Raskršća

0
201

Nikad ne može ništa proći bez raskršća, a ova je za Ukrajinu, Odesa, i od tad se tamo samo gomilaju pojave ustašluka. Njihova simbolika jeste nacistička, kao što joj je izvor britanski rasizam, ali polje delovanja su oni sami – Rusi od ruke ruskih otpadnika sa granice prema drugom svetu koja ih je usisala; kao što je metod delovanja – drevan, večno veselo klanje. Pa sad dok gledamo i da Ustaše znaju da plaču, mi treba da se užasnemo. Zato što treba da razvijemo simpatije za ustašluk, jer je deo programa vesternizacije.

Tako, mi Srbi danas treba da se priklonimo Zapadu, dok gledamo kako se ovaj raspada, u lažima medija, opštem bezpravu, ekonomskom iracionalizmu i posebno poslednjih 20 godina u sve direktnijem državnom terorizmu u nemoći da očuva sebe kao prve zone sveta po Valerštajnu, pokazujući u tome ponovo svoju stvarnu prirodu. Ne onu samo sastavljenu iz infantilne zabave sa kojom drže ceo komunikacijski medijani para-svet pod svojom kontrolom, u kome odavno nema mesta znanju. Nikad nije bilo manje znanja u praksama čovečanstva nego danas, a više floskula, koje treba da zabave i time zadovolje ljude. Pa se ljudi odlučuju koliko će ih nešto zabaviti, dok se ko volovi napajaju na pre svega medijalnim pojilištima za budale (pa prate kreštave muzikante kao biće domete slobode, garderobere, genderiste, strip-filmove i ostali cirkus kolektivnih zabava navodnog osvajanja sreće, koje nema, nego je lažno obećanje moderne – mnoge generacije više ni ne znaju za stvarnost, nego je ova za njih medijalni para-svet).

Znači da je ustašluk ostalo ono jedino što Zapad može da ponudi ostalim svetovima kao svoju stvarnost za njih kad se razgrne zabava društvenih mreža. Kako se prva zona sveta oduvek pre svega brani oružjem, održava iscrpljujućom otimačinom od druge dve zone sveta, ma koliko bila zamotana u kompleksne oblande marketinga, ekonomije i politika koje generišu čitave prostore sveta siromaštva, pa i razorenih zemalja, pretvorenih u pustinje iz kojih stižu reke migranata u prvu zonu, od onih koji se ne podave po svetskim morima. Kako im ništa drugo ne ostaje, pred nasiljem prve zone sveta. Posebno od 1999.

Da Vas podsetimo:  Iz izbegličke kolone: Sestra i ja smo ugledale oca, stajao je na mostu i plakao, plakale i nas dve

Nešto mi je oduvek bila kilava priča da nas Britanci ne trpe zato što im mirišemo na „male Ruse“, dok je zapravo oduvek bio problem u srpskom otporu provincijalizaciji i periferizacije i odbijanju da se potčinimo njihovom centru moći, koje kao što vidimo posebno danas završavaju u ustašizcaji i bezumnoj pomoći neprijatelju u njegovom daljem širenju radi nove pljačke. Neprijatelj, koji suludo, naprasno postaje ne više neprijatelj, već u shizofrenom konvertitstvu indukovane maloumnosti fantazije o moguće sreći blaženi prijatelj, a gospodar, jer nikad nije bilo reči o samosvojnosti ko god se nađe pod njihovom dominacijom. Zar je Montenegrin ima, ili, Ukrajinac, kao i Hrvat, kog ni nema bez antisrpstva ni danas iako decenijama imaju privid svoje države, ali im očigledno nešto bitno ne dostaje. Te je priča o Rusima u ovom kontekstu samo štetila razumevanju prirode stvari, još stvara lažnu floskulu, samo da se mi Srbi odmaknemo od Rusa, Briti će nas ostaviti na miru, a oni ne mogu ni one budale koje su im poverile svoj novčanik i dušu – bez razumevanja da se isključivo lišavamo vlastite slobode, ako se još pride odričemo od saveznika u borbi za vlastitu slobodu i hrlimo bezumni kao muve u krilo neprijatelja, koji i u najboljem scenariju jeste samo protivnik naše ljudskosti, slobode i državnosti (Zar, upravo Britanci nisu vodeći pomagači i ti koji pokreću druge Ukrajinskim ustašoidima, ali ih nešto neće kod sebe, za razliku od Nemaca).

Tako dok se danas detinje naivne i bahate mase Nemačke lako odriču svog prosperiteta pod unisonim pritiskom svojih medija, spremne kao da je to sve što se u sankcijama protiv Rusije kod njih može promeniti, na ograničenje grejanja i brzine vožnje na autoputevima, eliti postaje jasno da sa tim što su pristale na blokadu NS2, nisu zadovoljili večno alave Anglosaksonce, nego se od njih očekuje da se nadalje bezumno žrtvuju za njih, odričući se u potpunosti ruskog gasa – takav su im angli moralizatorski narativ nametnuli. Uostalom uvukli su ih inače toliko „moralne“ u biolaboratorije po Ukrajini i već su saučesnici u zločinu ( inače mi nije bila jasna veza iako ova na prvi pogled nema nikakve veze sa biooružijem, Bionteka i Fajzera – da Fajzeru bilo ko treba u priči oko vakcine). Nego, očekuju da još više rade za njih, ako žele dalje da pripadaju Zapadu, iako prva zona sveta gubi svoj smisao (ali mora se kao Švedi, Finci, svi).

Da Vas podsetimo:  Voljena Srbija… Zagađena mržnjom i lažima…

Danas se vidi besmisao ismevanja ruske privrede, da je u rangu španske, jer se sa Mekom i Nutelom očito ne vlada svetom. Dok sa malo većom cenom gasa staje metalska, hemijska, staklarska, a tek bez pšenice i uljarica prehrambena industrija. Bez retkih metala i mnoge druge, te da je i na dnevnom redu značajno drugačija preraspodela, posebno što su prirodni resursi više nego ograničeni. Pri čemu u visokim vojnim tehnologijama ne mogu skoro ni da priđu onom što su „niži“ Rusi napravili u zadnje vreme. Nego mogu da medijalno kevću, lažu, kradu i razaraju pravni poredak dok još imaju ovoliki uticaj, jer globalna infrastruktura je još uvek njihova.

Zapadnim masama svakako ostaje zadovoljstvo da bulazne o svome pripadanju Zapadu i odgovarajućem saosećanju prema ustaštvu dok budale brane njihovu prvu zonu, ali i u perspektivi gadno otrežnjenje, jer će biti teško nadoknaditi tolike gluposti koje su mnogi njihovi ministri u njihovo ime u svom ne znanju počinila. Međutim, i oni imaju opravdanje, jer su ih mediji u tome ne samo pratili, nego u svojoj pozajmljenoj pameti podsticali, dok su svi zajedno slušala centre moći.

Kao što Makron poručuje, drugim rečima, može da bude, ne mora da znači, da se hoće ili neće razgovarati sa Putinom posle medijalno-cirkuskog školskog poligona za vožnju sa preprekama od ljudskih tela u Buči, koliko se bude insistiralo da su zapadni mediji slika stvarnosti a ne Holivuda, što su pre svega odavno (zbog čega inače Asanža koliko već decenija lagano cede u ljudsku senku, kao opomenu). Kako drugu stvarnost odavno ni nemaju, pa se nije ni za čuditi kako se sve više samo papazjanija sipa u glave po njihovim univerzitetima koji se bave čovekom, društvom i filosofijom i svakim danom vlada sve gore neznanje. Uostalom, kad je Nulandova priznala postojanje njihovih trovačkih bio-laboratorija po Ukrajini, sutra su unisono na medijima osvanuli naslovi da Rusi planiraju da truju; kad su se pojavili klipovi sa divljačkim iživljavanjem i ubijanjem ruskih zarobljenika od strane ukrajinskoga ustašluka i lumpenproletarijata, sutra se u medijima pojavio školski poligon od tela u Buči; kao što se vidi rad režije, pa glumci malo zakasne kvareći „autentičnost“ navodne faktografije rata, ali ko mari, masama je na Zapadu potreban kolektivni san predstava, da bi ostali „izuzetni“, dok ni na samom Zapadu, posebno velika društva Amerike, Francuske već dugo nisu integrisana, jer ni demokratija više ne postoji, ali ko će još da vodi računa o sitnicama, jer danas se radi na veliko.

Da Vas podsetimo:  Svoj na svome: Ko je Gara Jovanović, žena koja je na Sinjajevini zaustavila NATO vojnike

Zapad se danas ujedinjuje ceo pod Amerikancima i za druge tu nema mesta, osim za sive boje ustašluka, u svojoj, verovatno poslednjoj istorijskoj bici, pre silaska sa scene kao povlašćene prve zone sveta, jer će se međusobno u dobiti duboko podeliti, mnoge bitno osiromašujući i upropaštavajući (zato ni Britima ne trebaju Ukrajinci kod njih – ovi će najverovatnije ostati jedini dobitnici, ne Amerikanci; što verovatno i ovi slute pa su ih preko Vučića nervozno opomenuli da smanje doživljaj – priča o isporuci oružja Albancima na KiM – to svakako nije bila samostalna hrabrost Vučića, kakav Vulin).

autor:Mile Milošević

 

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime