Propagandni rad Saveza Sokola

0
1649

indexSavez Sokola se trudio da njegove ideje i poruke stignu do najdaljeg sela. Smatrali su da „sa našim kulturnim filmom treba da dođemo i u najzabačenije selo Jugoslavije i unesemo znanje, kulturu i civilizaciju“. (1) Zato je vodio propagandne akcije. E. L. Gangl u svom članku „Jačajmo se” objavljenom u „Oku sokolovom” istakao je da se život naroda temelji na moralnom i fizičkom vaspitanju pojedinaca. Istakao je značaj vaspitanja volje koja teži za nečim boljim i višim i koja nagoni ljude da idu napred. Cilj sokola bio je moralno i materijalno savršenstvo pojedinca i naroda. (2)

Sokoli su kao patriotska organizacija dobijali podršku vlasti kraljevine SHS. Za vreme šestojanuarske diktature kralja Aleksandra sokole je podržavao državni aparat koristeći ga za svoje ciljeve. Sokolska propaganda širila se preko radija, izložbi, sokolskih razglednica, poštanskih maraka, stripova, znački… . Sa svoje strane firme koje su radile za sokole isticale su tu saradnju.

U peridu između dva svetska rata rastao je značaj radija u Jugoslaviji i broj radio prijemnika. To je uočio Savez Sokola Kraljevine Jugoslavije i u svom prosvetnom radu koristio radio. Sem radio predavanja na radio Beogradu, Zagrebu i Ljubljani sokoli su se trudili da njihovi tamburaški zborovi nastupaju na radio stanicama. Muzičke utakmice Saveza Sokola priređene su u Sarajevu i Zagrebu. Savez Sokola snimio je na gramofonsku ploču „Sokolski pozdrav” i „Sokolske pesme”. U Savezu Sokola bilo je 77 muzika, 73 horova, 11 orkestara i 55 tamburaških zborova. Na X sletu u Pragu od muzika Saveza Sokola učestvovali su : mešoviti sokolski hor iz Starog Sivca, muzika sokolskog društva iz Beograda, Varaždina, Podgorice, Splita, Ljubljane, Subotice, Novog Sada, Kule (naraštajska) i tamburaški sokolski zborovi iz Subotice i Petrovgrada. Savezni muzički pročelnik raspoređivao je sve sokolske muzičke ansamble na razne sokolske svečanosti kao i na specijalan radio-koncert. (3)

Dragutin Inkiostri Medenjak radio je sokolske razglednice i plakate za sletove. Sokolski domovi predstavljeni su na razglednicama. Na sletu u Beogradu 1930. na drvenim zidovima muzičkog pavijona bili su ispisani stihovi i note sokolske himne „Hej Sloveni”.

sokoli-strip Sokolska izložba u zgradi Trgovačke akademije, priređena je u okviru Svesokolskog sleta održanog juna 1930. u Beogradu. Izložba je bila raspoređena u šest sala, u kojima su se mogle videti sokolske uspomene, plakete i trofeji, plakati, literatura i odličja sokola. Otvorena je 25. juna 1930. uz učestvovanje predstavnika Saveza Slovenskog Sokolstva. Izložbu je otvorio I zamenik starešine E. Gangl istakavši: „U ovim dvoranama, … sabran je i uređen materijal u reči, slici i skulpturi, kojega je Sokolstvo na slovenskom jugu sabiralo i sačuvalo od 1863. godine, …. . Zbog toga, što tu stoje dokumenti naše tamne, a u svetlu sokolskih ideala tako krasne i sjajne prošlosti – dokumenti, koje nije pisao, crtao i sabirao pojedinac, već dokumenti, na kojima su radili čitavi rodovi, čitave generacije se starale o njima i tako pisale istoriju našeg naroda u dobi ropstva i zavisnosti za vreme slobode i samostalnosti. … Iz daleke prošlosti sve do danas vije se jedna jedina crta u hiljadama krivulja i krugova pokazivajući čežnju naših predaka i savremenika, kako bi svaki u svome području sa upotrebljivanjem svih svojih moralnih i materijalnih snaga namaknuo svome narodu to, što je zamisao sokolske ideje – ideale bratstva i slobode i puno živo osećanje neprocenjive vrednosti moralnog i fizičkog zdravlja. … Tako se sve ovo okolo nas, svaka slika, svaki kip, svaki venac i traka – sve ovo što vidimo, što šutke govori i govoreći šuti, sabira i raste u spomenik narodne snage i slave, njegovih podviga, poniženja, bojeva i pobeda … Sve nam ovo priča i dokazuje, kako je Sokolstvo uvek odano i verno služilo svojim visokim idealima, kako nije nikada klonulo, kako je u svemu našem radu, u svem našem nastojanju, u svima našim podvizima bivala, jačala nas jedna sveta i velika misao, dajući nam snagu i nadu, …. . Nisu sabrani ovde svi trofeji iz davnih dana, mnoge je uništilo i upropastilo vreme; a ovo, što je ovde, može nam biti na ponos, jer ubedljivo priča, da je naše Sokolstvo pošteno i verno vršilo svoju misiju. Kada otvaram ovu sokolsku izložbu, gledam u duhu pred sobom dugi red dvorana, još tamnih i praznih. Tu će doći dokumenti budućnosti. … sokolskim muzejem, kojega će sagraditi mišići i srca buduće generacije. … “. (4)

Da Vas podsetimo:  Elegija naše propasti

Dok je sva štampa u Jugoslaviji pisala pohvalno o sletu, komunistička ilegalna štampa osuđivala je održavanje sleta. List “Proleter” je maja 1930. pripreme za slet u Beogradu ocenio kao “smotru kontrarevolucije”, a “Mladi Boljševik” maja i juna 1930. okarakterisao slet kao “fašističku paradu”. (5)

Vesti Sokolske agencije objavljivane su preko Radio Beograda a isto tako preko listova u Beogradu, Zagrebu, Ljubljani i drugim mestima. Značaj filma kao prosvetnog sredstva u sokolstvu uočen je 1931. Tada otpočinje rad na stvaranju zbirki filmova i dijapozitiva, snimanju prvih filmova (Letovanje sokolskog naraštaja na Paliću, Jedan dan života sokola-naraštajca) i filmskih žurnala (O Novom Sadu, Sport na Fruškoj gori). Rad filmske sekcije delio se u nekoliko pravaca: snimanje filmova sa sokolskom sadržinom, stvaranje sokolske filmske arhive, organizovanje prosvetne propagande putem filma. (6)

sokoPojedine sokolske grupe bile su poznate i izvan sokolskih redova u predratnom peridu. Ljubica S. Janković upoznala je Raštačku družinu na saboru kod ženskog manastira sv. Ilije u selu Mirkovcima 1935. kada je zabeležila njihove igre. Družina iz Skopske Crne Gore nastupala je u Narodnom pozorištu u Skoplju, a posle u Hamburgu, Berlinu, Beču i Beogradu. (7)

Tamburaš Pere Tumbas Hajo bio je dirigent, svirač i organizator kulturno-umetničkih aktivnosti u Sokolskom društvu Subotica. Učestvovao je na sokolskim sletovima i nastupima u Sarajevu, Dubrovniku, Ljubljani, Zagrebu i drugim gradovima. Pere Tumbas Hajo učestvovao je zajedno sa sokolima na Sveslovenskom sokolskom sletu u Pragu 1938. i Sofiji. Sa svojim tamburašima nastupao je na Radio Pragu. Svirao je u sokolskom društvu do okupacije 1941. Učestvovao je sa svojim tamburašima na „Bunjevačkim danima” u Beogradu. Bunjevci i Bunjevke su u organizaciji Mare Đorđević-Malagurski organizovali izlete u Beograd. Po sećanjima Jose Stantića beogradske gospođe dočekivale su ih na beogradskoj stanici, raspoređivale na konačišta, a beograđani prevozili svojim automobilima, ako su konačišta bila udaljena. Za one za koje nije bilo smeštaja u centru grada, smeštani su kao gosti u otmene beogradske porodice. Bunjevce je primala kraljica Marija u audijenciju. „Bunjevački dani” trajali su 3 do 5 dana. Najvažniji događaj bio je dvorski bal, koji je priređivala kraljica Marija. Bal je počinjao Velikim bunjevačkim kolom, uz pratnju Hajinog tamburaškog orkestra. Svirana su mnoga bunjevačka i srpska kola. (8)

Da Vas podsetimo:  Saveznička pomoć

Savez Sokola trudio se da se što više građana i omladine učlane u njegove redove. Sokolska propaganda širila se preko radija, sokolskih razglednica, poštanskih maraka, stripova, znački… . Pojedine sokolske grupe bile su poznate i izvan sokolskih redova. Kao primer možemo navesti Rastačku družinu iz Sokolske župe Skoplje i tamburaški zbor Pere Tumbas Hajo iz Sokolskog društva Subotica. Dok je štampa u Jugoslaviji pisala pohvalno o sletu, ilegalna komunistička štampa osuđivala je sokole. Kad su došli na vlast 1945. komunisti su se trudili da izbrišu svaki trag sokola iz svesti naroda. Nastavili su rad okupatora i ustaša na uništavanju sokolske građe. Ipak nisu mogli sve da unište, dosta toga je ostalo za nove muzeje.

Saša Nedeljković, član Naučnog društva za istoriju zdravstvene kulture Srbije

_____________

Napomene:

1. „Sokolska prosveta“, Novi Sad, Januar 1934, god. IV, str. 45;
2. E. L. Gangl, „Jačajmo se”, „Oko sokolovo”, Beograd, 1 decembar 1936, br. 1, str. 3;
3. „Izveštaj o radu uprave Saveza Sokola Kraljevine Jugoslavije za godinu 1938. podnet IX redovnoj glavnoj skupštini SSKJ 23. aprila 1939 godine”, str. 86;
4. „Sokolska izložba”, „Sokolski glasnik”, Ljubljana, 9 jula 1930, br. 15, str. 6;
5. Dr. Miroljub Vasić, „Revolucionarni omladinski pokret u Jugoslaviji 1929-1941.”, Beograd, 1977, str. 96, 196, 197;
6. Ljubodrag Dimić, „Kulturna politika u kraljevini Jugoslaviji 1918-1941”, I, str. 456, Beograd 1997;
7. Ljubica S. Janković, „Beogradski festival narodnih igara i pesama”, „Vardar, XXVII Kalendar Kola Srpskih Sestara za prostu 1939 godinu”, Beograd, str. 65-69;
8. Mijo Mandić, dipl. inž. arh, „Pere Tumbas Hajo (1891 – 19067)”, „Rič Bunjevačke Matice”, Subotica, april-maj 2011, br. 55-56, str. 4; Nevenka Bašić Palković, „Veliki umetnik tamburice Pere Tumbas Hajo“, „Bunjevačke novine“, Subotica, 28. decembar 2001, broj. 5-12, str.8; Zvonko Stantić, „Svirci Đurđina i Pavlovca”, „Bunjevačke novine“, Subotica, februar 2016, br. 128, str. 25, 26;

Da Vas podsetimo:  SRPSKA ISTORIJA: Komunisti krili zločine i pravili jaz između Srba i Rusa!

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime