Propadanje „Galenike“ – Između leka i eutanazije

0
1949

Pogrešne politike, praćene žestokim partijskim čerupanjima, dovele su nekadašnjeg srpskog farmaceutskog giganta na ivicu gašenja i likvidacije, od čega ga mogu spasti samo vrlo neizvesna prodaja i strateški partner

Tužna sudbina i agonija srpskog farmaceutskog giganta kao da nema kraja. Nekada najveća farmaceutska firma i lider domaćeg tržišta, danas je na njemu prisutna samo sa pet odsto, uglavnom kao beznačajan snabdevač lekovima, sa neizvesnim šansama da povrati bar deo nekadašnjeg značaja. Više puta je privatizovana pa podržavljavana, postajući još jedan gigant koji opterećuje budžet Srbije jer mu dugovi premašuju vrednost imovine.

NAJVEĆI IZAZOV ZA VLAST Privatizacija se u Srbiji i dalje odvija sporo, jer se očekuju strateški investitori i izbegava stečaj za veća preduzeća, ocenio je nedavno Fiskalni savet Srbije, dodajući da je ove godine kroz privatizaciju ili stečaj promenjen status samo oko 20 manjih subjekata.

U procesu privatizacije i dalje se nalaze brojna preduzeća – oko 150 bivših društvenih i državnih firmi sa oko 50.000 zaposlenih. Posebnu pažnju, po oceni FS, treba posvetiti grupi od desetak najznačajnijih preduzeća među kojima su „Azotara“, MSK, „Petrohemija“, RTB Bor, „Galenika“, PKB, „Resavica“, „Simpo“, „Ikarbus“, „Jumko“, „Trajal“ i „Lasta“. Ova grupa, tvrdi FS, nameće najveći trošak i predstavlja izražen fiskalni rizik, a zapošljava oko polovine preostalih radnika preduzeća u privatizaciji, pa je samim tim i ekonomski i socijalno najizazovniji zadatak za vlast. Računica FS pokazuje da samo tih desetak firmi godišnje državnu kasu koštaju do tri milijarde dinara i da deo njih opstaje isključivo zahvaljujući budžetskom novcu i kreditima Fonda za razvoj. Fond za razvoj samo je „protočni bojler“ putem kog Vlada sipa novac u neprivatizovana preduzeća, objašnjava član FS Vladimir Vučković.

Ekonomisti su utvrdili da imovina „Galenike“ vredi oko 150 miliona evra pretežno nepokretnosti, dok joj je dug 250 miliona evra, a ima i tajanstvena „velika“ sporna potraživanja. Godišnje prodaje samo 48 miliona evra, od čega je izvoz 7 miliona. Država je donedavno bila vlasnik 70 odsto akcija „Galenike“, Akcionarski fond i ostali građani po 15 posto.

Prva privatizacija „Galenike“ bila je još početkom devedesetih godina prošlog veka kada je američka farmaceutska kompanija ICN, koju je vodio Milan Panić, kupila zemunsku fabriku. Međutim, nikada nije raščišćeno šta je ICN uneo u „Galeniku“.

Kad je Panić počeo da potražuje milionska dolarska dugovanja srpske države prema ICN-u za isporučene, a neplaćene lekove, tačno pred NATO intervenciju u februaru 1999. godine, Vlada Srbije dekretom je smanjila udeo ICN-a sa 75 na 35 odsto, preuzela fabriku i postavila svoje rukovodstvo. I nove vlasti, posle petooktobarskih promena, zadržale su i osnažile odluku vlade iz ’99. godine, a presudu u korist države Srbije donela je 2004. i međunarodna arbitraža.

Da Vas podsetimo:  Veštačka inteligencija, budućnost rada i planete

Usledile su godine kada se za „Galeniku“ vezuju partijska rukovodstva, pre svega Socijalističke partije Srbije.

I Vlada Mirka Cvetkovića pokušala je da privatizuje „Galeniku“, ali su socijalisti (koalicioni partner Tadićevih demokrata) bili protiv. Navodno, početkom 2009. u jednom hotelu u okolini Beograda rukovodstvo SPS-a ceo dan je kovalo plan kako da osujeti privatizaciju „Galenike“. Iako je bilo dva-tri zainteresovana kupca koji su bili spremni da plate oko 100 miliona evra, tender je propao. Ostalo je zabeleženo da je tadašnji resorni ministar Mlađan Dinkić javno tražio 200 miliona evra, ali niko nije bio spreman da toliko plati.

Propalo je još nekoliko tendera, a „Galenika“ je gomilala gubitke, da bi tadašnji premijer i predsednik SPS-a Ivica Dačić izjavio početkom 2013. u jednoj TV emisiji „da Vlada više duguje ’Galenici’ nego ’Galenika’ Vladi“.

SUBVENCIJE NA TERET PORESKIH OBVEZNIKA Najveće posrnuće kreće od 2011. godine, zbog enormnog zaduživanja i gubitaka. Nekako te 2011. i Specijalno tužilaštvo za organizovani kriminal počelo je proveru poslovanja kompanije. Već 2013. uhapšeno je osam osoba zbog, prema medijskoj arhivi, zloupotreba u „Galenici“ kojima je kompanija oštećena za oko 12 miliona evra tokom 2009. i 2010. godine. Tada je uhapšen i bivši generalni direktor „Galenike“ Nenad Ognjenović, blizak SPS-u. Usledila su i druga hapšenja, između ostalih i nekadašnjeg predsednika Upravnog odbora „Galenike“ i bivšeg direktora Socijalističke partije Srbije Dejana Backovića, koji je sa ostalima osumnjičen za zloupotrebu službenog položaja kojom je „Galenika“ oštećena za 34 miliona evra.

Danas je „Galenika“ i dalje državni „bolesnik“. Potraživanja od 119 miliona evra Vlada Srbije i državni „Srbijagas“ su konvertovali u kapital „Galenike“, koji su za te potrebe procenili na 86 miliona evra. To nije prvi put da se „Srbijagas“ koristi u te svrhe iako se ne radi o njegovoj delatnosti. Slično je rađeno i u „Srpskoj fabrici stakla“ u Paraćinu. Tako je „Srbijagas“ konverzijom u „Galenici“ stekao 15 odsto kapitala, država sad ima 72 odsto, a Akcionarski fond i drugi građani su pali na 6 odsto kapitala.

U stvari, te konverzije su subvencije države na teret poreskih obveznika, a nije obznanjeno šta će od toga i kad biti vraćeno u budžet. Po rečima ekonomskog konsultanta Milana R. Kovačevića, „bilo je jeftinije plaćati 1.400 zaposlenih, od kojih se procenjuje da je pola višak, nego prodavati njene proizvode ispod cene. ’Galenika’ je zatvoreno akcionarsko društvo da se ne bi na berzi saznavalo išta o njenoj vrednosti, a milioni građana njenih akcionara ništa se ne pitaju“.

Da Vas podsetimo:  MENE JE SRAMOTA, A VAS?

Njegov kolega Boško Mijatović smatra da je konverziju trebalo uraditi pre decenije kada je, kako kaže, bilo više nade i šanse da se „Galenika“ spase. „Ali pre 10 godina je tadašnji ministar nadležan za ’Galeniku’ Dinkić (Mlađan) tražio previše para koje niko nije bio spreman da plati. U međuvremenu je jadna ’Galenika’ propadala i spala na niske grane“, kaže Mijatović ocenjujući da teško ko može da bude zainteresovan za ovu kompaniju.

KAKO JE SOROŠ ODUSTAO Ministarstvo privrede raspisalo je 1. septembra ove godine najnoviji tender za prodaju farmaceutske kompanije „Galenika“, a početna cena za sve zainteresovane iznosi 25 miliona evra na ime duga za banke, plus jedan evro kao početnu cenu za javno nadmetanje.

Ministarstvo privrede je objavilo poziv za prodaju 94 odsto kapitala „Galenike“ traženjem ponuda, pa onda javnim aukcijom. U taj procenat su uključene sve akcije države, „Srbijagasa“ i Akcionarskog fonda, iako po zakonu one pripadaju milionima građana. Zaključkom Vlada je obavezala sve „državne poverioce“ da otpišu potraživanja od „Galenike“ ako prodaja kapitala uspe, a iznos tog poklona koji je dodatna subvencija nije poznat. Kupac se obavezuje da dokapitališe „Galeniku“ ulaganjem 25 miliona evra, a rečeno je da će se time „Galenika“ razdužiti za 71 milion evra duga bankama. Javilo se desetak kandidata za učešće u aukciji sa početnom cenom kapitala od bar jednog evra.

Tenderskoj komisiji su stigle dve validne ponude (iako će se razmatrati i one koje su do tog roka, eventualno, poslate poštom). Ranije je objavljeno da je tendersku dokumentaciju za kupovinu 93,7 odsto kapitala „Galenike“ otkupilo ukupno devet kompanija. Međutim, otvorene su samo ponude švajcarskog „Amikusa“ i brazilskog EMS-a.

Uslovi za učešće u privatizaciji „Galenike“ su da zainteresovani ulagači učestvuju u farmaceutskoj industriji, kao i da su tokom prošle poslovne godine imali prihod veći od 300 miliona evra. Istovremeno, vrednost ponuđenog kapitala srpske fabrike procenjena je na 152 miliona evra.

Situacija u nekadašnjem stubu domaće farmacije odavno nije blistava kada su u pitanju dugovanja zaposlenima. Sindikat zaposlenih u fabrici već neko vreme pokušava da postigne dogovor sa državom u vezi sa potraživanjima po osnovu kolektivnog ugovora o radu, za koje se procenjuje da dosežu nekoliko desetina miliona dinara. „Država insistira da se svi dugovi prema njoj reše“, napominje Zoran Pantelić, predsednik sindikata „Nezavisnost“ u „Galenici“, „jedino se dugovi prema radnicima ne rešavaju i ne postoji volja da se oni reše pre završetka postupka“. Za dobrovoljni odlazak iz „Galenike“, koja u ovom trenutku ima 1.400 zaposlenih, prijavilo se 250 radnika.

Da Vas podsetimo:  U Jugoslaviji se ratovalo jedino protiv Srba i pravoslavlja

Prethodni pokušaj privatizacije „Galenike“ propao je početkom godine. O novim ponudama za njeno preuzimanje izvestio je i sajt američkog berzanskog indeksa NASDAQ, drugog po veličini u svetu. Vlasti u Beogradu pokušavaju da prodaju „Galeniku“ kao deo napora da se zatvore ili privatizuju dužničke državne firme, što je dogovoreno na sastancima sa predstavnicima MMF-a, ali nagomilani dugovi fabrike lekova su do sada odbijali potencijalne investitore, prenosi NASDAQ.

Nekoliko godina se spekulisalo da je američki biznismen Džordž Soroš zainteresovan za „Galeniku“, tvrdilo se i da je preko svog fonda „Kvantum stratedžik partners“ još na ranijim tenderima slao pismo, a očekivalo se da će to učiniti i na poslednjem javnom pozivu. Međutim, to interesovanje je izgleda splasnulo nakon što se Soroš susreo sa Vučićem tokom njegovog boravka u SAD.

PRITISAK MMF-a Današnji problem je i farmaceutsko tržište koje ne pruža šansu za značajniju tržišnu ekspanziju „Galenike“ jer su karte na tržištu lekova između sebe podelile strane kompanije koje zauzimaju više od dve trećine prometa medikamenata.

„U takvim uslovima neće baš biti tako veliki interes da se kupi ’Galenika’ po nekoj ceni koja bi bila zadovoljavajuća“, kaže Kovaačević za „Sputnjik“.

Ukoliko bi i ovaj tender propao, država Srbija bi, smatra Kovačević, morala da odluči da li hoće da ima svoju fabriku lekova. „Ako hoće, onda bi morala da okupi tim ozbiljnih, stručnih ljudi koji bi ozbiljno razmotrili perspektive i ograničenja, i da napravi konkretnu strategiju, odredi aktere koji na tome treba da rade, ali odredi i optimalnu ulogu države kako bi ’Galenika’ imala prosperitet“, ističe Kovačević.

U tom slučaju država bi i dalje bila većinski vlasnik, a upravo to neće MMF, na čije insistiranje se, prema rečima predsednika Sindikata „Nezavisnost Galenika a. d.“ Zorana Pantelića, kompanija sada i prodaje. Zato Kovačević ukazuje na činjenicu da ugovor o aranžmanu sa MMF-om ističe početkom sledeće godine i da je vreme da Srbija razmotri da li i dalje treba da radi po smernicama Fonda.

A s obzirom na stanje „Galenike“, ako propadnu sve pomenute varijante, stečaj joj ne gine. Vlada, u nadi da će se ipak pojaviti strateški partner, odlaže stečaj, iako su svi postavljeni rokovi za privatizaciju odavno istekli. Kao da za nekada najveću fabriku lekova nema pravog leka.

Piše: Slobodan Ikonić

bigportal.ba

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime