Proroković: Da li je Srbija tokom „Briselskog procesa“ morala popuštati toliko da sad dođe do barikada?

2
123

ESKALACIJE KRIZA I UMEŠNOST PREGOVARANJA BEOGRADA I BANJALUKE

* Suština Dodikove političke i pregovaračke metodologije svodila se na to da (zlo)upotrebljava manje probleme, kako bi sprečavao aktualizaciju većih. Držao se tako zato što međunarodna zajednica, ona zapadna podrazumeva se, skine sa dnevnog reda pitanje nižeg značaja, odmah se kreće ka ostvarivanju nečeg većeg

* To je njena metodologija, uočljiva još od mandata Karla Bilta. I to je put kojim su nameravali da sistemski i suštinski dedejtonizuju BiH. A sa dedejtonizacijom BiH ne bi bilo ni Srpske. U najboljem slučaju, ostala bi „ljuštura“, forma bez sadržaja

* Beograd je propustio sijaset prilika da relativno manje probleme učini većim, da tako izbegne aktualizaciju nekih krupnih tema i dođe do logičnog kraja: otvaranja „statusne stvari“ po principu uzmi ili ostavi. A kada se došlo do predvorja te faze, ostalo je samo da se ponovo postavljaju barikade, govori o upotrebi vojske i novim crvenim linijama koje se nikako ne smeju prelaziti

* EU i SAD nisu ovde zbog statusne neutralnosti, definisanja održivog rešenja i poštovanja interesa obe strane, već da bi kroz proces normalizacije odnosa između Beograda i Prištine najpre osigurali faktičko priznanje državolike tvorevine kosovsko-metohijskih Albanaca od strane Srbije, a potom i formalno

* E sada, da li se zbog te činjenice mnogo propuštalo i popuštalo – vreme će pokazati. Tek, ono što je rađeno u Republici Srpskoj, tokom velikih turbulencija unutar BiH i žestoke zainetresovanosti kolektivnog Zapada, pokazuje da se nije moralo niti propuštati, niti popuštati. Metodologija se definiše prema ciljevima. Kako sopstvenim, tako i prema pretpostavljenim tuđim

____________________________________________________________

Piše: Dušan PROROKOVIĆ

KOLIKO puta je, za prethodnih deceniju i po, Milorad Dodik označavan „nekooperativnim elementom“? Pri tome, dopadanje u taj status nosi sa sobom nekada manje značajne, a nekada ozbiljne posledice.

Da Vas podsetimo:  Kako je Srbija postala „Smrdija”

Sagovornici iz zapadnog dela sveta su ga zaobilazili, protiv njega su pokretane kampanje i „posebni slučajevi“, trpeo je pritiske i pretnje. I stalno ponavljanje teze kako će nekooperativnost automatski dovesti do pogoršavanja položaja Republike Srpske.

Naravno, niti se na takav način rejting Dodika srozao, niti se položaj Srpske pogoršao. I pored brojnih provokacija, kriza, turbulencija i lomova u političkom životu i opštenju sa međunarodnim zajednicom.

Zašto?

Odgovor je jednostavan: zato što je Dodikova metodologija bila ispravna.

Iako je odgovor jednostavan, nije baš uobičajeno da se u politici svi vode ovakvim principom. Jer, nije ni lako za političara da ga „guraju u izolaciju“, protiv njega organizuju kampanje i ostale „specijalne operacije“, stalno ga pritiskaju i prete mu.

Razgovor sa Gabrijelom Eskobarom

Elem, suština Dodikove metodologije svodila se na to da (zlo)upotrebljava manje probleme, kako bi sprečavao aktualizaciju većih. Prosto, kada međunarodna zajednica, ona zapadna podrazumeva se, skine sa dnevnog reda pitanje nižeg značaja, odmah se kreće ka ostvarivanju nečeg većeg. To je njihova metodologija, uočljiva još od mandata Karla Bilta. I to je put kojim su nameravali da sistemski i suštinski dedejtonizuju BiH.

Dedejtonizacijom BiH ne bi bilo ni Srpske. U najboljem slučaju, ostala bi „ljuštura“, forma bez sadržaja. Kako se ne bi došlo do velikih pitanja koja indukuju velike probleme i zahtevaju radikalizaciju politike, bolje je onda zatezati oko „manjih stvari“, nekada i „praviti od buve medveda“, tako i kupovati vreme, usporavati planirane procese, amortizovati tempirane udare.

O čemu je reč, najbolje se može shvatiti upoređivanjem Dodikove metodologije sa onim što je Srbija radila tokom „Briselskog procesa“ i pregovora sa Prištinom.

Tačno je da su mnogi postignuti sporazumi po mnogo čemu specifični, kompleksni i da ostavljaju neki manevarski prostor za dvojaka tumačenja u budućnosti. Međutim, tačno je i da su ti isti sporazumi implementirani uz asistenciju EU i SAD, najčešće na štetu Srbije i tako da se kreira nova realnost u kojoj se potvrđuje „državnost Kosova“. Tačno je i da je Beograd požurio u ispunjavanju obećanog, zaboravljajući da podseti i EU i SAD da i Albanci imaju neke preuzete obaveze.

Da Vas podsetimo:  MONASI KOD PIROTA NEGUJU TRADICIJU: Prave sir unikatan u svetu, a evo i kako!

Propušteno je sijaset prilika da se relativno manji problemi učine većim, da se tako izbegne aktualizacija nekih krupnih tema i dođe do logičnog kraja: otvaranja „statusne stvari“ po principu uzmi ili ostavi.

Naposletku, kada se došlo do predvorja te faze, ostalo je samo da se ponovo postavljaju barikade, govori o upotrebi vojske i novim crvenim linijama koje se nikako ne smeju prelaziti.

Upoznavanje sa Stjuarom Pičom, sa levom rukom u džepu

U međuvremenu, nakon što se preko nekih prethodnih crvenih linija pre ili kasnije prelazilo, diskutabilno je i poverenje u rečeno i odlučnost u odbrani pozicija. Jer, metodologija bejaše drugačija, kako sada biti ubeđen da će se promeniti?

A bila je drugačija, između ostalog i zbog toga, što se nije jasno i glasno govorilo o nedvosmislenim ciljevima EU i SAD. Ne, oni nisu bili tu zbog statusne neutralnosti, definisanja održivog rešenja i poštovanja interesa obe strane, već da bi kroz proces normalizacije odnosa između Beograda i Prištine najpre osigurali faktičko priznanje državolike tvorevine kosovsko-metohijskih Albanaca od strane Srbije, a potom i formalno.

Nedavno je Angela Merkel rekla da oni nisu ni nameravali da ispune Minske sporazume.

Nisu ni nameravali!

U čemu se to razlikuje od njihovog pristupa na Kosovu?

Status Kosova reguliše Rezolucija SB UN 1244 iz 1999. Kosovo je deo Srbije, ali sa posebnom, suštinskom autonomijom o kojoj treba da se dogovore Srbi i Albanci. Još od 1999. godine EU i NATO su rastumačili da to znači kako se Srbi i Albanci moraju dogovoriti o „nezavisnosti Kosova“.

Suštinska autonomija za njih znači nezavisnost. Oni uopšte nisu imali nameru da ispune Rezoluciju 1244 i da podstaknu iskrene pregovore između Albanaca i Srba, da se tako postigne trajno rešenje. I sve što EU i NATO rade od 2008. jesu pokušaji da se natera Srbija na priznavanje takozvanog „nezavisnog Kosova“. Pošto im to ne polazi za rukom, onda raste nervoza, a sa nervozom i tenzije.

Da Vas podsetimo:  Bosa i Milan iz Inđije u braku su 65 godina

Kada tenzije prerastu određeni nivo, onda dolazi do eskalacije krize. Zbog pristupa EU i SAD od samog početka ovog procesa postalo je jasno kako će eskalacije krize pre ili kasnije biti, kako će se u jednom trenutku to sve završiti prekomernim rastom tenzija.

Dušan Proroković (Foto: Pres centar UNS)

Način da se to spreči bili su i zatezanje oko „manjih stvari“, i nekada „praviti od buve medveda“, kupovina vremena u cilju usporavanja planiranih procesa i amortizovanja tempiranih udara.

Na takve ciljeve može se i najčešće – mora se odgovarati suprotstavljanjem. To je pravilo u međunarodnim odnosima.

Suprotstavljanje oko „manjih stvari“ donosi i manje probleme, manje posledice, manje troškove, pošto su i tenzije niže. Donosi i pritiske i pretnje, mogućnost da oni koji pribegavaju suprotstavljanju budu označeni za „nekooperativne elemente“, to jeste činjenica.

E sada, da li se zbog te činjenice mnogo propuštalo i popuštalo, vreme će pokazati. Tek, ono što je rađeno u Republici Srpskoj, tokom velikih turbulencija unutar BiH i žestoke zainteresovanosti kolektivnog Zapada, pokazuje da se nije moralo niti propuštati, niti popuštati.

Metodologija se definiše prema ciljevima. Kako sopstvenim, tako i pretpostavljenim tuđim.

A oko ciljeva EU i SAD, dugoročnim, strateškim, geopolitičkim, ne treba imati nikakve iluzije.

2 KOMENTARA

  1. Пророковићу, не треба чекати неко друго време да се покаже штетност преговора у Бриселу и пристајање на све са српске стране а шиптарска само граби! Резултати се већ сада виде, не треба нам време које ће показати– шта? Време ће само покатзати сву наказност и погубност ауторитарне политике и одлучивања једног човека. Кршио је Устав, јер он нема те надлежности по Усатаву Србије, он је само протоколарна личност! Али не, синдом краља Сунце је веома дубок! Ништа што је он договарао са белосветским мангупима у Бриселу није прошло кроз скупштину, а вероватно ни кроз владу! Јер он себе замишља неприкосновеним у Србији- „Држава, то сам ја“! Требало би да свако прочита шта пише у Првим Бриселским споразумима које је АВ са Дачићем потписао у Бриселу 2013, па да се види шта је овај антидржавни елемент прихватио а Дачић (да се власи не досете!) потписао! Бриселски преговори се могу наћи на сајту владе Србије.

  2. “Куповање времена“ због Србије – не!
    Куповање времена због останка на власти и спровођења агенде растакања и
    распорадаје Србије од стране непоправљивог и неизлечивог властољубца,
    а по жељи и наређењу НАТО зликоваца.
    Србија није преговарала, већ Вучић.

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime