Rasipanje novca iz budžeta – ima para, ali ne za one kojima su najpotrebnije

0
61

I tokom 2022. godine država je smanjivala sredstva za socijalnu pomoć ali i za sprovođenje drugih mera koje bi doprinele smanjivanju nejednakosti. Ujedno u tekućoj godini smo izdvojili rekordne iznose za plaćanje kazni i penala na osnovu tužbi koje protiv države pokreću fizička i pravna lica. Kakav će biti budžet za sledeću godinu znaćemo već danas kada se o njemu diskutuje u Narodnoj skupštini.

Image by billy cedeno from Pixabay

Piše:

Kriza krizu stiže. Ovako bi se mogao opisati život, ili bolje reći borba za preživljavanje, većine ljudi u Srbiji. Tek što su se privreda i ekonomija nekako konsolidovale nakon problema do kojih je došlo usled pandemije korona virusa, usledila je invazija Rusije na Ukrajinu i novi prateći šokovi u globalnoj ekonomiji i naročito sektoru energetike. Globalna politička dešavanja svakako utiču i na standard kod nas, ipak za život, koji se i ne može baš nazvati kvalitetnim, građani i građanke Srbije mogu jednako odgovornom smatrati domaću vlast koja svojim delovanjem dovodi do povećavanja nejednakosti u društvu.

Inflacija je prema procenama Zavoda za statistiku u novembru iznosila 15%, ipak rast cena pojedinih namirnica je daleko veći pa tako postoje procene da „realna“ inflacija ide i do 30%. U svakom slučaju svakome ko redovno odlazi u kupovinu je više nego jasno da se za 1000 dinara može kupiti sve manje namirnica.

Zarade nikako ne prate ova poskupljenja, realna vrednost plata zapravo opada. Medijalna zarada, što je vrednost do koje dobacuje polovina radnika u Srbiji, je prema poslednjim merenjima 57.000 dinara – što je nedovoljno da pokrije potrošačku korpu. I to nije najgore. Više od 400.000 ljudi u Srbiji zvanično zarađuje minimalac koji je ove godine iznosio 35.000. Odlukom Vlade, minimalac će sledeće godine biti nominalno veći ali s obzirom na sva poskupljenja njegova realna vrednost će biti još manja.

Da Vas podsetimo:  Pismo sa Kosova ili snaga običnih ljudi

Stopa rizika od siromaštva u Srbiji je godinama iznad 20%. A iako su vlastima puna usta demografske politike i problema odlaska mladih – upravo su mladi ti koji su u najvećem riziku od siromaštva. Većina mera koje je vlast u poslednje vreme sprovela u cilju smanjenja nejednakosti su pogrešne. Različite analize pokazuju da je novca u državnoj kasi u tekućoj godini bilo sasvim dovoljno, međutim on nije usmeren ka onima kojima je najpotrebniji, niti u sprovođenje politika i mera koje bi vodile ka sistemskom rešavanju problema siromaštva i društvenih nejednakosti.

Para na paru ide

„Postoji tendencija da se budžeti za socijalna davanja smanjuju iz godine u godinu, odnosno da se smanjuje procenat koji se izdvaja za socijalnu pomoć. Iako u nekim situacijama ovo ne ukazuje na smanjenje budžeta u opštem iznosu, ukoliko pogledamo rast BDP i samog budžeta, jasno je da postoji veliki prostor za povećanje ovih izdvajanja, što po pravilu izostaje“, kaže za Mašinu Danilo Ćurčić iz inicijative A 11 koja se godinama bavi ovim pitanjem.

Zapravo se od 2012. godine može ispratiti da je svaki novi mandatar vlade u svom ekspozeu sve duže pričao o socijalnim nejednakostima dok je ujedno svaka nova vlada smanjivala socijalnu pomoć. Dugo očekivani Zakon o socijalnim kartama koji je konačno usvojen u aprilu je digitalizovao odlučivanje o tome kome je pomoć potrebna. Algoritam bez duše je tako bez pomoći ostavio najmanje 22.000 ljudi, odnosno preko 10% korisnika sistema.

„Ne postoje precizni podaci o tome koliko je ljudi smanjenje izdvajanja pogodilo, ali očekivano je da će primenom Zakona o socijalnoj karti taj broj biti još i veći i da je namera Vlade, što se ni ne krije, da se ova izdvajanja smanjuju“, pojašnjava Ćurčić za Mašinu.

Da Vas podsetimo:  Minimalac može da namiri minimalnu potrošačku korpu - ali ako je 2021. godina

Jedan od načina na koji je vlast pokušala da nadomesti ove nedostatke je deljenjem jednokratne novčane pomoći svim građanima, takozvani „helikopter novac“. Procene su da je na ovaj način država „bacila“ preko milijardu evra prethodnih godina, dok se svega 10% tog novca kroz poreze vratilo u budžet. Takva pomoć nije bila svima potrebna a sasvim sigurno jednokratno dodeljivanje nekoliko hiljada dinara ne može rešiti strukturne probleme kao što su siromaštvo i nejednakost.

Nažalost analize državnog budžeta pokazuju da je moguće i neracionalnije trošiti novac svih građana. Srbija je u poslednjih deset godina, kako se navodi u izveštaju Centar za ekonomska i socijalna prava i A 11 – Inicijative za ekonomska i socijalna prava, za plaćanje različitih kazni i penala potrošila oko milijardu evra! U tekućoj godini je taj iznos dostigao 282 miliona evra, što je za sada najviše godišnje izdvajanje za ove potrebe.

U suštini država plaća kazne i penale na osnovu različitih sudskih postupaka koje fizička ili pravna lica pokreću zbog lošeg, sporog ili neadekvatnog rada državnih i lokalnih institucija. Između ostalog radi se o 70.000 slučajeva neplaćenih dnevnica rezervistima tokom konflikata, o kaznama zbog nepoštovanja prava na suđenje u razumnom roku, ili kaznama zbog neisplaćenih dnevnica za prekovremeni rad i dežurstva radnicima MUP-a. Samo Grad Beograd mora da isplati 35 miliona evra penala roditeljima dece kojima je cena predškolskog obrazovanja pogrešno obračunata.

Fiskalni savet je u svom izveštaju takođe kritikovao ovakvo trošenje javnog novca. Oni su između ostalog istakli i privredne sporove koje kompanije vode protiv Srbije. Jedan od tih sporova pred međunarodnom arbitražom je država izgubila od kompanije Mera invest koja je u vlasništvu porodice Mišković. Desetine miliona evra će biti isplaćene na račune porodice čijim je pompeznim hapšenjem sadašnja vlast započela svoju borbu protiv „kriminala i korupcije“.

Da Vas podsetimo:  KOJI SU TO SRBI KOJI SU SE UPRAVO ODREKLI SVETOG SAVE?

Danila Ćurčića iz inicijative A 11 smo pitali da li je moguće zamisliti smanjenje siromaštva ukoliko bi se deo tog novca uložio u sprovođenje određenih mera i politika.

„Moguće je, kao što je moguće i da se na razne druge načine smanji budžetska potrošnja koja ponekad nema nikakvog smisla niti utemeljenja. Stari je primer 600 miliona evra za COVID-19 pomoć građanima, od tog novca u sistemu socijalne zaštite je moglo da se napravi čudo. Tako je isto i sa kaznama i penalima. Usled nezakonitog postupanja, kršenja prava građana i silnih naknada štete koje se isplaćuju zbog toga, ogroman novac odlazi iz budžeta, a teško je zamisliti da se većina ovih situacija nije mogla sprečiti. No, i za borbu protiv siromaštva, ali i za racionalnu upotrebu resursa kojima se raspolaže, potrebne su snažne institucije i okvir koji je uspostavljen tako da postoji makar nekakav plan šta se želi postići u oblasti socijalne zaštite, ali mi ni to u ovom trenutku nemamo“, rekao je Ćurčić.

Stvar je jasna, ili samo tako deluje. Umesto u netargetirano deljenje svim građanima ili plaćanje kazni i penala zbog lošeg upravljanja novac iz javnih budžeta je mogao biti uložen u ostvarivanje ekonomskih i socijalnih prava, kao i na povećanje javnih rashoda za socijalnu zaštitu, socijalno stanovanje, investicije u zdravstveni i obrazovni sistem – time bi se svakako mnogo značajnije doprinelo smanjivanju nejednakosti u našem društvu.

Ipak, za sada je ishod sasvim suprotan. Bogati će ostati bogati ili biti još bogatiji – za njih novca ima, dok istovremeno vlast stiska kesu kada su u pitanju najsiromašniji. Prilika da se nešto od ovoga promeni je već od danas kada će se pred poslanicima naći predlog budžeta za 2023. godinu.

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime