SNS: Proterani osnivači, dovedeni uterivači

1
2513

aleksandar-vucic-sns-foto-tanjug-1359979945-263076Od svog osnivanja do danas Srpska napredna stranka predstavljala je jednu privremenu tvorevinu, kojoj je sada vreme isteklo. Njen rok trajanja bio je određen brzinom kojom će Aleksandar Vučić obaviti sve prljave poslove za potrebe evroatlanske alijanse i međunarodnih bankarskih špekulanata. Ostalo mu je još malo vremena. Čim rasproda Telekom i EPS, nestaće kao da ga nikada nije ni bilo. Članstvo Srpske napredne stranke, raspada se već nekoliko godina. Bolest je u odmakloj fazi. Njeni odbori su u stalnim podelama i međusobnim obračunima. Da postoji bilo kakva druga ozbiljna politička organizacija u Srbiji, došlo bi do masovnih prebega članstva SNS. Jer, ta stranka postoji još samo kao scenografija za potrebe Vučićevih medija. Njegov zadatak je bio da iz stranke ukloni sve osnivače i sve sposobne ljude koji su hteli promene.

Za manje od godinu dana Srpska napredna stranka (SNS) je raspustila više od 100 opštinskih odbora širom Srbije, po izričitom nalogu Aleksandra Vučića, koji više i ne krije da se otvoreno gadi rada sa članstvom.

Mada mu je stvaranje nove stranke pomoglo u pokušaju da opere svoju radikalsku biografiju, on je danas prezire i čini sve da iz nje protera njene osnivače. Na spisku za udaljenje iz stranke, našli su se svi koji su olako poverovali da će on ispuniti predizborna obećanja, i da će doći do ozbiljnih promena u državi.

Umesto njih, Vučić se okružio najgorim ljudskim talogom, ljudima sebi sličnim, ličnostima bez ijednog dana radnog staža, sa kupljenim diplomama i lažnim doktoratima. Najgori među njima, dobili su najbolje uloge: Zoran Babić, preprodavac grobnih mesta iz Vrnjačke Banje, postao je šef poslaničke grupe SNS u Skupštini Srbije, Bratislav Gašić zvani Bata Santos, nekadašnji nakupac pržene kafe iz Kruševca i keramičar po struci, postao je ministar odbrane, Nebojša Stefanović je ministar policije…Mnogo je takvih oko Vučića, ali nisu svi stigli da mu se dopadnu.

Ova beskrupulozna i na sve spremna družina, dobila je zadatak da napravi „tampon zonu“ između vođe i stranke, kako bi on nesmetano mogao da se bavi veleizdajničkim poslovima i da omogući nesmetani nastavak pljačke srpske privrede i državnih resursa.

Da nešto ne valja sa odnosom rukovodstva i članstva Srpske napredne stranke, postalo je jasno još 2012. godine, kada je gradski odbor u Smederevu, sa oko 1.000 članova, kolektivno istupio iz stranke, obrazlažući to ignorantskim odnosom tadašnjeg predsednika (Nikolića) i zamenika predsednika SNS (Vučića), prema članstvu u Smederevu.

Smene, sukobi i skandali

Prošle, 2014. godine, pred kraj leta, raspušteno je više od trideset opštinskih i gradskih odbora na jugu Srbije. Likvidaciju stranačkih odbora u Vlasotincu, Doljevcu, Žitorađi, Babušnici, Bojniku, Bosilegradu, Surdulici, Bujanovcu i drugde, po nalogu Aleksandra Vučića, obavio je Radomir Nikolić. Bila je to tek prva faza njegovog dokazivanja novom vođi, koji ga je kasnije, nakon obavljenog posla, nagradio mestom gradonačelnika Kragujevca, a sada se sprema da ga odbaci kao potrošenu robu.

Dok je „na terenu“ radio prljave poslove za Vučićev račun, Nikolić je u opštinske odbore dolazio i „po narudžbini“. Kako je to izgledalo u praksi, opisuju isterani članovi SNS-a, koji su došli i do jednog pisma iz Loznice, u kome „zabrinuti naprednjak“ piše: „… Dragi gospodine Radomire Nikoliću, molim Vas, šta je sa GO SNS Loznice? Zašto on nije raspušten kada u njemu je haos? Šačica ljudi ‘rukovodi’ Odborom sa ‘predsednikom’ kome je mandat istekao pretprošle godine. Zar je moguće da Vi i vrh naše SNS centrale u Beogradu ne znate za javašluk u njegovom radu? Ovako vise ne ide pa Vas molim da najhitnije raspustite ga i postavite poverenika da sa radom krenemo ispočetka. Naravno, sa novim ljudima…“.

Ali, već krajem 2014. godine, Nikolić je iznenada napadnut da je „rušio Vučićeve ljude u opštinskim odborima“. Napravljena mu je zamka. Najpre je od Vučića dobio zadatak da kontroliše funkcionere SNS-a koji treba da podnesu ostavke na duple plaćene funkcije, a rok za podnošenje njihove ostavke, trebao je da bude 15. septembar 2014. godine.

Od novembra meseca prošle, do februara meseca ove godine, „otkriveno je“ da naprednjaci Milan Stevanović i Milan Kovačević i dalje imaju po dve plaćene funkcije, da Vladimir Đukanović obavlja dve funkcije, a da član SNS, Predrag Sazdanović, ima čak sedam plaćenih funkcija. Odmah su u Vučićevim biltenima objavili vest da će „zbog aljkavosti u kontroli funkcionera s duplim primanjima i raspuštanja oko 80 odbora, Radomir Nikolić biti smenjen sa mesta predsednika IO“. Vučić je već odredio da će ga na toj funkciji zameniti Aleksandar Jovičić, sadašnji potpredsednik Izvršnog odbora SNS-a.

Doktorant na Pravnom fakultetu u Beogradu i inicijator osnivanja „Izvorne frakcije Srpske napredne stranke“, Dušan Jakšić, nedavno je podneo neopozivu ostavku na sve stranačke funkcije u Srpskoj naprednoj stranci. To je usledilo nakon njegovog pisma koje je uputio Aleksandru Vučiću, a u kome između ostalog kaže, da „mnogobrojno, razočarano članstvo SNS, insistira da se na predstojećoj Skupštini SNS, usvoji upravo deset tačaka kao osnov političkog delovanja stranke“.

Jakšić je Vučiću napisao i to da je „…potpisivanje tzv. ‘Briselskog sporazuma’ i njegova implementacija, uključujući pomoć (u pojedinim slučajevima i upotrebom prinude) nepriznatoj Republici Kosovo u sprovođenju lokalnih izbora, te ukidanja svih institucija Republike Srbije na teritoriji ove Autonomne Pokrajine predstavljaju krajnost u koju su otišli funkcioneri stranke, a koja je stožer u aktuelnoj Vladi, i predstavlja najgrublje kršenje Statutom utvrđene politike SNS-a, zbog kojih isti moraju disciplinski odgovarati i biti isključeni iz stranke…“. Odmah potom, usledila je Jakšićeva ostavka.

Bivši čelnik opštinskog odbora iz Sombora i bivši član Gradskog veća, Siniša Todorović, jedan od dva smenjena poverenika SNS u Somboru, smenjen je samo zato što je vrhu stranke ukazivao na rastuću korupciju.

Todorović je naivno poverovao da Vučić ima poštene namere, pa je pokrenuo inicijativa za potpunu transparentnost finansijskih tokova grada. Bilo je to dovoljno da ga Vučić proglasi „remetilačkim faktorom“ i smeni sa dužnosti.

Istovremeno, dok je trajao proces isterivanja starog članstva i osnivača SNS-a, Vučićevi „operativci“ su od njega dobili zadatak da na svaki način vrbuju članove Demokratske stranke. Jedan takav slučaj je dospeo i do najšire javnosti, kada je u januaru 2015. godine, uhapšen Milivoj Vrebalov, potpredsednik Skupštine AP Vojvodine i funkcioner DS. Na videlo je izašla priča o najcrnjem vidu političke ucene. Naime, Vrebalov je nakon izlaska iz pritvora ispričao da mu je potpredsednik SNS, Igor Mirović, nudio da napuste poslanički klub DS u zamenu za novac i različite povlastice, i da ga je istovremeno „opomenuo“ da može da utiče i na pravosudne organe ako bude zatrebalo!

Da Vas podsetimo:  "Dogodine u Prizrenu": Kome smeta "Dobro dete"?

Umesto bilo kakvog odgovora Vrebalovu, Mirović je javno pozvao sve „preletače“ i profesionalne političke mešetare, da uđu u SNS, rekavši da će čak i u Glavnom odboru biti „prostora za nova imenovanja“.

Mnogo pre nego je iko pomislio na raspad Srpske napredne stranke, u Magazinu Tabloid, broj 264, od 2. avgusta 2012. godine, tek nekoliko dana od kako je Aleksandar Vučić postao potpredsednik vlade, u tekstu glavnog i odgovornog urednika, Milovan Brkića, pod naslovom „Ko je novi kum Srbije“, najavljen je raspad Srpske napredne stranke! U tekstu je detaljno opisan scenario po kome se danas ova stranka raspada, između ostalog piše: „…Gospodin Vučić je strateški igrač DS-a, koji je opčinjen ličnošću Borisa Tadića i njegovom moći. I politički i privatni život Borisa Tadića impresionirao je Vučića, koji je postao prijatelj Tadićevom šefu kabineta Miodragu Rakiću. Nije nikakva tajna da se još pre dve godine Vučić zakleo na doživotnu vernost Tadiću i Rakiću, i da će, kada zatreba, razbiti Srpsku naprednu stranku, tako da će stvoriti, uz podršku DS-a, svoju partiju (familiju) i da će njihove dve mafije zajedno godinama vladati Srbijom…“. Brkić podseća i na jedan događaj koji govori o smišljenoj nameri Aleksandra Vučića da u Srpsku naprednu stranku uđe isključivo sa razbijačkim namerama: „…Nekoliko meseci nakon osnivanja Srpske napredne stranke, Vladan Batić me pozvao na kafu u hotelu Moskva. Bili su prisutni novinari Milomir Marić, Predrag Sarapa i moj pomoćnik Nikola Vlahović. Vladan nas je obavestio da mu je Rakić javio da je Vučić, pred kamerama Rakićeve tajne službe, dao svečanu zakletvu da će kad mu se naredi, razbiti tek osnovanu partiju, da će je odvojiti od Tomislava Nikolića i da će zajedno sa žutima večno vladati Srbijom.“

Sled kasnijih događaja, i svega što se oko stranke i danas, 2014. godine dešava, potpuno je potvrdio Vučićeve destruktivne namere.

Epilog, ili fizički nestanak SNS

Pojedini bivši članovi Srpske napredne stranke, još uvek pokušavaju na razne načine da skrenu Vučiću pažnju na rušenje stranke, naivno verujući da on to ne zna i da on ne stoji iza toga. Jedno pismo bivšeg naprednjaka iz opštine Irig, rečito govori o tome: „…Vučiću, pa zašto pobogu? Zašto otera 500 pravih naprednjaka, iskrenih, poštenih i glupih koji su ti izbore doneli? Zašto stavi čoveka iz DS za poverenika, zašto vrati sve ove što su te pljuvali najviše? Zašto okupi loše ljude da nas predstavljaju…Pa ko će za takav SNS glasati? Mi nećemo više nikad!“.

Već dve godine, duboka podela vlada i među valjevskim naprednjacima. Prošle godine, članovi SNS optužili su narodnog poslanika Slobodana Gvozdenovića za samovolju i „samoproglašenje“ za poverenika stranke, zamerajući mu, između ostalog, da je novo sedište stranke prebacio u hotel, čiji je vlasnik jedan od najvećih poreskih dužnika u Srbiji, industrijalac Vidoje Vujić. Gvozdenović im je samouvereno odgovorio: „…Moje imenovanje nije sporno, mene podržava vrh stranke!“. Vrh stranke, to je Aleksandar Vučić. On zna gde su pare, a njegov poverenik, prirodno, mora da bude blizu onih koji prave pare.

Iz vrha stranke, odmah su napadnuti svi koji imaju nešto protiv saveza Gvozdenovića i Vujića. Ocrnjeni kao razbijači stranke, morali su da se obrate „vrhovniku“ pismom u kome između ostalog piše: „…Ovo nije cepanje stranke, već naša želja da se izabere legalno rukovodstvo i Gradski odbor, jer je SNS sada prepuštena samovolji pojedinaca bez ikakvog moralnog i političkog kredibiliteta“.

I u opštini Lučani, došlo je do cepanja stranke na dve struje, i to zbog podele vlasti (između „Tomine i Vučićeve frakcije“) posle izbora u ovoj opštini, gde je SNS osvojila većinu.

Članovi opštinskog odbora u Vlasotincu, duboko podeljeni kao i u svim drugim opštinskim odborima SNS-a, i fizički su se među sobom obračunavali, pa je policija morala da interveniše. Poverenici SNS u Batočini, skoro tri godine nisu mogli da naprave opštinski odbor i ostali su bez odborničke grupe i sa tri odbornika. Kad su ostali članovi opštinskog odbora SNS hteli da ih smene i stave nove poverenike, pozvali su „vrh stranke“ da ih brani.

I odbranjeni su. Tri odbornika SNS dobila su „po ključu“, čak pet radnih mesta u opštini, i na svih pet su zaposlili svoju rodbinu i zeta predsednika opštine.

Članovi rukovodstva Srpske napredne stranke u Babušnici, od kako su zavladali ovim krajem, i finansijski su „progledali“!, pa se svi redom pokupovali stanove u Nišu.

A, šta Vučić zaista misli o članovima SNS i njihovim odborima po unutrašnjosti Srbije, najbolje govori i podatak da je poslao Bratislava Gašića u Vranje, kako bi celom opštinski odboru preneo poruku da ih se stidi! Gašić je ekspresno raspustio odbor i naredio formiranje Povereništva na čije su čelo došli izvesni Slaviša Bulatović i Goran Nikolić, ljudi tek pristigli u stranku.

Spremajući novu, a kako poznavaoci stvari unutar stranke kažu-verovatno i poslednju veliku čistku, konačno se, nakon prve ovogodišnje sednice predsedništa SNS, članstvu obratio i Aleksandar Vučić, rekavši: „Naša obaveza je da se ponašamo drugačije od svih do danas, što znači da naša stranka ne sme da bude biznis partija kakve su bile sve partije. Ne smemo da budemo stranka u kojoj će funkcioneri da se bave svojim ličnim finansijskim napretkom, a ne da vode računa o interesima građana“.

Naravno, monopol na veliki biznis nije svačija stvar. Kao autokrata u stranci, tu privilegiju je ostavio za sebe i svoje najbliže saradnike. Istovremeno, dok se oblizivao pred novinarima, govoreći o svojim ciljevima, kao Sveti Pavle na izdisaju, u opštinskom odboru SNS u Čačku, između osnivača stranke i male grupe okrenute ka Vučićevom klanu, rasplamsao se sukob. Nekoliko dana uoči unutarstranačkih izbora, obračun je dostigao vrhunac. Obračun između dva tabora valjevskom SNS, od kojih jedan predvodi dr Aleksandar Radojević, sa jedne, i Radenko Luković, sa druge strane, ubrzano je iz stranke oterao mnogo dobronamernih ljudi, jer nisu mogli da gledaju i slušaju intrige i netrpeljivost, svađe i sukobe.

Da Vas podsetimo:  KRAĐA IZBORA ILI SRBIJE: Kucnuo je čas, još mesec dana za odbranu države – odlučuje Sveti Sava

I u slučaju SNS u Čačku, opet je primenjena ista igra, sa ulogom takozvanog poverenika. Zadatak novog poverenika, navodno, trebalo bi da bude organizovanje izbora u stranci, koji predstoje.

Ali, kao i u mnogim drugim opštinskim odborima SNS, desiće se „intervencija sa vrha“. To znači da na čelo stranke može doći neko mnogo gori od ovih koji se sada bore za vlast. Jer, Vučićev kandidat mora biti blizu velikih para (ili sa velikim parama), mora biti vrlo lukav, agresivan, nasilan, primitivan, a poželjno je-i nastran! Sa takvim preporukama, lakše se stiže do vođinog tabora.

Prilikom prošlogodišnjih obračuna u opštinskom odboru SNS u Užicu, izašli su na videlo svi razlozi učlanjenja u ovu stranku. Naime, na sastancima u SNS-u, više opštinskih odbornika je zahtevalo da se „centrala u Beogradu“ izjasni povodom obećanih privilegija, zapošljavanja i imenovanja. Mnogi od njih su pretili da će da napuste stranku u slučaju da vođe SNS ne ispune svoja obećanja. Danas, godinu dana kasnije, kad Vučić planira završni obračun sa svima koji su stranku pomogli svojim glasom, novcem ili učlanjenjem, u Užicu više niko ne sme ni da pomene. Oni pametniji, već su napustili stranku ili su članovi samo formalno, i čekaju da se na velikoj sceni desi neki novi pokret ili partija, jer SNS sa Vučićem više ne postoji. Svi su svesni da postoji samo on i njegovi interesi.

Poslednji čin propalog posla

Posle januarske sednice predsedništva SNS, gde se Vučić ponašao kao ludi imperator koji je spreman da zapali sopstveni Rim (svedoci govore da je pretio smenom članovima predsedništva, ministrima, i da im je, po običaju, nabrajao imena i „grehe“) u medijima se oglasila i Maja Gojković, takođe predstavnica neoradikalske pandemije u Skupštini Srbije. Pokušala je da zaštiti Vučića iznoseći detalje sa sastanka, rekavši: „…Bila sam iznenađena jer sam prisustvovala stranačkim sastancima i videla kakve smo odluke doneli, a sutradan videla informacije u medijima da su deljeni kartoni. Nisu deljeni nikakvi kartoni. Mi smo odrasli i zreli ljudi koji vodimo državu i posvećeni smo poslu. Srbiji je potreban rad, ali očigledno nekom smeta snaga, velika popularnosti i poverenje koje građani imaju u SNS, koja nudi ozbiljnu politiku“.

A, šta se stvarno dešavalo iza vrata? Vučića, naime, stranka ne interesuje. Njegova faraonska umišljenost ne bi mogla da se pomiri sa tako mizernim poslom, kakvo je bavljenje članstvom i stranačkim poslovima. Ipak, određeni ljudi mu trebaju. Njegov problem je što su svi oni koji su mu slepo odani (Gašić, Mihajlovićeva, Stefanović, Radomir Nikolić i drugi), nepovratno sukobljeni.

Konačno, i raskol između Tomislava Nikolića i Aleksandra Vučića, otišao je predaleko. Dok Vučić izvršava sve naredbe iz evroatlanskih institucija i podvodi Srbiju svemu što dolazi sa Zapada, Nikolić se takođe slobodno izjašnjava i deluje kao proruski predsednik Srbije. Vreme je pokazalo: što su se više udaljavali jedan od drugog, bilo je sve jasnije da su imali samo privremene političke interese. Nikolićev „politički sin“, danas je samo politički pastorak koga se i otac odrekao. Članstvo SNS je to nepogrešivo osetilo. Zato ova stranka nestaje, onako kako je i nastala-izdajom, pretnjama i intrigama!

Raspad naprednjaka i na Internetu

Poslednjih nedelja počeo je da se osipa i takozvani internet tim Srpske napredne stranke, jer su mladi članovi shvatili da su zloupotrebljeni i odbačeni odmah posle upotrebe. Pre izbora su im obećavane kule i gradovi, na prvom mestu im je obećavana dobro plaćena državna služba. Većina je odmah posle izbora zaboravljena i, uprkos svom doprinosu naprednjačkoj izbornoj pobedi, prepuštena daljem boravku pred šalterima Nacionalne službe za zapošljavanje. Nisu bolje prošli ni mnogi drugi članovi i aktivisti.

Kod naprednjaka se sve svodi na ličnu korist. Isto kao što je vrh stranke zaboravio na narod, tako je zaboravio i na obično članstvo koje je poslužilo samo da donese glasove ovoj stranci. Posle su prepušteni sami sebi.

Postoji i druga strana medalje, a to je da su oni koji su na vrhu vlasti ili bliski najvažnijim funkcionerima finansijski izuzetno dobro prošli, što se vidi na njihovim redovnim bahanalijama.

A 1. On je Guzonjin sin

Danilo Vučić nema nikakvu funkciju ni u državi niti u stranci, ali kao sin Aleksandra Vučića ima izuzetno veliki uticaj. Danilu, očigledno, na raspolaganju stoje i velike količine novca, jer je poznat po svojim noćnim boravcima u najskupljim beogradskim klubovima.

Njegovom ocu, očigledno, ne smeta što mu maloletni sin do zore sedi u kafani, a još manje što konzumira alkohol. Moguće da je opijanje deo porodične tradicije, jer Vučićevi imaju u svojoj kući u Jajincima veliki i bogato opremljeni vinski podrum u kome je često i rado boravio i Danijel u društvu svog oca.

Na svim fotografijama dostavljenim redakciji Danilo je zajedno sa mladim funkcionerima stranke koji pripadaju takozvanoj Banjičkoj grupi. Po izjavama očevidaca najradije je u društvu Relje Ognjenovića, mladog kadra koji je napredovao do člana opštinskog veća Voždovca zaduženog za saobraćaj. Zahvaljujući svojoj bliskosti sa sinom premijera, a najviše zbog zajedničkog noćnog kupanja u bazenu, Relja je meteorski brzo napredovao u stranci, a samim tim i u životu.

Dok običan narod gladuje, a visoki oficiri vojske čak sebi oduzimaju život jer ne mogu da podnesu život u nemaštini, vesela družina okupljena oko sina Aleksandra Vučića svake noći troši hiljade evra na piće po beogradskim lokalima. Zanimljivo je da na tim noćnim provodima učestvuju samo mlade osobe muškog pola. Ono što je interesantno, jeste odakle ovim mladim ljudima toliko para da mogu da finansiraju svoje provode?

Danijel Nikolić svoj uspeh u životu duguje vezama sa drugim ljudima iz vlasti. Široj javnosti je postao delimično poznat po svom učešću u seriji „Selo gori, a baba se češlja“ u kojoj je glumio jedan sporedan lik, potrčka službenika Jovana. Diplomirao je glumu na BK Univerzitetu.

Političku karijeru je započeo kod Mlađana Dinkića kao član njegovog kabineta. Tokom vremena je postao jedan od glavnih pregovarača sa šeicima iz Ujedinjenih Arapskih Emirata i na vreme promenio stranačke boje. Njegova sestra je Mišel Nikolić, bivša savetnica Mlađana Dinkića i Saše Radulovića, a sadašnja saradnica ministarke Zorane Mihajlović.

Da Vas podsetimo:  Albanska golgota najveća je podvala Srbima koja je do danas proslavljena kroz udžbenike.

Danijel Nikolić je Agenciji za borbu protiv korupcije prijavio da je od 8. januara 2013. šef Kabineta generalnog sekretara Vlade Republike Srbije, za šta mesečno prima 83.423,89 dinara, i član Upravnog odbora Agencije za zaštitu od jonizirajućeg zračenja i nuklearnu sigurnost, za šta mesečno dobija još 43.840,00 dinara. Ranije je bio u kabinetu potpredsednika Vlade Mlađana Dinkića i to od 8. aprila 2011. do nepoznatog datuma, gde je mesečno zarađivao 70.000 dinara, a od 6. maja 2011. do 20. novembra 2013. bio je zamenik predsednika Upravnog odbora Agencije za osiguranje i finansiranje izvoza sa mesečnom platom od 43.702,18 dinara.

Sa sadašnjim mesečnim prihodima od oko 1.000 evra Nikolić teško da bi sebi mogao da priušti luksuzna putovanja na egzotične destinacije. Njegovo poslednje putovanje bilo je u Tajland, zajedno sa grupom drugih bahatih i bogatih državnih funkcionera, a sudeći po fotografijama koje je objavio na svom Fejsbuk profilu, Danijel je obišao pola sveta. Uspeo je da kupi i ukupno tri stana i podrum od 15,75 kvadrata. Jedan stan je trosoban, 58,6 kvm, drugi je garsonjera od 18,4 kvm, a najveći je trosoban stan od 66,5 kvadrata. Kako mu je sve to pošlo za rukom, s obzirom da ima tek 34 godine?

Najvažniji izvor prihoda i svog uticaja Danijel nije prijavio Agenciji za borbu protiv korupcije. On je saradnik opskurnog preduzeća „Global Infrastructure Development Company“ (GIDC) d.o.o. iz Beograda, koje je za godinu i po svog postojanja uspelo da izgubi jednog direktora i sklopi jedan višemilionski ugovor sa Ministarstvom građevinarstva i urbanizma.

GIDC je osnovan tako što je Vlada Srbije uložila 300.000 dinara nenovčanog kapitala i tako stekla 30 odsto udela u preduzeću, dok je „Global Capital Advisors Management“ iz Ujedinjenih Arapskih Emirata uložio 700.000 dinara u novcu i preuzeo ostalih 70 odsto kapitala društva. Direktor je Bhavin GirishKumar Dave iz Indije.

Vojin Radojčić je 26. juna 2014. obavestio nadzorni odbor GIDC-a i Vladu Srbije da podnosi neopozivu ostavku na mesto direktora preduzeća. U obrazloženju je naveo kako GIDC ne može zakonito da funkcioniše, jer ne postoji Skupština društva. Osim toga, on je ukazao na činjenicu kako većinski vlasnik, „Global Capital Advisors Management“, pokušava preko predsednika Nadzornog odbora GIDC-a Arun Ramswaropji Panchariya iz Indije, sve poslove da prebaci na svoju ćerku firmu GFCL u Londonu.

Radojčić je dalje naveo kako preduzeće, čiji je direktor bio, ne obavlja poslove za koje je registrovano i za koje iz budžeta dobija novac. Iako je GIDC 24. januara 2014. sa Ministarstvom građevinarstva i urbanizma potpisalo memorandum o saradnji po kome je trebalo za 20 miliona evra da izradi projekat tehničke dokumentacije za deo Koridora 11 od Požege do Crne Gore, ni četiri meseca kasnije, tvrdi Radojčić, ovo preduzeće nije donelo odluku o angažovanju spoljnih saradnika zbog čega će ceo projekat da kasni.

Iz svega ovoga je jasno da je GIDC osnovan samo da bi se preko njega oprale pare i podmitili ovdašnji političari, dok će stvarne poslove da radi londonska kompanija.

U međuvremenu je Danijel Nikolić postao član Savetodavne grupe ovog preduzeća. Nije poznato koliko para prima za ovaj rad, a još manje je poznato koje su to stručne kvalifikacije ovog diplomiranog epizodnog glumca preporučile za savetnika u infrastrukturnom preduzeću specijalizovanom za pranje para i podmićivanje srpskih političara.

Zahvaljujući tome što su on i njegova sestra Mišel od početka bili pouzdano ćutljivi svedoci muljanja između srpskih vlastodržaca i arapskih šeika, oni su uspeli ne samo da politički prežive odlazak URS-a u istoriju i sve smene vlasti, već i da steknu pozamašnu ličnu finansijsku korist. Deo tako zarađenih para oni odvajaju za svoje zaštitnike iz vrha vlasti.

Po registru Agencije za borbu protiv korupcije Mišel Nikolić je u periodu od 28. novembra 2012. do 4. jula 2014. kao pomoćnik ministra privrede mesečno zarađivala 123.062. dinara. Danas joj je navodni jedini mesečni prihod 34.000 dinara, koliko dobija kao članica Skupštine privrednog društva „Internacional CG“, dok se rad u kabinetu ministarke Mihajlovićeve ne pominje. Zbog toga je nejasno kako je nedavno i ona sebi mogla da priušti putovanje u daleki Tajland. Kada se uzme u obzir i deo novca dobijenog za ćutanje, onda je sve razumljivije.

Još jedan od naprednjačkih funkcionera koji duševni bol zbog gladovanja naroda leči boravkom u nekom od luksuznih odmarališta u Tajlandu je Zvonko Mitrović, član gradskog veća Čačka. Od plate koju prima od 13. jula 2012. u visini od 28.000 dinara mesečno, Mitrović je uspeo da kupi višesoban stan od 87 kvadrata, trosoban stan od 71 kvm, trosobnu kuću od 120 kvm i poslovni prostor veličine 34 kvadratna metra. Drugih prihoda, navodno, nema. Još krajem marta 2014. godine najavljeno je njegovo smenjivanje sa mesta člana gradskog veća, ali neko veoma moćan iz SNS-a je to sprečio, bar tako proizilazi iz dokumentacije Agencije za borbu protiv korupcije.

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Mitrović je oglašen krivim zbog toga što je u periodu 2009. i 2010. godine bez znanja svoje koleginice Zdenke Radovanović koristio njen pečat kojim je overavao 11 projekata za parcelizaciju i preparcelizaciju urađenih u preduzeću „Bauhaus“ iz Čačka. Vlasnik i direktor ovog preduzeća je – Zvonko Mitrović. Isti taj čovek je i član gradskog veća Čačka zadužen za urbanizam. Klasičan sukob interesa, jer se „Bauhaus“ bavi izradom projektne dokumentacije i građevinarstvom, a od grada Čačka je dobio najmanje jedan posao, kako priznaju i u samom Gradskom odboru SNS-a. Očigledno dobro opremljen velikim deviznim sumama, Mitrović je u stanju da finansira svoj opstanak na lokalnoj političkoj sceni. Njemu je ostanak na vlasti važan ne zbog plate, već zbog toga što koristeći svoj uticaj pomaže uspešno poslovanje svog građevinskog preduzeća koje deo para dobija i iz lokalnog budžeta. Novac koji ovakvi članovi SNS-a plaćaju vrhu stranke da bi bili ostavljeni na miru, služi drugim funkcionerima, onima sličnim okruženju Danila Vučića, da finansiraju svoje noćne bahanalije.

Time je zatvoren krug pljačke i korupcije.

Igor Milanović

Tabloid

1 KOMENTAR

  1. Ja se izvinjavam ali nikada, NI JEDNOG TRENA nisam uvideo da u SNS postoje intelektualci, kulturni i veoma obrazovani ljudi. Koliko vidimo sa svih strana ista stvar : barabe, kriminalci i bitange koji agresivno kaznjavaju njihove neistomisljenike. Kao, oni zastupaju neke politicke ideje….auuuu. To za mene nije normalno.

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime