ – rušenje mosta na Neretvi „da bi se zavarali Njemci“, zapravo je izvedeno u strahu i panici od četnika koji su se grupisali na lijevoj obali rijeke!
Sada je, valjda, i poslednjim ajvanima jasno da su takozvani Martovski sporazumi u Zagrebu, između Njemaca i Brozovih partizana (Koča, Đilas, Velebit) obezbijedili, ne samo „međusobno nenapadanje“, već i logističku podršku Hitlerovom prijatelju iz Pečuja 1912. (Hitler, Broz, Krleža na kontraobavještajnoj obuci Austrougarske…)
S druge, pak, strane , istine radi valja reći da su pripadnici Kraljevske vojske u otadžbini, stigli na Neretvu, uglavnom, italijanskim kamionima.
Zdravorazumskom čovjeku nije daleko pomisao, da je bio u pitanju dogovor između Njemaca i Italijana, da se srpska braća, pod petokrakom i kokardom, među sobom što više poubijaju, kako bi kasnije sa njima bilo moguće, sa izvjesnim olakšanjem, manipulisati. Tako se i desilo.
Istorijskim „analitičarima“ je sve do danas promakla iz vida jedna dozlaboga banalna činjenica, da su u svih sedam ofanziva stradale isključivo – srpske jedinice! Recimo, u bici na Sutjesci. Koji bi to „genijalni vojskovođa“ i budući „maršal“ , uveo u Sutjesku praktično sve svoje operativne jedinice, uključujući i četiri hiljade ranjenika i tifusara?
Uveo ih je Broz, na poklanje svojim prijateljima i sunarodnicima Njemcima.
Bio sam na Sutjesci, odnosno Suhoj, pet puta. Prvi put kao „napredni omladinac“ u nekoj kolašinskoj delegaciji, kada je Broz, zajedno sa Naserom, vršio smotru „svojih jedinica“.
Potom, još jednom, kada je Broz, bez Nasera, ali i bez Koče vršio smotru Prve proleterske… I još tri puta, u raznim varijantama, nakon toga.
Tada kao vojni laik, nijesam se mogao načuditi „zamisli“ Vrhovnog komandanta da svu svoju (srpsku) vojsku dovede u Sutjesku. Kasnije, mnogo kasnije, sam shvatio da to nije bilo slučajno.
Nema pogodnije topografske lokacije na prostoru bivše Jugoslavije, za okruženje i uništenje , od područja Sutjeske!
I u vezi sa tim reći ću vam još nekoliko detalja. Konstantin, Koča (Cincar)Popović, kao agent Abvera nakon Španskog građanskog rata, izvešće takozvanu Prvu proletersku diviziju, bez ispaljenog metka i bez gubitaka iz pakla Sutjeske.
Nesrećni Sava Kovačević, kome nije falilo hrabrosti, ali pameti, kao i mnogim njegovim zemljacima, bogme jeste, probio je obruč sa svojom Trećom divizijom.
Kada se Broz, nakon cjelovječernjeg orgijanja i bludničenja sa čuvenom Davorjankom (general Terzić mi je svojevremeno reko da su tada milislili da ih likvidiraju oboje), opasuljio i poslao kurire za Kočom i Savom, da se vrate sa svojim brigadama na Sutjesku, Koča mu je, po prilici, odmjerio, ali se Sava vratio, sa prijetnjom: „Posle rata .ebaću ti majku!“
Znamo kako je Sava, nakon toga, prošao na Košuru – ubijen je s leđa. Bio sam i na njegovom grobu i skupljao fišečine od pušaka i puškomitraljeza, decenjama kasnije…
Na ovom Portalu sam davnih dana pisao kako je moj tetkić, Batrić Jovanovića, kao predratni skojevac, pa potom borac sa Sutjeske, komandant radne akcije Brčko-Banovići i Akcije za izgradnju Novog Beograda, čovjek joji je pokrenuo i završio izgradnju Beogradskog aerodroma, naš ambasador u UNESKu, i nadasve istoričar, u svojoj poslednjoj knjizi „Rasrbljavanje Crnogoraca“, objavio fotografije Ante Pavelića i svog „vrhovnog komandanta“ , Josipa Broza, sa potpisom : „Najveći srpski krvnici u 20. tom vijeku!“
Tužna naša istorijo!
Možda je prilika da spomenem i čuveni „Desant na Drvar“, godinu dana kasnije, kada su za spas „Vrhovnog komandanta“ ginule „Druga lička“ i Treća krajiška“, „te su dvije Titu najmilije“!
Svi njemački padobranci imali su tada sliku Josipa Broza, ali ne da bi ga, ne daj Bože, likvidirali, nego da bi ga zarobili i doveli njegovom prijatelju Hitleru, pošto su Hitlerovi generali bili puni hvale na račun „partizanskog vojskovođe“ Tita. Hitler je vjerovatno računao da mu Broz može biti od pomoći u vrijeme kada se nacističko carstvo praktično rušilo.
No, sve su ovo samo predpostavke. Razgovarao sam sa generalom Mićom Jankovićem, tada komandantom Pratećeg bataljona, a kasnije komandatom Prve armije, koji mi je potvrdio da se tada Vrhovni komandant bio uneredio i da su ga jedva izvukli iz pećine u Drvaru, jer Broz nije bio shvatio Hitlerove namjere… Toliko od istorije…
Autor: Jovan Lakićević
Izvor: Borba za istinu
