Radnici u Valjevu? Kragujevcu? Šta to beše?

0
867

kg brnbZvuči li vam poznato ime Mile Delić? Ne? Nije ni čudo: ovde je kolektivno zaboravljanje deo folklora. I ne samo to, ono služi kao dokaz da će različita obećanja proći nezapamćena i da se tako može u nedogled.

E baš taj Mile Delić, koga se ne sećate, potpukovnik u penziji, je čovek vredan reči „građanin“. To je onaj koji je Vučiću lično poslao 5.000 dinara dobijenih od države kao jednokratnu pomoć. U zamenu za gotovo 310.000 dinara koje mu ova država duguje, a sve zbog štednje ovenčane retorikom stezanja kaiša (čitaj: smanjenja penzija). Eto, valjda ga se sećate. Ali to ništa ne znači. Niko ga nije sledio. Ili barem ne većina.

GORENJE NIJE IZGORELO

Radnici i menadžment fabrike rashladnih uređaja „Gorenje Valjevo“ postigli su dogovor o povećanju zarada za 3.000 dinara za sve radnike u proizvodnji. Oni koji ne proizvode neće imati povišice, mada su se oni ranije obezbedili i, da njih pitate, štrajka verovatno ne bi ni bilo. Ali će i jednima i drugima iznos toplog obroka biti povećan za 1.000 dinara. Nadam se da će imati dovoljno da podmire svoje želuce. Imaju za burek, pljeskavicu, jedan sladoled od 40 dinara, i možda krem bananicu, ali ne Štarkovu, već onu sa buvljaka – od pet dinara.

U čemu je problem? Problem je u tome što su radnici, dovedeni na rub egzistencije, umesto da se usprotive ovoj, u najmanju ruku, uvredljivoj pomoći, to očigledno oberučke prihvatili.

Isto je kao i kada se glasa za 1.000 dinara. Nema tu neke velike razlike. I zato nije ni trebalo štrajkovati: jer, demantovati sebe i svoje interese zarad šake dinara nije preveliko postignuće.

Da Vas podsetimo:  ZAŠTO VUČIĆ VERUJE U TRAMPA

Nadam se samo da je žena kojoj je premijer poručio da nastavi da radi dobro. Tadašnji premijer, pardon. Današnja premijerka je priča za sebe.

A FIJAT?

Radnici Fijata, pak, prkosili su nekoliko sati duže od ovih iz Gorenja. A onda su i oni seli na rudu. Posle onoliko prozivki od strane kompletnog državnog vrha, dobro je da se nisu pokupili i kolektivno otišli u… Poljsku! Pa konkurisali tamo da rade u Fijatovoj fabrici.

Tamo barem ne bi imali Predsednika kao što je Vučić, koji je, pre odlaska u Vašington, izjavio kako štrajkovi i ponašanje radnika „udaljavaju neke druge investitore“.

Ministarstvo privrede je pozvalo radnike da prekinu štrajk, spremno da „pregovara o reorganizaciji rada“, ali ne i o povećanju plata. Zaboga, da li je neko te ljude obavestio zbog čega štrajkuju radnici? Ministar Knežević je napisao čak i autorski tekst preteće sadržine, koji bi se mogao svesti na zloslutno predviđanje: ako nastavite štrajk ode Fijat u Poljsku. Nakon toga mu je, verovato želeći da javnosti stavi do znanja kako mu nije do italijanske kompanije, izletelo da ne navija ni za koga – što se u slučaju radnika i te kako pokazalo kao istinito.

ŠTRAJK I POLITIKA

Da, dragi radnici: strani investitori (oni koji bi da dođu da vas jašu) ne vole da se bunite, iskazujete nezadovoljstvo i zahtevate ispunjavanje nekog minimuma. Oni traže ovce. Zbog toga ste, sram vas bilo, krivi zbog toga što u Kragujevac neće doći neki novi investitor. Ruku na srce – zasad je sigurno da vam neće trebati pampers, makar neka to bude razlog da se i dalje veselite.

Premijerka se dugo kolebala, fokusirana na stvaranje slike da joj je zaista stalo do radnika. Mada, nije mogla a da (uz savet Znate-Već-Koga) u intervjuu za RTS izrazi bojazan da iza štrajka „stoje politički interesi“.

Da Vas podsetimo:  ĆUTAĆU

Ne, gospođice Brnabić, iza štrajka stoji glad i beznađe one vrste za koju vi očigledno, (a i kako biste), ne znate. O povećanju plate na 45.000 hiljada rekla je da je to nemoguće i nefer prema ostalim radnicima. U stilu svog šefa, rekla je da je bila spremna da pregovara i do pola sata posle ponoći, ali da je povećanje u ovom trenutku nemoguće. A jarboli?! I tako, suština – spin nad spinovima: radnici su izmalipunisani i poenta štrajka je politički interes mističnih političara koji zagovaraju bunt i nezadovoljstvo.

KOLIKO SRBIJA POKLANJA „INVESTITORIMA“

U međuvremenu, iz finansijskog izveštaja Fijata za 2016. na sajtu Agencije za privredne registre se da videti da je država Fijatu u 2016. na ime subvencija poklonila (spremite se), „sitnih“ 35 miliona evra. U njih su uključeni i svi doprinosi: 320 evra mesečno za radnike, ali i mnogo veće cifre za italijanski menadžment, koje umesto Fijata – plaća država Srbija. Kako je Fijat u prošloj godini prosečno zapošljavao 2.833 radnika, ovaj poklon građana Srbije Fijatu iznosi 12.500 evra godišnje po radniku.

Znači, država Srbija Fijatu poklanja 12.500 evra godišnje, da bi Fijat zaposlio radnike i dao im neto platu 3.800 evra godišnje.

Sa druge strane, domaća privreda zapošljava radnike i plaća im platu od 390 evra mesečno, odnosno 4.600 evra godišnje, a od države dobija 0 evra za subvenciju. Pa vi razmislite.

Jedno je, posle svega, sigurno: Ivica Dačić mora pod hitno da promeni ime svoje političke organizacije iz „Socijalistička“ u „Foteljaška partija Srbije“. Zašto? Pa, zato što je u cilju održanja sopstvene guzice (da prostite), prozvao radnike da zbog njih neće doći neki novi investitori.

Stefan Petrović

www.kolumnista.com

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime