Rasrbljavanje Srba putem viceva

0
298

Postoje razne metode razsrbljavanja Srba koje žive u praksi i opstaju godinama, a Srbi se na to ne osvrću posebno niti daju tome značaj kao da se ne radi o njima. Poneko ponekad i konstatuje situaciju, ali nastavlja

po starom, odmahujući rukom da to nije vrijedno pažnje i da ima mnogo opasnijih stvari po nas sa kojima se mora hitnije hvatiti u koštac. Naravno da je bombardovanje mnogo opasnija metoda uništavanja jednog

naroda, ali su one fine metode naizgled nebitne i slabašne, mnogo efikasnije i razornije, jer su predviđene za duge staze.

Fine metode, nazovimo ih mekane, za razliku od grubih kakve su bombardovanje, ubijanje i sl., su sve suptilnije i suptilnije i teže ih je uočiti, ali nije nemoguće. Treba samo naučiti gledati oko sebe svojim, a

ne tuđim očima i razmišljati svojim mozgom, a ne ići po mišljenje negdje drugo.

Jedna od prilično efikasnih metoda razsrbljavanja se dugo primjenjuje i naizgled je benigna, ali u sadejstvu sa drugim metodama, daje efekat.

Rekle su mi neke mudre glave da pišem suhoparno i dosadnjikavo, pa da je dobro da svoje pisanije/kucanije malo osvježim i učinim interesantnim, tako što ću prepričati neki vic u okviru teksta. To je kul, to je in, i

to ni ne narušava autorska prava, jer viceve smišljaju nepoznati autori i opšte su dobro.

I stoga evo jedan vicić:

Bila dva bosanca Lemi i Ledu. Prolaze ti oni pored kioska sa novinama i

Lemi ugleda veliki naslov u novinama: “Papa dolazi u Sarajevo”.

– Ledu, divi voo, papa dolazi u Sarajevo! – uzviknu Lemi.

– Što meni to govoriš, nisam ti ja Gavrilo Princip.

U ovome kratkom viciću se susrećete na samom početku sa jednom neobičnošću. Sa čudnim imenima dvojice bosanaca za koja su do sada uobičajeno korištena imena Mujo i Suljo ili Haso. U ovom viciću su imena

obična srbska, tačnije nadimci, i to na šatrovačkom jeziku (ko ne zna kakav je to šatrovački jezik lako mu je to objasniti, radi se o srbskom jeziku gdje se prvi slog neke riječi prebaci na kraj te riječi i dobije

Da Vas podsetimo:  DR RADOMIR PAVLOVIĆ: Pokrenuću inicijativu za donošenje rezolucije o zločinima nad srpskim narodom Srebrenice u XX vijeku

se nova riječ: plamen-menpla, voda-davo, ovca-vcao itd.).

Ali ono što mnogim Srbima para uši i bode oči je pomen bosanaca i dovođenje u vezu srbskih imena uz taj pojam, jer po novim dometima nekih srbologa, Srbi nijesu bosanci. Tvrdim da Srbi nijesu ni Bosanci ni

Hercegovci, ali jesu bosanci i jesu hercegovci. Da su Srbi bosanci svjedoči i postojanje “Mitropolije Dabro-Bosanske <http://www.mitropolijadabrobosanska.org/>”, a da su i hercegovci svjedoči i osnivač Hercegovine, Stjepan Vukčić – Kosača koji je uzeo titulu hercega od Svetog Save. Dakle, sve je u pitanju srbska baština.

Ko su bosanci bilo je jasno i sastavljaču mape sa koje vam prilažem na uvid izdvijenu legendu (slika 2.) . Svi se možete uvjeriti da su bosanci, crnogorci, pa čak i uskoci – Srbi. Protokom vremena, nijesu od uskoka uspjeli napraviti novu naciju, od bosanaca se uporno trude, traljavo im ide, ali od crnogoraca napraviše novu naciju, jedino je pitanje koliko će im potrajati.

Pričanje viceva isključivo na dosadašnji način gdje se uz pominjanje bosanaca favorizuju imena Mujo, Suljo, Haso, stvara se na duge staze kod naroda, naročito srbijanskog, a generalno i cijelog srbskog, osjećaj da su

bosanci isključivo oni sa imenima iz arapske tradicije, i uprkos postojanju Dabro-Bosanske Mitropolije, da Srbi ne mogu biti bosanci.

Našim viševijekovnim progoniteljima i utamanjivačima je cilj da nam ispod nogu izmaknu naše stvarno istorijsko porijeklo i nametnu drugo i da nam ospore pravo na teritoriju na kojoj obitavamo od pamtivjeka. I uz priču da su se Srbi doselili na Balkan, imaju moralno pravo pred sobom i svijetom da nas progone i istjeruju iz Bosne i iz Hercegovine, kao što su nas istjerali iz mnogih drugih krajeva Dalmacije, Like, Korduna, Konavala, Banije, Slavonije, Istre i da ne nabrajam dalje, poznato je uglavnom svima koji su to vijekovni srbski prostori.

Da Vas podsetimo:  Skretanje pažnje i udbaši

Sami Srbi negirajući svoje bosanstvo, odriču se svojih srednjovjekovnih bosanskih kraljeva i banova, jer je svaki u svojoj tituli imao pomenutu i Bosnu i Srbe (Srblje) uz mnoge druge stvari. Srbi negirajući bosanstvo u

sebi kao regionalnu pripadnost, sami sebi potpisuju presudu da ih se može opravdano vratiti tamo odakle su došli, ubjeđuju nas da je to iznad Karpata.

Ali i uz stvaranje slike da je sadašnja Srbija jedina matica Srbima, logično je da svaki bjelosvjetski nasilnik ima pravo sve Srbe van Srbije da “vrati” u Srbiju tj. njihovu maticu , i pri tome će se to prikazivati

kroz medije kao dobro djelo, jer nam tobože pomažu da se vratimo sebi i svojima. A u stvari će pomno kao i do sada raditi na etničkom čišćenje Srba sa svih našijeh teritorija koje sadašnja Srbija nijesu.

Primjetićete u zadnje vrijeme i pojavu viceva o hercegovcima gdje će onaj ko ih smišlja ili prepravlja postojeće, jako paziti da su glavni likovi u tim vicevima hercegovci sa evidentno rimo-katoličkim obilježjima, iz čega

će se zaključivati da se radi o Hrvatima. Dakle, projekat rasrbljavanja preko viceva se i dalje nastavllja i širi u svojoj obuhvatnosti. Srbi se ne smiju dovesti u vezu ni sa Bosnom ni sa Hercegovinom. Potrebno je

stvoriti osjećaj kod naroda da su bosanci i hercegovci isključivo muhamedanci i rimo-katolici, a Srbi su gdje god da su, uvijek dođoši. Svi su starosjedioci, a samo smo mi došle iz kojekakvih vukojebina.

Da bi ludilo bilo još veće od planiranog, dešava se da se čak situacija razvila dotle da mnoge iz Hercegovine ako imaju islamska imena proglašavaju obavezno Bosancima, a da ne govorim da se taj princip živahno promjenjuje i na Rašku oblast u dijelovima sa muhamedanskim stanovništvom. Čak i u Tutinu uče bosanski jezik, koji se ne uči čak ni u cijeloj Bosni. Ispada da su neki muhamedanski srbijanci Raške oblasti veći bosanci od samih bosanaca. Ciljevi su da se od bosanaca naprave Bosanci pa Bošnjaci, a od hercegovaca da se prvo naprave Hercegovci pa

Da Vas podsetimo:  Strogo pov: Transkripti saslušanja i presretnutih razgovora Veljka Belivuka

onda Hrvati.

Mnogi mediji po Srbiji dodatno unose pometnju i povećavaju ludilo. Mnogo je naslova tipa “Bosanac uradio ovo ili ono”, a radnja se dešava u Mostaru, Jablanici, Konjicu ili nekim drugim hercegovačkim gradovima i

mjestima. Srbijancima su odavno svi preko Drine Bosanci, ali je njihov predsjednik Nikolić suzio to samo na Srbe, tvrdeći da su za njega Srbi iz BiH Bosanci, ne rekavši šta su za njega Hrvati, Bošnjaci i Muslimani iz

istog kraja. Možda su mu i Jevreji iz Bosne Bosanci, a Jevreji iz Hercegovine isto Bosanci? Novinari, pitajte ga da nam i ovo pojasni, ja ne mogu doprijeti do njega.

Teška je ovo tema i izaziva mnogo protivrječnih mišljenja i stavova, neka svako porazmisli na ovu temu, jer nijesu ovo bezazlene stvari, naš protivnik je jako mudar, proračunat i kvaran. Vijekovima ništa ne radi,

nego samo ubire pare sa svih strana i smišlja kako da nam dođe glave, dok mi vijekovima ne stignemo glave dići od borbe za goli opstanak, zbog čega nemamo vremena smisliti odgovarajuće kontramjere, a kamo li da

osmislimo kakav projekat radi naše dobrobiti. A pri svemu ovome nas ometa gomila korisnih idiota koji misle da čine planetarno korisnu stvar za cjelokupno čovječanstvo, a u stvari nagone vodu na neprijateljski mlin

koji nas melje vijekovima. Meni ne preostaje ništa drugo nego da se borim protiv ideje rasrbljavanja pričajući viceve na ovaj način:

Gledaju dva bosanca Lemi i Ledu pornić. Kada će ti jedan:

– Lemi, boga ti, diže li ti se?

– Dižeee!

– ‘ajd’ kada ti se već diže, donesi nam po pivu iz hladnjaka.

autor:Duško Bošković, pisano u vrijeme predsjednikovanja Tomislava Nikolića Srbijom

izvor:http://balkanskageopolitika.com

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime