Putuj, Evropo…!

0
506
Foto: Predrag Trokicić

Nisam mislila da se ova, jedna od najžalosnijih i najbeznadežnijih pesama Đorđa Balaševića, može uputiti i iz Evrope. A može, danas, iz Slovenije. Danas je treći dan predsedništva Slovenije u Savetu Evrope, i u ta tri dana sramote nakupilo se užasa za jedno Bledsko jezero. Već duže vreme država je talac nedostojne grupe na vlasti i u središtu pažnje evropske i svetske javnosti, u izrazito negativnom svetlu. Istini za volju, nijedan domaći tumač ne bi tako jasno dao sliku od aktera samih, pa je bar ušteđen napor. Krajem marta održana je konferencija u evropskom parlamentu na kojoj je Janša bio televizijski prisutan. Svoje evropske sagovornike je skandalizovao zahtevom i ucenjivanjem da prikaže video o medijskoj situaciji u Sloveniji, što je i bila tema konferencije. Prisutni su to odbili, jer nisu došli u bioskop, posebno ne da gledaju propagandu vlasti, nego da razgovaraju. Janša je onda izveo nekoliko neučtivih trikova i na kraju se pretvarao da je veza prekinuta, a docnije izjavio da je bio cenzurisan. Video je bedna papazjanija o tome kako su zapravo progonjeni Janšini novinarski podrepaši i on sam, i kako „režimski“ mediji (koji režim?) ne dozvoljavaju uravnoteženost medija, jer zapostavljaju neonaciste i sličnu žgadiju. U cilju postizanja uravnoteženosti medija Janša je zaustavio obavezno plaćanje STA, slovenačke agencije za štampu, svoj pljuvački medijski centar hrani mađarskim novcem, i kadrovskim mahinacijama ubacuje svoje ljude u tela/odbore javne televizije, isto onako kako sistematično zamenjuje vodeće ljude u muzejima i drugim kulturnim i medijskim ustanovama – kao i u svim ostalim (sudovi, policija, uprava…). Od marta do danas uporno se svađa sa evropskim i drugim novinarima putem tvitova, uglavnom prostačkih i glupih – i seksističkih, ako je reč o novinarkama. Na nedavnoj kriznoj konferenciji u Briselu je, zajedno sa poljskim predsednikom vlade, podupro Orbanov anti-LGBTQ zakon, niko drugi nije. Od te konferencije se Ursula fon der Lajen više ne rukuje sa njim, čak ni laktom. Pri njenom dolasku u Sloveniju razmenili su neku čudnu kombinaciju pozdravnih japansko-indijskih gestova. Pri njenom odlasku, ni to.

Serija skandala započela je na proslavi tridesetogodišnjice osamostaljivanja, u predvečerje praznika, 25. juna. Na Prešernovom trgu i okolo se u 19h sakupila masa od oko 10.000 ljudi na alternativnoj proslavi, na Trgu republike u 21h državni krem sa visokim stranim gostima. Mi smo se dobro zabavljali, oni su zevali na turbo-kič-nacionalizam. Na prvoj proslavi se pojavilo 13 poznatih neonacista (sa istetoviranim znacima, brojevima i tekstovima) koji paradiraju kao „žuti prsluci“, i nedavno su od ministra za kulturu dobili status i novce za svoje društvo za negovanje tradicionalnih vrednosti. Nosili su veliki pano sa nečim o domoljublju i komunistima. Voditelj Jaša Jenull je od prisutnih robokopa zahtevao da ih uklone, pre nego što ih mi ne uklonimo. Kako su upravo takva policijska pravila, oni su ih sa Prešernovog spomenika skinuli zadivljujućom brzinom, i na veliko zadovoljstvo prisutnih vezali i odveli u pritvor. A zatim je ministar za unutarnje poslove tvitom izrazio žaljenje što dečki nisu otišli na kvalitetnu predstavu, nego su gubili vreme na alternativnoj, uz biblijsko poređenje da bisere ne treba bacati svinjama. I naravno, šef policije je odmah, na poziv premijera Janše, poveo istragu… o postupku policije. Neonacisti su uložili tužbu, u kojoj se između ostalog žale da ih je neka gospođa u sedamdesetim više puta udarila svojom torbicom, a da policajci na to uopšte nisu reagovali. Poštovanom čitalaštvu Peščanika dajem časnu reč da to nisam bila ja i da se zbog toga kajem.

Da Vas podsetimo:  SRPSKA ISTORIJA: Komunisti krili zločine i pravili jaz između Srba i Rusa!

Na državnoj proslavi su Orban, Kurc, Plenković i ministri spoljnih poslova Italije i Portugala kao i predsednik Saveta Evrope Mišel poželeli Sloveniji sve najbolje; od portugalskog ministra je Janša na poklon dobio kompas, koji, bojim se, neće upotrebiti. A onda je za koji dan, na dan predaje časti, došla i Ursula fon der Lajen sa potpredsednikom Fransom Timermansom i svim komesarima. Na zatvorenoj sednici desio se novi skandal: Janša je prisutnima pokazao fotografiju na kojoj su na nekoj zabavi dve sudije, predsednica Socijalnih demokrata i evropska poslanica Tanja Fajon i Milan Brglez, takođe evropski poslanik SD, skoro svi u crvenim majicama, jedan čak sa crvenom zvezdom. To je za Janšu dokaz da je sudstvo „kontaminirano“ i da je time opravdano njegovo odbijanje da potvrdi izbor dvoje tužilaca (ne sa slike) u evropsko telo koje će kontrolisati upotrebu evropskih sredstava za posledice epidemije. Jedino Slovenija nema predstavnika u tome telu… Veći je problem što je to za Janšu „dokaz“, nego što je on od zadrtog komuniste postao zadrti antikomunista – što je čest slučaj u amoralnih i koristoljubivih staraca. Najveći problem je naravno to što se tim trikom Slovenija pokušava osloboditi kontrole nad trošenjem sredstava… Frans Timermans je protestno odbio da bude na zajedničkoj protokolarnoj fotografiji i o svojim razlozima obavestio medije, fon Lajenova je primetila da ljudi imaju različite životne puteve. Među komesarima nema komesara za psihopatologiju. Tokom konferencije za štampu Janša je novinarima prikazao onaj video: oni nisu imali gde da pobegnu. Ostalo je zaprepašćenje i nijedna primedba o sadržaju, jer toga nije vredan. Najgori skandal proizveo je ministar za unutrašnje poslove, koji je na pitanje o biserima i svinjama odgovorio da nikoga nije nazvao svinjom, a docnije dodao da bi radije svinjom nazvao nekoga sa vrha EU. Svi su razumeli da je mislio na Timermansa. I tu je konačno pobesnela i fon Lajenova: na završnoj svečanosti je u kratkom uvodnom govoru dva puta citirala Milana Kučana, kao glavnog junaka osamostaljivanja. Mi domaći znamo kako je na to morao reagovati Janša, jer nema nikoga koga bi tako mrzeo, a u mržnji uopšte se ističe. Sve se to dešavalo na bledskom ostrvu, gde se na pozornici na vodi izvodio balet Vodenjak, po baladi Franca Prešerna, u koreografiji Edvarda Kluga, umetničkog direktora baleta Narodnog pozorišta u Mariboru i na muziku Milka Lazara. Publika je sedela na stepenicama koje vode u crkvu. Balada je o uobraženoj lepotici Urški, koja na igranki u Ljubljani neće ni sa kim da pleše, sem sa najnaočitijim neznancem, a on u ludom vrtlogu nestane sa njom u Ljubljanici, pošto ju je obavestio odakle dolazi i gde je vodi:

Da Vas podsetimo:  Suština stvaranja Jugoslavije: ujedinjenje Srbije sa NARODIMA iz SHS

Ni blizu, ni blizu do bele Turčije

kjer v Donavo Sava se bistra izlije

I bez dobrog znanja jezika, jasno je da je zavodnik Beograđanin (Alba Turca – jedno od imena Beograda). Sem ovog detalja za druge domaće predstava je bila hladna, vlažna i klizava, realno i metaforički. Baš u redu za publiku sastavljenu od birokrata.

Pravo pitanje nije samo šta raditi sa Slovenijom, već i šta raditi sa Evropom. Još gore, šta raditi sa jedinim zadatkom Slovenije u ovom semestru – da uradi sve što može da bi što veći deo Balkana ušao u EU. Smiriti bugarske ultimatume, rešiti položaj Kosova, urazumiti Srblje, otvoriti put Severnoj Makedoniji i BiH, Albaniji i Crnoj Gori. Pod Janšom, koji je najverovatniji autor ne-papira? Sa Vučićem i Ramom? Sa očitim tendencijama da se između Rusije i zapada stvori konzervativna/rasistička/nacionalistička/patrijarhalna, koruptivna, autoritarna, klerikalna, militaristička Osovina od Baltika do Jadrana/Crnog mora, koja će ucenjivati obe strane i naplaćivati im sve ludosti svojih ljubljenih i večnih vođa?

EU ima dovoljno organa, službi i novca da se sa tim nosi, kao što se uglavnom uspešno nosi sa sve manjom Britanijom. Rizični deo su vrhovi EU, posebno diplomatski. Posle mnogih skoro kobnih grešaka u prošlosti i podaništva u NATO-u, ti slojevi još uvek nisu osvojili ni osnovne informacije o Osovini, a kamoli antropološku interpretaciju, znanje istorije, jezike… EU je trenirala strogoću na svojima – najgori primer je Grčka, sa dubokim i surovim intervencijama, i Katalonija, sa strašnom ledenom indolencijom – i polagala je suviše često poverenje u desnicu, kapital i trgovinu oružjem, a sa izbeglicama je skoro uništila svoja osnovna načela. Upravo su izbeglice nudile rešenje za evropsko državljanstvo, koje je moglo postati ideološki zasnovano, umesto zemlja/krv nemuštog grčenja. Sa otvorenošću i prihvatanjem bi EU dobila najvernije i najpouzdanije Evropejce; umesto toga gaji geto-terorizam model.

Da Vas podsetimo:  MENE JE SRAMOTA, A VAS?

Ostaje nada, zasnovana na minimalnim znacima, da će se vladajuća Narodna stranka u EU parlamentu odlučno otresti naci-fašizma, što bi bio ključni početak pametnije politike. I ostaje žalost što Slovenija više nema pameti iz 80-ih, jer bi se sa njom, upravo zato što je mala, smelo uputila u radikalna rešenja svih pomenutih problema. Umesto ponude odličnog poznavanja Balkana za EU, ona danas služi mađarskom kolonijalizmu. I zato je za Evropu uistinu bolje da otputuje – ali neće, jer se Balkan mora priključiti. Bar će se priključiti bez iluzija.

Autor: Svetlana Slapšak

IZVOR: Peščanik.net

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime